Salezijanska misijska nakana (lipanj 2016.)
Da se u cijeloj Družbi odgojne kuće svakodnevno nadahnjuju Srcem Isusovim.
Posveta Srcu Isusovu svih odgajanika, odgajatelja, kao i svih odgojnih kuća, za nas je vrlo čvrsta tradicija, koju treba ponovno osnažiti. Misionari su prenijeli ovo uvjerenje i bogatstvo na sve kontinente. Žurno je potrebno da sva mlada braća u početnom odgoju i obrazovanju, kao Don Boscovi sinovi, znaju pronaći u Srcu Isusovu izvor i primjer svoje redovničke posvete i svoga misionarskog žara.
Draga braćo, dragi prijatelji,
Nadahnuti Pobudnicom 2016., zajedno s Isusom, nastavljamo na putu misijske avanture vođeni Duhom. Stoga nas je Vrhovni poglavar pozvao da se ove godine odgajamo i da odgajamo mlade, da se oduševljavaju i solidariziraju na svim životnim područjima s onima koji trpe, odričući se svojih interesa radi služenja drugima, prihvaćaju život kao dar, kao služenje koje nas čini boljim, koje nas oslobađa sebičnosti i daje smisao našem životu. "Ove poruke treba predlagati i ostvariti", kaže don Ángel. Često je puta, u početku nekog misionarskog zvanja, prva i jaka želja, biti bliz onome koji trpi. Mislimo ovdje, na poseban primjer, na blaženog Alojzija Variaru, salezijanskog misionara, koji je bio pozvan služiti gubavcima u Agui de Dios (Kolumbija) i koji je na temelju Don Boscove karizme osnovao redovničku zajednicu koja se sva usredotočila na solidarnost s onima koji trpe.
Sretan Vam nastavak ove avanture Duha!
P. Guillermo Basanes, SDB
Savjetnik za Misije
Župa: mjesto misionarske djelatnosti
Iako je za svoga života Don Bosco prihvatio samo sedam župa, oduvijek je slovio župnikom siromašnih i napuštenih dječaka bez župe. U stvari, Oratorij u Valdoccu bijaše "župa koja evangelizira". Dakle, nije ništa čudno ako, u ne tako dalekoj prošlosti, župno služenje nije bilo viđeno kao izrazito salezijansko djelovanje. Tek je 19. Opći sabor prepoznao župu kao "izvrsno mjesto gdje se na poseban način treba voditi briga o zajednici mladih." (19. Opći Sabor, IX, 3). Potom je 1971. godine, Poseban opći sabor prepoznao župno služenje kao "jedan istinski salezijanski apostolat", jer nam on daje široke mogućnosti i pogodne uvjete za ostvarivanje ciljeva našeg poslanja i, osobito za odgoj mladih koji potječu iz pučkih i siromašnih sredina" (20. Opći sabor, 400-401). Ukratko, prihvaćanje župe bijaše opravdano mogućnošću ostvarivanja poslanja za mlade i one koji proizlaze iz "radničke klase", a što, napokon, bijaše pridodano Konstitucijama, čl. 42 i Pravilima, čl. 26. U tom svjetlu, župe bijahu smještene u pastoral mladih i u područje izvještaja za pastoral mladih: "Župe i svetišta povjereni salezijancima" u aktivnosti i djela Salezijanskog pastorala za mlade (gl. VII), zajedno s oratorijem, omladinskim centrima, školama i obrazovno-strukovnim centrima, s višim odgojnim ustanovama i sa socijalnim uslugama za ugrožene mlade!
Ali u današnjem globaliziranom svijetu, stvari su se drastično promijenile. Župa – bilo to u gradu, u seoskim područjima ili u džungli – postala je "svetište gdje ožednjeli idu piti, da bi mogli nastaviti ići (hodati) i centar stalnog slanja misionara" (Evangelii Gaudium, 28). U njoj se susreću također katolici "koji su se odrekli svoje vjere", ali isto tako izbjeglice, migranti, sljedbenici drugih religija i ateisti svih životnih dobi: "još neevangelizirani narodi" na koje se odnosi 30. članak Konstitucija.
Dakle, na području svake župe, mogu se naći ne samo angažirani vjernici, nego također mnogi od onih koji drže da dovoljno dobro poznaju Isusa i koji se zadovoljavaju živjeti svoju vjeru rutinski ili kao dio kulture. Ima i onih koji su primili slab prvi navještaj evanđelja, dakle, imaju slab i ranjiv kršćanski identitet, možda i napuštaju svoju vjeru u Isusa Krista ili je žive kao nešto što je dio njihove kulture, ne slaveći sa zajednicom niti primajući sakramente, ne sudjeluju u životu i aktivnosti župe. Isto tako, ima i onih koji nisu čuli navještaj o Kristu, koji traže nekoga ili nešto što primjećuju, ali ga ne znaju imenovati, pa čak i onih koji žive svoj svakodnevni život lišen svakog smisla. Danas, u stvari, svaka župa postaje sve više pravo mjesto gdje se nalaze zajedno: hitna potreba za redovitom pastoralnom aktivnošću, poslanje ad gentes i nova evangelizacija, kao što to, već 1990., ističe sveti Ivan Pavao II u Redemptoris Missio, br. 32-33!
Trebalo bi ponovno promisliti naše salezijanske župe i učiniti ih više misionarskima, župe koje su uistinu "na rubu"! U takvu istinskomu misionarskom okruženju, hitno bi trebalo da svaka salezijanska župa nadiđe tzv. "pastoral održavanja" koji vodi pastoralnom "statusu quo" (pastoralna lijenost) te naprotiv, ponovno otkrije važnost i aktualnost prvog navještaja, kao ključa pastoralnog obraćenja, koji, za uzvrat, obećava salezijanski entuzijazam i nosi radost evangelizacije (Evangelii gaudium, 79, 82-83).
P. Alfred Maravilla, SDB
Tajnik za Misije
Dajmo "drugu priliku" siromašnima i onima koji žive u nepovoljnim uvjetima
Salezijanci su došli u Samou 1981. na molbu kardinala Pija Taofinuua "da bi učinili nešto za mlade". Tehnički centar "Don Bosco" utemeljen je 1989. s ciljem da pruži "drugu priliku" obrazovanja za neko zanimanje siromašnim dječacima i onima koji žive u nepovoljnim uvjetima.
Nakon više od 25 godina, brinemo se za otprilike 180 dječaka koji slijede četverogodišnji program, koji im omogućava ponajprije opće tehničko obrazovanje, a potom i mogućnost da se specijaliziraju u jednom od pet područja: automehaničari, varioci, mehaničari, stolari i elektromehaničari. Puno naših dječaka nisu mogli ući u tradicionalni školski sustav i malo je njih koji su iskusili uspjeh u svome životu. Dakle, naši programi u radionicama i u učionici su kompletirani nizom športskih i kulturnih aktivnosti. Naši su dječaci prepoznati kao jedna od najboljih plesačkih grupa u zemlji, i često puta su pozivani da animiraju zabave prigodom posebnih nacionalnih proslava. Osoblje naših "fautasi" (dugačak brod) jedno je od najuspješnijih u državi i nedavno je predstavljalo Samou na proslavi neovisnosti Samoe od Amerike. Koristimo neku vrstu kombiniranja komercijalnog strukovnog obrazovanja, duhovnog odgoja, te športskih i kulturnih aktivnosti, da bismo učenicima ponudili bogat odgoj i pristup u sretnu i pozitivnu budućnost.
Samoa je duboko religiozna zemlja i skoro je u potpunosti kršćanska. Kršćanska vjera je jaka u Samoi i predstavlja vitalni aspekt njezine kulture. Svakodnevne molitve sastavni su dio kulturne baštine. Koristimo ovaj životni vid kulture, kako bismo jamčili da su molitva, liturgija i obrazovanje istodobno uključeni u svakidašnji školski život. Učenici imaju u razredu vjerski odgoj, oni predvode molitvu kod svakidašnjih okupljanja i sudjeluju na mnogobrojnim danima duhovnih vježbi i razmišljanja. Blagdani se slave radosno i s puno zanosa. To prati i produbljuje strukovno obrazovanje koje dajemo učenicima u pripremi za posao. Ovi različiti aspekti našeg programa omogućuju učenicima da razviju spoznaje, sposobnosti i stavove, da budu dobri kršćani i aktivni građani.
Izazov je dati našim mladima priliku da prodube svoju vjeru u Isusa Krista i otkriju radost koja proizlazi iz susreta s njim, ne samo u svakidašnjoj molitvi i liturgijskim slavljima, nego također živeći u praksi vjeru u svakidašnjem životu, služeći potrebitima. Na taj način pomažemo im živjeti i slaviti vjeru na osoban način u kontekstu kršćanske zajednice.
Svjedočenje salzijanske misionarske svetosti
P. Pierlugi Cameroni SDB, Generalni postulator za svete
Prisjećamo se sluge Božjega oca Karla Crespija (1891. - 1982.), misionara u Ekvuadoru. Slijedio je Krista u ljubavi koju je na osobit način gajio prema siromašnima, u susretu s malenima, u svojoj zauzetosti za grješnike, u potpunom odricanju i s velikom poniznošću, koja se odražavala u jednostavnosti njegovih djela. On piše u jednom pismu 1929. godine: "Velečasni Don Ricaldone, spreman sam za posao, žrtvu, na sve: ustvari, svaki dan Gospodin mi pokazuje nježnost svoje ljubavi i vodi me prema žrtvi. O nebo, učini da budem dostojan toga, kako bih uvijek radio njemu na slavu.!"
Salezijanska misijska nakana
Za salezijanske zajednice u čitavoj Oceaniji (Australija, Novi Zeland, Samoa, Fuji, Papua, Nova Gvineja i Salomonski Otoci), da zajednička molitva krunice donese radost evanđelja u njihove zajednice, među našim mladima i suradnicima laicima.
Australija je, kao i ostatak Oceanije, među prvim zemljama svijeta povjerene majčinskoj brizi Marije Pomoćnice. Slaveći 200 godina od prvog liturgijsko slavlja Marije Pomoćnice (1816.-2016.), ponovno pokrećemo Svetu krunicu u zajednicama i u salezijanskim kućama, a na osobit način u obiteljima naših mladih, suradnika laika i u Salezijanskoj obitelji. Salezijanski misijski dan 2016. poziva nas na prvi navještaj Isusa Krista u Oceaniji, dakle misionarska krunica u ruke svih salezijanaca Oceanije!
