Bilten salezijanskog misijskog animiranja, br. 95, studeni 2016.

Rim, 11. studenoga 2016.
Staroj i bolesnoj braći,
i braći koja iz bilo kojeg razloga
ne mogu izravno sudjelovati
u odgojno-pastoralnom djelovanju.

Dragi brate,

Srdačan pozdrav iz Generalne kuće, kuće Don Boscova nasljednika.

Želim ti izraziti, i u ime Vrhovnog poglavara, iskrenu zahvalnost za tvoju blizinu i za tvoju ljubav, a iznad svega za tvoju bratsku molitvu za don Ángela Fernándeza, za cijelu Družbu i osobito, za sve misije i sve misionare u svijetu.

Otkad me je 27. opći sabor izabrao za Savjetnika za misije, često sam se preporučivao molitvama starije i bolesne braće, ili braće koja nisu u mogućnosti izravno djelovati u odgojno-pastoralnom i misionarskom radu. Znaš da naše Konstitucije traže od Savjetnika za misije da “promiče u cijeloj Družbi misijski duh i zalaganje” (K 138). To zahtjeva također ustrajnu molitvu!

Zbog toga Misijski odsjek već godinama promiče u cijeloj Družbi, zajedno s misijskim nakanama Svetog oca, i salezijanske molitvene nakane svakog mjeseca.

Na osobit način u zadnje vrijeme preporučili smo misije i misionare u molitve braće koji su u raznim bolesničkim sobama Družbe. Doista, od 2014., svakog 11. u mjesecu, iz našeg odsjeka za misije, nađemo se u bolesničkoj sobi Salezijanskog papinskog sveučilišta (UPS), ovdje u Rimu, i slavimo s bolesnima svetu euharistiju. U tom trenutku osjećamo se u bliskoj povezanosti sa svima vama, draga starija i bolesna braćo.

Zašto 11. u mjesecu? Znaš već. Tada je mjesečni spomen prve misionarske ekspedicije Družbe, one koju je poslao sam Don Bosco, 11. studenog 1875.

Sedmi Don Boscov nasljednik nas poučava, u svom predivnom pismu “Mučeništvo i trpljenje” (don Egidio Viganò, u ACS 308):

“Bolesna su braća, za Don Bosca, jedna vrsta pashalnog posredništva, za postizanje većeg Božjeg blagoslova nad apostolskim zalaganjem zajednice.

Trpljenja prihvaćena u duhu “da mihi animas”, ne udaljavaju brata od zajedničkog pastoralnog fronta; dapače, prije bi se moglo reći da ga stavljaju u streljački rov, više naprijed, povjeravajući mu nanovo posebnu ulogu. Naša djelotvorna duhovnost ne uči nas da zaobilazimo bol, da ju prelijećemo, da ju eliminiramo, nego je prihvaća i preokreće joj smisao, pretvarajući je u sredstvo spasenja.

Imaš tako svoju apostolsku ulogu, i ne malu, trpljenje življeno kao sudjelovanje u pashalnom misteriju Kristovu. U svemu ovome, više od određene i donekle objašnjive žalosti (i Isus se osjetio žalosnim sve do smrti), treperi duboka radost, osjećati se sudionicima otkupiteljskog poslanja Spasitelja”.

Dragi brate, ovim kratkim riječima i jakim mislima, poželjeh uistinu cijelim srcem, reći ti dvije stvari: velika hvala i puno računamo na tebe!

Velika hvala za tvoju vjernost i za tvoje svjedočanstvo, za tvoju strpljivost i za tvoj velikodušni svakodnevni doprinos Družbi i njezinu poslanju, za sve duše što si ih pomogao i koje još uvijek pomažeš spasiti.

Istodobno, želim ti reći da puno računamo na tebe, na tvoje molitve, na tvoje strpljivo svakodnevno darivanje, osobito ono s Isusom u euharistiji. Putem tvoje molitve i darivanja povjeravam ti za ovu godinu osobito dvije nakane:

Prva, za sve novake u Družbi, rasprostranjene u svakoj od sedam Regija, koji upravo prepoznavaju svoje misionarsko zvanje ad gentes, da se ne boje predati se Gospodinu jednom zauvijek, staviti se na raspolaganje Vrhovnom poglavaru da pođu kao misionari;

I zatim, za naše misionarske prisutnosti u Americi, osobito za one među domorodačkim stanovništvom, koje su siromašne i zapuštene. Ovo je upravo tema Salezijanskog misijskog dana za 2017. godinu. Za ovaj dan pripremili smo i posebnu molitvu koju ti povjeravam, dragi brate, u Don Boscovo ime.

Neka Marijina majčinska utjeha bude tvoje nadahnuće i tvoja podrška svakoga dana tvoga salezijanskog života. Hvala!

Don Guillermo Basañes SDB, Savjetnik za misije

Nastavljam biti misionar s molitvom i trpljenjem

Odmah nakon novicijata u Missagli (Italija) 1962. godine, ja i još jedan drugi brat, bili smo poslani u filipinsku provinciju, koja je nedugo prije toga bila ustanovljena. Ali prije toga bijasmo poslani u prednovicijat u Hong Kong, u ono vrijeme međunarodni filozofski studentat za Istočnu Aziju. Došao sam kad sve bijaše na samom početku, i tek smo bili počeli dobivati prva domaća zvanja. Danas imamo dvije živahne provincije, od kojih su nastale još druge dvije nove provincije! Kad je nova misionarska prisutnost u Papui Novoj Gvineji bila otvorena i povjerena Filipinima, dao sam se na raspolaganje. Radio sam tamo punih 16 godina, sve dok nisam bio pozvan natrag.

Parkinsonova bolest se uvukla u moj život, ima tome četiri godine, bez mnogo nagovještaja, samo nekoliko tjedana nakon što sam proslavio svojih 50 godina vrlo aktivnog salezijanskog i misionarskog života posvećenog mladima Filipina i Papue Nove Gvineje. Trenutno tražim odgovor na ono što dobri Bog želi od mene!

Uvijek sam se žurio i nikad nisam imao vremena odmoriti se, tražeći uvijek načine kako razviti određene pastoralne aktivnosti, ne uspijevajući naći vremena za sebe samoga: moj je život bio u potpunosti darovan mladima. Danas ovisim o drugima, i u najjednostavnijim stvarima svakodnevnog života. Moja pokretna stolica je simbol moje neaktivnosti. Teško je prihvatiti ovo stanje, ali pokušavam što je više moguće, biti od pomoći svojoj zajednici, našim mladima u ispovijedi i svojom prisutnošću u različitim aktivnostima moje zajednice. Kao što je moj običaj, promatram svoj život Božjim očima, i to ispunja moje dane Božjim osmjehom. Zovem se Felice (Srećko) i “sretan” sam služiti Gospodinu osobito u ovom posebnom trenutku, dok se približavam svršetku svoga života.

Mislim da je moje stanje doista poseban Gospodinov poziv da mu služim, da služim njegovoj Crkvi, našoj Družbi i mladima, svojom molitvom i trpljenjem kao sredstvom spasenja i čišćenja od mojih grijeha. Izgleda da mi dobri Gospodin želi povjeriti ovo posebno poslanje koje je prikladno mojoj dobi i mojem stanju!

Svojim molitvama, pomozite mi da učinim svoj život sretnim darom Gospodinu, prikazujući svoje trpljenje za njegovu Crkvu, za našu Družbu i za mlade!

D. Felice Furlan, Talijan, misionar na Filipinima

Svjedočanstvo salezijanske misionarske svetosti

Blaženi Alojzije Variara (1875. - 1923.), apostol gubavaca i utemeljitelj Družbe Kćeri Presvetog Srca Isusova i Marijina, ovako je pisao svojim duhovnim kćerima malo prije no što će umrijeti:

“Posvećujmo trenutke života što nam još ostaju, jer žetva će trajati vječno. Ah, koliko uživam misleći na nebo! Tamo ćemo se naći svi i bit ćemo zauvijek sretni. Trenutno živimo ujedinjeni u duhu: poslušni, ponizni, čisti, umrtvljeni, ali jedino zbog ljubavi... Ne ostavljam vas kao sirotice, jer moje su molitve neprestano za vas želeći vas sve vidjeti svetima”.

Don Pierluigi Cameroni SDB, Postulator za kauze svetac

Salezijanska misijska nakana

Da bismo u Jugoistočnoj Aziji znali prepoznati u pučkoj pobožnosti u župama gdje djelujemo evangelizatorsku snagu koja proizlazi od Duha Svetoga, kako bismo bili uvijek što bliži jednostavnima i siromašnima.

U Evangelii Gaudium (122 - 129), Papa Franjo prepoznaje u pučkim pobožnostima snagu za evangelizaciju naroda, gdje Duh Sveti ima glavnu ulogu. Pučka pobožnost je zakonit način življenja vjere i način kojim se osjećamo dijelom Crkve i misijskog poslanja.