18. prosinca 1859. osnovana je salezijanska družba. Najavljujemo središnju proslavu 150. obljetnice osnutka salezijanske družbe u crkvi Marije Pomoćnice na Knežiji s početkom u 18.30 sati. Euharistijsko slavlje (obnova vjernosti), Prigodna akademija, Druženje uzvanika, Filatelistička izložba...
U program ovogodišnjih Salezijanskih dana uključeno je studijsko hodočašće u Torino i Colle don Bosco prigodom 150. obljetnice utemeljenja naše Družbe. Cilj hodočašća bio je bolje upoznati don Bosca, obnoviti vjernost poslanju, u braći ojačati salezijanski identitet i probuditi apostolski žar u radu s mladima, kako je bilo često ponavljano u odlukama 26. Općeg i 13. provincijalnog sabora. Hodočašće je održano od 16. do 20. studenog, a na njemu je sudjelovalo 15 salezijanaca iz raznih zajednica...
Utemeljitelj salezijanaca Sv. Ivan Bosco, ili jednostavno Don Bosco, rodio se 16. kolovoza 1815. u talijanskom mjestašcu Becchi u općini Castelnuovo d’Asti (danas Colle Don Bosco), u blizini Torina. Otac Franjo umro mu je 1817., ostavivši za sobom siročad Ivana, Josipa i Antuna s njihovom majkom Margaritom. U devetoj godini, 1824., Ivan je sanjao znakovit san o svome poslanju, 1826. je primio prvu pričest, a 1827. napustio rodnu kuću da bi radio i školovao se.
Osobito mu je pomagao kapelan don Calosso, koji je nažalost 1830. umro, pa je Ivan bio prisiljen otići u Chieri gdje se uz rad školovao. 1832. osnovao je Društvo veselja, kojemu je bila svrha pomoći dječacima da »ispunjavaju školske i vjerske dužnosti i budu veseli«. 1833. primio je sv. potvrdu, 1835. obukao kleričko odijelo, 29. ožujka 1841. zaređen je za đakona, a 5. lipnja iste godine za svećenika. Dan kasnije služio je prvu sv. Misu.
8. prosinca 1841. Don Bosco susreće mladoga Bartolomeja Garellija s kojim započinje svoj odgojno-pastoralni rad poznat kao »oratorij«, ispočetka »selilački«, a kasnije smješten u Valdoccu (Torino), koji postaje središte njegova djelovanja. 1846. Don Boscu se pridružuje njegova majka Margarita, koja će s njim ostati kao »mama siromašnih dječaka« sve do svoje smrti 1856. Don Bosco piše brojne i raznovrsne knjige za mladež i običan puk, a zatim i katoličko štivo i školske udžbenike, te pokreće časopise. Gradi stambene i školske prostore za svoje siromašne dječake, trpi napade i čak atentate (1848., 1852.), a njegovo djelo sve više raste. 1854. u oratorij ulazi »sveti dječak« Dominik Savio, koji utemeljuje Družbicu Bezgrešne radi promicanja »dobrog duha« oratorija. Nakon njegove smrti 1857. godine, Don Bosco piše njegov životopis.
1854. Don Bosco predlaže četvorici mladića (Rui, Caglieru, Rochettiju i Artigli) da osnuju Salezijansku družbu koja će »živjeti djelatnu ljubav prema bližnjemu«. 1855. Mihovil Rua polaže redovničke zavjete i postaje prvi salezijanac. 1857. Don Bosco započinje pisati salezijanska pravila, a 1858. putuje u Rim da svoje djelo predstavi papi Piju IX. Papa ga ohrabruje i poziva da opiše »neobične događaje« koji to djelo prate. 18. prosinca 1859. službeno je osnovana Salezijanska družba, koja – zajedno s Don Boscom – broji 18 članova. 1863.
Don Bosco osniva prvu kuću izvan Torina. 1864. postavlja kamen temeljac za svetište Marije Pomoćnice u Torinu koje je 1868. posvećeno. 1866. Don Bosco posreduje između Svete Stolice i talijanske vlade oko povratka 45 »prognanih« biskupa i izbora novih. Don Bosco nastavlja pisati razna djela, izdaje knjige i časopise, organizira učenje zanata i škole za svoje štićenike. 1869. osniva Udruženje štovatelja Marije Pomoćnice, 1872. Družbu sestara Kćeri Marije Pomoćnice, kojoj je na čelu Marija Mazzarello, a 1876.
Udruženje salezijanskih suradnika koji »pomažu u promicanju dobra u duhu Salezijanske družbe«. 11. studenog 1875. započinju salezijanske misije – 10 prvih salezijanaca s don Caglierom na čelu idu u Argentinu. Don Cagliero je 1884. imenovan biskupom u Patagoniji (kasnije i kardinalom).
1877. održan je prvi sabor Družbe. Pokrenut je i Salezijanski vjesnik. 1878. umro je »Don Boscov« papa Pio IX, a novi papa Lav XIII povjerava 1880. Don Boscu gradnju bazilike Srca Isusova u Rimu. 1883. Don Bosco putuje u Francusku, a 1886. u Španjolsku, tražeći pomoć za gradnju svetišta Srca Isusova, koje je 1887. dovršeno i posvećeno.
Don Bosco sudjeluje na posveti, ali mu je zdravlje veoma slabo. 31. siječnja 1888. umire u Torinu. Za nasljednika mu je izabran don Rua. Don Bosco je 1929. proglašen blaženim, a na Uskrs 1934. svetim. Blagdan mu se slavi 31. siječnja. Papa Ivan Pavao II proglasio ga je 1988. ocem i učiteljem mladeži, a njegov preventivni sustav ponudio je Crkvi kao odgojnu metodu.
Duh je Sveti podigao, Marijinim majčinskim posredovanjem, svetog Ivana Bosca. U njemu je oblikovao srce oca i učitelja, sposobno posvema se darovati mladima.
Duboko čovjek bogat vrlinama svoga naroda, bio je otvoren zemaljskim vrijednostima. Božji čovjek, ispunjen darovima Duha Svetoga, živio je kao da Nevidljivoga vidi. Nije učinio koraka, niti izgovorio riječi, ni bilo što poduzeo, a da nije imao u vidu spas mladih… Stvarno nije imao na srcu drugo doli spas duša.
„Obećao sam Bogu da ću do posljednjeg daha biti za svoje siromašne mladiće. Dosta je da ste mladi pa da vas jako volim. Za vas učim, za vas radim, za vas živim, za vas sam spreman dati i život. U stvarima koje koriste ugroženoj mladeži ili služe pridobivanju duša za Boga, trčim naprijed sve do drskosti. S vama se dobro osjećam; doista, moj je život biti s vama…“
Don Bosco je u 73 godine života i 47 godina svećeništva osnovao apostolsku obitelj s četiri ogranka: salezijance, Kćeri Marije Pomoćnice, salezijance suradnike, udruženje štovatelja Marije Pomoćnice; sagradio je četiri velike crkve; utemeljio mjesečni časopis Salezijanski vjesnik; napisao stotinjak knjiga i knjižica; osnovao sedamdeset i dvije salezijanske kuće; organizirao osam misijskih ekspedicija; iskazao se na diplomatskom polju posredovanjem između Svete Stolice i kraljevine Italije; putovao je, propovijedao, ispovijedao, sve u zanosnom optimizmu i radosti.
Kanonski utemeljena 6. travnja 1970. (br. 100/70).
Omiška 8, 10000, Zagreb
MB: 3296946
OIB: 84689255140
Zagrebačka banka d.d. Zagreb
IBAN: HR26 2360 0001 1012 7524 0
Za uplate izvan Hrvatske:
Zagrebačka banka d.d. Zagreb
SWIFT: ZABAHR2X
IBAN: HR26 2360 0001 1012 7524 0
ACC (KONTO) 2100062423
Telefon:
+385 1 36 88 130 - centrala
+385 1 36 88 136 - tajnik
+385 1 36 88 134 - provincijal
+385 1 34 92 030 - vikar
+385 1 36 88 139 - ekonom
Fax:
+385 1 36 88 131 - tajništvo
+385 1 38 36 647 - ravnateljstvo
E-mail:
Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
telefon: 00385-1-36-88-130 = centrala
00385-1-36-88-136 = tajnik
00385-1-36-88-134 = provincijal
00387-32-888-702 = vikar
00385-1-36-88-139 = ekonom
faks: 00385-1-36-88-131 = tajništvo
e-mail: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
internet: www.donbosco.hr
facebook: Don Bosco Hrvatska
Don Bosco je još za života primao molbe hrvatskih biskupa da njegovi duhovni sinovi dođu u naše krajeve i započnu djelovati među mladima. Don Rua je 1908. na proputovanju za Svetu zemlju u Zagrebu posjetio nadbiskupa Posilovića, pa je vjerojatno u razgovoru bilo riječi i o dolasku salezijanaca. Krčki biskup Antun Mahnić je 1908. poslao u Torino devet dječaka da postanu salezijanci i da po povratku zasnuju salezijanski rad u Hrvatskoj.
1905. godine osnovana je Salezijanska provincija Anđela čuvara, sa sjedištem u Oświęcimu (Auschwitz kod Krakova u Poljskoj), koja je ispočetka obuhvaćala zemlje: Austriju, Češku, Hrvatsku, Mađarsku, Njemačku, Poljsku, Slovačku i Sloveniju. Nakon raspada Austro-Ugarske ta je velika provincija 1919. podijeljena na Njemačko-mađarsku (u kojoj su bile Austrija, Njemačka i Mađarska) i Poljsku provinciju Sv. Stanislava Kostke (kojoj su pripadale i južnoslavenske zemlje). 1922. god. osnovana je Jugoslavenska provincija Sv. Ćirila i Metoda, koju su sačinjavale Slovenija i Hrvatska, ali je zavod u Rovinju pripadao Venecijanskoj provinciji, a zavod u Rijeci najprije Austrijskoj (1918. - 1919.), a zatim Venecijanskoj. Nakon Drugoga svjetskog rata, u ovoj su regiji nastale nove provincije, koje su uglavnom obuhvaćale nacionalne prostore. Na čelu tih provincija, u sastavu kojih su bili i hrvatski salezijanci, bili su: Emmanuele Manassero (1905. - 1911.), Giuseppe Pietro Tirone (1911. - 1926.), Stanislaw Plywaczyk (1926. - 1929.), Franc Walland (1929. - 1936.), Ivan Špan (1936. - 1954.), Avguštin Jakob (1954. - 1964.) i Martin Jurčak (1964. - 1970.).
Hrvatska je ostala sa Slovenijom do 1970. godine, kada je, zahvaljujući porastu zvanja i stvaranju pogodnijega društveno-kulturnog ozračja, podjelom Jugoslavenske provincije Sv. Ćirila i Metoda, utemeljena Hrvatska salezijanska provincija Sv. Ivana Bosca. Na čelu su joj bili provincijali: Nikola Pavičić (1970. - 1976.), Milan Litrić (1976. - 1982.), Ambrozije Matušić (1982. - 1988.), Mirko Barbarić (1988. - 1994.), Stjepan Bolkovac (1994. - 2000.), Ambrozije Matušić (2000. - 2006. – 2. put), Ivan Marijanović (2006. – 2012.), Pejo Orkić (2012. - 2018.), Tihomir Šutalo (2018. - ).
Salezijanci su u Hrvatsku došli za vrijeme provincijala P. Tironea – 1913. u Rovinj, 1918. u Rijeku, a 1922. u Zagreb. Tu su, na poziv zagrebačkog nadbiskupa dr. Antuna Bauera, preuzeli nadbiskupski konvikt u Vlaškoj ulici, a kasnije sagradili omladinski dom i crkvu Marije Pomoćnice na Knežiji, koja je postala središte i kolijevka salezijanskoga djelovanja u Hrvatskoj koje se tu moglo ostvariti u izvornom utemeljiteljevu duhu. Iz Zagreba su proširili svoje djelovanje u Split, Donji Miholjac, Podsused, Marijin dvor Dioš kod Daruvara, Zadar, no nakon rata su komunističke vlasti svele njihovo djelovanje na minimum oduzimajući im imovinu i zabranjujući djelovanje. Ipak, i u otežanim uvjetima, kad su im oduzete vlastite odgojne ustanove, škole, domovi, centri, kuće i gotovo sva imovina, salezijanci su se uspjeli održati, zahvaljujući ponajviše dobroti blaženoga kardinala Alojzija Stepinca, koji im je dao mogućnost pastoralnog rada u župama u Zagrebu i u Slavoniji.
Salezijanci danas djeluju u Hrvatskoj u župama i odgojno-obrazovnim ustanovama – školama, oratorijima i omladinskim centrima. U Zagrebu su četiri odgojno-pastoralna središta: na Knežiji – Župa Marije Pomoćnice, oratorij, internat i provincijalat; u Podsusedu – Župa Sv. Ivana Bosca i zajednica za odgoj salezijanskih zvanja; u Jarunu – Župa Duha Svetoga, oratorij i svetište Sveta Mati Slobode; u Rudešu – Župa Sv. Ane (oratorij). U Rijeci su odgojno-pastoralne prisutnosti: Salezijanska klasična gimnazija, Župa Marije Pomoćnice i oratorij, Župa Sv. Josipa i Župa Sv. Antuna Padovanskog. U Splitu Župa Marije Pomoćnice, oratorij i omladinski centar »Ivan Pavao II.«. U Zadru Župa Gospe Loretske (oratorij), u Belom Manastiru Župa Sv. Martina i Centar za mlade. Salezijanci djeluju i u drugim manjim mjestima, kao što su: Ivanovo Selo (Župa Srca Isusova), Plitvička Jezera (Župa Marija Majka Crkve i Pastoralni centar) i u Crnoj Gori Herceg Novi (Župa Sv. Jeronim) i drugdje. U Bosni i Hercegovini, u Žepču, salezijanci su podigli Katolički školski centar »Don Bosco« u sklopu kojega su gimnazija, tehnička škola i omladinski centar.
U Zagrebu djeluje izdavačka kuća Salesiana d.o.o. za nakladništvo i društvene komunikacije (Katehetski salezijanski centar 1975. - 2009.), koja je objavila brojna izdanja katehetske, odgojne, popularne i znanstvene tematike.
Osim u domovini, članovi Hrvatske salezijanske provincije djeluju i u hrvatskim katoličkim misijama u inozemstvu (u Njemačkoj), u središnjim ustanovama družbe u Rimu, te u misijama u Ruandi, Gani i na Kosovu.
Salezijanci su od 1959. do 1972. imali u Križevcima Srednju vjersku školu za spremanje svećenika, a na otoku Prviću (1968. - 2005.) su vodili dvije župe i ljetovalište za ministrante i mlade. U Donjem Miholjcu (1940. - 1947.) i Diošu kod Daruvara (1941. - 1946.) bili su odgojni zavodi. U Vlaškoj u Zagrebu bio je konvikt i oratorij (od 1922.), kasnije katehetski centar (1975. - 2006.), u Splitu zavod i oratorij (1936. - 1947.), u Lovranu – župa (1955. - 1987.). Svoje odgojno i pastoralno djelovanje u ovim, i nekim drugim mjestima, morali su napustiti ili zbog progona komunističkih vlasti ili zbog neadekvatnih uvjeta za život i djelovanje.
Nakon osamostaljenja Republike Hrvatske osnovali su: Salezijansku klasičnu gimnazija s pravom javnosti u Rijeci (klasični i športski smjer), Centar za mlade »Ivan Pavao II.« u Splitu, Katolički školski centar »Don Bosco« u Žepču, a glavni cilj svih tih ustanova je pružiti pravi kršćanski odgoj i solidno obrazovanje mladeži. Preuzeli su službu kapelana u zagrebačkim studentskim domovima te katehetski i odgojni rad u sklopu Policijske akademije u Zagrebu koji je prestao s radom 2011. godine. Najaktivniji oratoriji su u Zagrebu, Rijeci, Splitu, Zadru i Žepču. Posebna pastoralna prisutnost je svetište Sveta Mati Slobode u Jarunu sagrađeno u znak zahvalnosti i sjećanja na sve žrtve poginule za slobodu tijekom cijele hrvatske povijesti, a osobito u Domovinskom ratu.
Hrvatska salezijanska provincija broji danas 106 članova. Ima dvije formacijske kuće, 10 regularnih kuća i 14 župa i 3 omladinska centra. Sjedište provincije je u Zagrebu, Omiška 8.
Osim salezijanaca (SDB) u Hrvatskoj djeluju i druge grane Salezijanske obitelji: Kćeri Marije Pomoćnice u Zagrebu, Rijeci i Čabru; salezijanci suradnici u Zagrebu, Splitu, Rijeci, Zadru, Žepču; bivši učenici u Zagrebu, Rijeci i Žepču. Svi oni žive i rade u istom duhu i s istom svrhom – za dobrobit mladih, djelujući organizirano preko zajednica i udruga ili pak spontano iz vlastite pobude i uvjerenja.
Isto tako, Hrvatska salezijanska provincija sv. Ivana Bosca, od dana 24. svibnja 2018. počinje primjenjivati vlastiti Pravilnik o zaštiti osobnih podataka, usklađen s EU direktivom GDPR. Pravilnik je javno dostupan u privitku ove obavijesti, ili na izravnoj poveznici:
http://donbosco.hr/novosti/item/download/27_09e38c3212b5df83f59a0cd3031be167
Za sve kontakte vezano uz zaštitu osobnih podataka, zainteresirani se mogu javiti na email adresu: Ova e-mail adresa je zaštićena od spambota. Potrebno je omogućiti JavaScript da je vidite.
Pit ću vino pomiješano s vodom, i to kao lijek: dakle samo koliko je potrebno za zdravlje.
U svom prvom javnom nastupu Isus je slušateljima uputio zahtjev: „Obratite se i vjerujte evanđelju!“ Korizma je vrijeme obraćenja i utvrđivanja u vjeri. Kako se utvrditi u vjeri? Kako očuvati vjernost?
sv. Albin; (Zoran)
Copyright ©2009- donbosco.hr •
Hrvatska salezijanska provincija Sv. Ivana Bosca •
Sva prava pridržana •
Web responsive concept by Edvard Skejić
Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). |
Zatvori obavijest |