Zaziv

Pronađi prikladno mjesto i vrijeme. Isključi sve što te može ometati u ovom razgovoru s Bogom. Ugodno se smjesti i opusti. Odredi si vrijeme koje želiš provesti u molitvi. Saberi se. Zazovi Duha Svetoga da ti pomogne osluškivati Božji glas. Ovo je sveto vrijeme koje želiš posvetiti Bogu kako bi On mogao govoriti tvome životu.

Zaziv Duha svetoga

Duše Sveti, dobrodošao, Duše Sveti dobrodošao
u ovaj dan, u ovaj dom, ovdje nek' sve bude po Tvom.
Duše Sveti, dobrodošao!

Duše Sveti, mi te trebamo, Duše Sveti, mi te trebamo
u ove dane, godine, za zadnju žetvu spremljene.
Duše Sveti, dobrodošao!

Lectio

Počni polako i pažljivo čitati nedjeljno Evanđelje. Bog nas uči kako ćemo ga tražiti i slušati u šutnji. Poziva nas da ga otkrijemo već prisutnog. U otkrivanju Božjeg glasa u tekstu ti mogu pomoći neka pitanja: „Tko su likovi koji se pojavljuju u tekstu? Što oni rade, kako se odnose jedni prema drugima? Što te se posebno dojmilo u tekstu? Neka riječ, izraz, rečenica?“ Fokusiraj se na odabrani detalj.

Evanđelje: Lk 2, 16-21

U ono vrijeme: Pastiri pohite u Betlehem i pronađoše Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama. Pošto sve pogledaše, ispripovjediše što im bijaše rečeno o tom djetetu, a svi koji to čuše, divili se tome što su im pripovijedali pastiri. Marija u sebi pohranjivaše sve ove događaje i prebiraše ih u svome srcu. Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli, kako im je bilo rečeno. Kad se navrši osam dana, da se Dječak obreže, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anđeo prije njegova začeća.

Meditatio

Odabranu riječ ili rečenicu polako usvoji. Zapamti je i polagano ponavljaj, dozvoljavajući joj da uđe u dijalog s tvojim unutarnjim svijetom misli, briga i osjećaja. Neka te ovo unutarnje poniranje uvede u dijalog s Bogom. Neka te u tome vode sljedeća pitanja: „Što mi poručuje odabrana Riječ? Što mi govori o Božjoj ljubavi prema čovjeku? Što ova Riječ govori meni? Koliku važnost ima danas za moj život? Zašto baš ta Riječ? Po čemu ti je jedinstvena? Usporedi je sa životom Don Bosca i drugih svetaca.

Prvi dan Nove godine započinje s Radosnom viješću. A to je? Pastiri koji su od Židova smatrani najudaljenijim od Boga, ali su ipak Bogu bili najbliži. Njih dragi Bog izabire da prvi hodočaste Spasitelja svijeta. Da bismo ovo bolje razumjeli, potrebno je promatrati pastire iz ondašnjeg konteksta. Naime, zbog njihova načina života i rada, pastiri su bili nečisti vanjštinom, zaudarali su na životinje, slabo obrazovani te su često bili odbačeni od izvršitelja religijskih normi kojima je vanjsko držanje čovjeka i njegovo obrazovanje bilo jako važno. Do toga su jako držali do te mjere da su pastire smatrali grešnicima koji nisu dostojni približavati se hramu, a još više sudionicima religijskih obreda. Naprotiv, kada se pastirima ukazao anđeo Gospodnji – Bog – oni su postali svjedoci da kod Njega nema nikakve prisnosti učinivši ove ljude prvim navjestiteljima Radosne vijesti. U današnjem ulomku, Luka nam preko pastira, pokazuje kako Bog gleda božanski, a ne ljudski. Anđeo Gospodnji koji je poslan ovoj skupini ljudi prije nego li religioznoj eliti ukazuje nam na Božju pedagogiju koju Gospodin Isus potvrđuje riječima "zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje!" (Mt 21, 31). On ne kažnjava nijednog čovjeka grešnika, već ih odgaja i obasiplje svojom ljubavlju.

Pastiri pohite u Betlehem i pronađoše Mariju, Josipa i novorođenče gdje leži u jaslama...

Nakon što im je anđeo Gospodnji navijestio veliku radost zbog rođenja Spasitelja svijeta, pastiri pohitaše u susret ovom neprihvaćenom, odbačenom i siromašnom Spasitelju. Da, to je naš Bog koji bira posljednje mjesto te oni koji su bili na margini društva, sada su ispunjeni velikom radošću kojoj hitaju u susret. To je velika radost, radosna vijest. Za Židove je sigurno bila zbunjujuća, ali Marija (Kći sionska) dopušta da joj ovi ljudi navijeste što su imali za reći o djetetu, zajedno s nepoznatim kraljevima s dalekog Istoka. Ali, ta Radosna vijest puna istine i ljubavi ne uklapa se u židovski Zakon, barem ne u onakav kako su ga mnogi u židovskom narodu interpretirali. Bog iznenađuje mnoge, pokazuje koliko je dobar i milosrdan. Samo je Marija počela shvaćati, razmatrala je i pohranjivala božansku ljubav u svom srcu i snagom vjere mogla je u ovim priprostim ljudima vidjeti dobra i čista srca.

Marija u sebi pohranjivaše sve ove događaje i prebiraše ih u svome srcu...

Marija je također zatečena svim ovim događajima. I ona je iznenađena s nečim što se onako naizgled ne uklapa baš u tako zahtjevnu religiju kao što je bila židovska. No, Marija ne odbacuje novost ovih događaja već o njima razmišlja i promišlja o njihovim pravim značenjima. Od Marijina začeća svjedoci smo Njena hoda u vjeri i putu sazrijevanja koji će ju dovesti do raspetog Sina na križu. Marija se čudila i Sinu kad ga je kao dvanaestogodišnjaka pronašla u hramu. Ali, Njena veličina nije samo u tome što je postala Isusova Majka nego što je svojom vjerom i hrabrošću postala apostolom Njegove Ljubavi.

Pastiri se zatim vratiše slaveći i hvaleći Boga za sve što su čuli i vidjeli, kako im je bilo rečeno...

Oni koje su religija i društvo smatrali najudaljenijim od Boga, nakon susreta sa živim Bogom, postali su Njemu najbliži. Evo, u svojoj čistoj vjeri pastiri su prihvatili da je to maleno, slabo, siromašno i u ljudskim očima neznatno dijete zapravo njihov Spasitelj i Mesija, Gospodin! Ovo je grešnom čovjeku, čovjeku ovoga svijeta neshvatljivo: da prava Božja snaga nije ni silan vjetar ni snažan potres, nego ljubav, dobrota, milosrđe, strpljivost. Sve će na ovome svijetu proći. Uminut će i cijeli svemir. Nestat će čak vjere i nade. A kad Bog bude sve u svemu, preostat će samo čista ljubav.

Kad se navrši osam dana, da se Dječak obreže, nadjenuše mu ime Isus...

Podsjetimo se da je Isus bio obrezan osmoga dana, kao i svi Židovi. To je bio znak pripadnosti židovskom narodu. Čim je navršio dvanaest godina hodočastio je u Jeruzalem slaviti Pashu i tako se podložio Zakonu. Prema židovskim zakonima i običajima odlazio je u hram, čak se dao i krstiti od Ivana kao da je grešnik. Po ničemu se nije razlikovao od ostalih Židova osim što je bio bez grijeha. I to je ono što Ga je vidljivo pokazivalo Mesijom i Bogom koji je govorio o svom Kraljevstvu, ali nije bilo puno onih koji su Ga razumjeli. Iako Židov, sa židovskim imenom Isus, donosi univerzalno spasenje za sve ljude, a ne samo za izabrani narod Izrael. No, On nije sve rušio da bi nešto novo sagradio, Isus nije htio ništa nasilno izmijeniti. On je poštivao stare uredbe, znajući da će se u Njemu one ispuniti. On je došao donijeti promjene u ljudskim srcima, došao je proglasiti i dovesti Božje kraljevstvo u srca ljudi. Htio je da Kraljevstvo zaživi u čovjeku, a onda će izvanjske promjene same doći. „Nisam došao dokinuti Zakon, nego nadopuniti". Ime Isus nadjenuše mu anđeli još prije njegova začeća, a na hebrejskom bi glasilo Jošua (Bog spašava).

Oratio

Komuniciraj s Bogom kao što bi to učinio s nekim za koga znaš da te voli i prihvaća. I predaj mu ono što si otkrio u sebi za vrijeme meditacije, svoje misli, brige, želje, nadanja. Pitaj ga da li su u skladu s Njegovim planom za tebe? Što ti želi poručiti? Da li te želi mijenjati i na koji način? Osluškuj odgovor u tišini. Odgovori molitvom na Njegovu Riječ.

Marijo, Bezgrešna Kraljice, čuvaj naš bijedni svijet, rastrojen i
bolestan! Ti poznaš naše bijede i naše slabosti. Smiluj nam se!
Isus Ti je dao pravo nad cijelim čovječanstvom, On Ti je povjerio
riznicu svojih milosti, On hoće da nam po Tebi dade svoje oproštenje i
svoje milosrđe. I zato u ovim tako tjeskobnim vremenima Tvoja se djeca
obraćaju k Tebi, kao svojoj jedinoj nadi.
Priznajemo Tvoje sveopće kraljevstvo i hoćemo Tvoj trijumf. Nama treba Majka i njezino Srce.
Budi sjajna zora, koja raspršuje naše tmine i pokazuje nam pravi put života!
Budi neiscrpivi izvor, kojemu se dolazi crpsti hrabrost, pouzdanje i ljubav!
Budi veza, koja ujedinjuje sve ljude i simbol - znak mira!
Budi, kao što si uvijek bila, Majka u velikim danima kušnje koja nas spašava u vremenima pogibelji! Amen.

Contemplatio

Otpočini u Božjoj blizini. Raduj se u spoznaji da je Bog s tobom i u riječi i u tišini. U kontemplaciji se okrećemo od aktivizma i učimo se jednostavno biti u prisutnosti nebeskog Oca. Ne boj se rastresenosti i „neuspješne Lectio“. Ne sudi uspješnost molitve po osjećajima, već se prepusti da Bog djeluje u tvom srcu onako kako On želi. Bitno je da u tom vremenu budeš sa svojim Bogom razmatrajući Njegovu Riječi.

• Jesmo li i mi spremni kao i pastiri uputiti se prema „štalici" u dubine našeg srca da bi susreli Boga?
• Čuvam li Božju Riječ u svom srcu, Riječ koja ima moć stvaranja i obnavljanja ili ju olako zaboravljam?
• Postoji li kod mene nešto što se zove hod u vjeri ili sam još suviše nestrpljiv i razdražljiv te olako odustajem od svojih snova?

Actio

Pretoči u život ono što Bog od tebe traži u molitvi. Donesi neku konkretnu odluku. Gdje te Gospodin danas treba? Kako možeš postati Božji dar za druge?

Prijedlog:

U novoj godini koja je upravo započela, i ja ću započeti svoj hod u vjeri. Hod koji će mi pomoći gledati svijet Božjim očima kao što ga je gledala Bogorodica. To neće biti nikakav bijeg iz, možda za nekoga, današnje teške situacije, već vidjeti je drugim očima. U svakoj situaciji svratit ću često pogled na Majku Božju koja je ujedno i moja Majka i dopustiti joj da me svojim primjerom vjere prosvijetli, ohrabri i posveti! To ću učiniti tako da ću je u ovoj godini više moliti i štovati.

Važan dio Lectio Divina je i podjela! Stoga ako želite podijeliti s nama jedan dio vaše meditacije ili ako možda imate pitanja ili nejasnoća, pišite nam slobodno! Kako bi mogli napredovati i razvijati se, voljeli bi znati vaše razmišljanje. Hvala!

Vaši Don Boscovi sinovi +Bvb!