Zaziv
Pronađi prikladno mjesto i vrijeme. Isključi sve što te može ometati u ovom razgovoru s Bogom. Ugodno se smjesti i opusti. Odredi si vrijeme koje želiš provesti u molitvi. Saberi se. Zazovi Duha Svetoga da ti pomogne osluškivati Božji glas. Ovo je sveto vrijeme koje želiš posvetiti Bogu kako bi On mogao govoriti tvome životu.
Zaziv Duha Svetoga
Duše Sveti, dobrodošao, Duše Sveti dobrodošao
u ovaj dan, u ovaj dom, ovdje nek' sve bude po Tvom.
Duše Sveti, dobrodošao! Duše Sveti, mi te trebamo, Duše Sveti, mi te trebamo
u ove dane, godine, za zadnju žetvu spremljene.
Duše Sveti, dobrodošao!
Lectio
Počni polako i pažljivo čitati nedjeljno Evanđelje. Bog nas uči kako ćemo ga tražiti i slušati u šutnji. Poziva nas da ga otkrijemo već prisutnog. U otkrivanju Božjeg glasa u tekstu ti mogu pomoći neka pitanja: „Tko su likovi koji se pojavljuju u tekstu? Što oni rade, kako se odnose jedni prema drugima? Što te se posebno dojmilo u tekstu? Neka riječ, izraz, rečenica?“ Fokusiraj se na odabrani detalj.
Evanđelje: Iv 9, 1 - 41
Isus prolazeći ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Zapitaše ga njegovi učenici: »Učitelju, tko li sagriješi, on ili njegovi roditelji te se slijep rodio?« Odgovori Isus: »Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja. Dok je dan, treba da radimo djela onoga koji me posla.
Dolazi noć, kad nitko ne može raditi. Dok sam na svijetu, svjetlost sam svijeta.« To rekavši, pljune na zemlju i od pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči. I reče mu: »Idi, operi se u kupalištu Siloamu!« - što znači »Poslanik.« Onaj ode, umije se pa se vrati gledajući. Susjedi i oni koji su ga prije viđali kao prosjaka govorili su: »Nije li to onaj koji je sjedio i prosio?« Jedni su govorili: »On je.« Drugi opet: »Nije, nego mu je sličan.« On je sam tvrdio: »Da, ja sam!« Nato ga upitaše: »Kako su ti se otvorile oči?« On odgovori: »Čovjek koji se zove Isus načini kal, premaza mi oči i reče mi: 'Idi u Siloam i operi se.' Odoh dakle, oprah se i progledah.« Rekoše mu: »Gdje je on?« Odgovori: »Ne znam.« Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima. A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči, bijaše subota. Farizeji ga počeše iznova ispitivati kako je progledao. On im reče: »Stavio mi kal na oči i ja se oprah - i evo vidim.« Nato neki između farizeja rekoše: »Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na subotu.» Drugi su pak govorili: »A kako bi jedan grešnik mogao činiti takva znamenja?« I nastade među njima podvojenost. Zatim ponovno upitaju slijepca: »A što ti kažeš o njemu? Otvorio ti je oči!« On odgovori: »Prorok je!« Židovi ipak ne vjerovahu da on bijaše slijep i da je progledao dok ne dozvaše roditelje toga koji je progledao i upitaše ih: »Je li ovo vaš sin za kojega tvrdite da se slijep rodio? Kako sada vidi?« Njegovi roditelji odvrate: »Znamo da je ovo naš sin i da se slijep rodio. A kako sada vidi, to mi ne znamo; i tko mu je otvorio oči, ne znamo. Njega pitajte! Punoljetan je: neka sam o sebi govori!« Rekoše tako njegovi roditelji jer su se bojali Židova. Židovi se doista već bijahu dogovorili da se iz sinagoge ima izopćiti svaki koji njega prizna Kristom. Zbog toga rekoše njegovi roditelji: »Punoljetan je, njega pitajte!« Pozvaše stoga po drugi put čovjeka koji bijaše slijep i rekoše mu: »Podaj slavu Bogu! Mi znamo da je taj čovjek grešnik!« Nato im on odgovori: »Je li grešnik, ja ne znam. Jedno znam: slijep sam bio, a sada vidim.« Rekoše mu opet: »Što ti učini? Kako ti otvori oči?« Odgovori im: »Već vam rekoh i ne poslušaste me. Što opet hoćete čuti? Da ne kanite i vi postati njegovim učenicima?« Nato ga oni izgrdiše i rekoše: »Ti si njegov učenik, a mi smo učenici Mojsijevi. Mi znamo da je Mojsiju govorio Bog, a za ovoga ne znamo ni odakle je.« Odgovori im čovjek: »Pa to i jest čudnovato da vi ne znate odakle je, a meni je otvorio oči. Znamo da Bog grešnike ne uslišava; nego je li tko bogobojazan i vrši li njegovu volju, toga uslišava. Odvijeka se nije čulo da bi tko otvorio oči slijepcu od rođenja. Kad ovaj ne bi bio od Boga, ne bi mogao činiti ništa«. Odgovore mu: »Sav si se u grijesima rodio, i ti nas da učiš?« i izbaciše ga. Dočuo Isus da su onoga izbacili pa ga nađe i reče mu: »Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?« On odgovori: »A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?« Reče mu Isus: »Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!« A on reče: »Vjerujem, Gospodine!« I baci se ničice preda nj. Tada Isus reče: »Radi suda dođoh na ovaj svijet: da progledaju koji ne vide, a koji vide, da oslijepe!« Čuli to neki od farizeja koji su bili s njime pa ga upitaju: »Zar smo i mi slijepi?« Isus im odgovori: »Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: 'Vidimo' pa grijeh vaš ostaje.«
Meditatio
Odabranu riječ ili rečenicu polako usvoji. Zapamti je i polagano ponavljaj, dozvoljavajući joj da uđe u dijalog s tvojim unutarnjim svijetom misli, briga i osjećaja. Neka te ovo unutarnje poniranje uvede u dijalog s Bogom. Neka te u tome vode sljedeća pitanja: „Što mi poručuje odabrana Riječ? Što mi govori o Božjoj ljubavi prema čovjeku? Što ova Riječ govori meni? Koliku važnost ima danas za moj život? Zašto baš ta Riječ? Po čemu ti je jedinstvena? Usporedi je sa životom Don Bosca i drugih svetaca.
U današnjoj 4. korizmenoj nedjelji evanđelist Ivan govori o Isusu koji donosi svjetlo – prosvjetljuje čovjeka koji živi u mraku. Ivan opisuje Isusa koji ozdravlja slijepca od rođenja. To je znamenje središnje mjesto u Ivanovu evanđelju. Ivanovo evanđelje napisano je za kršćanske zajednice u Maloj Aziji, krajem prvoga stoljeća kako bi u zajednicama probudio duhovni hod iz tame sljepoće do punog svjetla vjere prosvjetljena Isusom. Riječ je o čudu kojim je Isus slijepcu vratio vid. Isus, iscjeljujući slijepca od rođenja, očituje se kao onaj koji otvara ljudske oči pravome svjetlu. Pred nevjernikom je Krist, Svjetlost od Svjetlosti. Njegova se svjetlost održava na licu nevjernika koji postaje vjernik. Slijepac sve bolje vidi – on vjeruje. Ivanovo evanđelje započinje s Isusom koji je na putu sa svojim učenicima. On ugleda čovjeka slijepa od rođenja. Učenici kao i drugi pitaju se; zašto je čovjek rođen s tim gubitkom? Jer ljudi u ono vrijeme su smatrali tjelesnu manu ili bolest kao kaznu od Boga, pa su uvijek tražili odgovor zašto to. Pitanja uporno traže krivnju, krivca i mjeru kazne. Isus pomaže učenicima ispraviti svoje ideje i zato im daje odgovor: „Niti sagriješi on niti njegovi roditelji, nego je to zato da se na njemu očituju djela Božja." Isus se ovdje Božjom snagom suprotstavlja kako grijehu, tako bolesti i tako nam svjedoči Božje djelo koje se očituje kao znak od Boga. Dakle, ono što je u to doba bila odsutnost Božje prisutnosti, sada postaje blistava prisutnost Boga među nama.
On od zemlje i pljuvačke načini kal pa mu kalom premaza oči i reče mu: „Idi, operi se u kupalištu Siloamu!" – što znači „Poslanik."
Slijepac posluša Isusa i ode - „umije se pa se vrati gledajući." Isus je na slijepca od rođenja prenio svoje svjetlo i on je progledao. Isus je „Poslanik," Božji Poslanik, koji je poslan liječiti ljude kako fizički, tako i duhovno. Ozdravljeni postaje svjedok vjere u Isusa Krista. Farizeji, pred činjenicom neobična događaja, sve više sumnjaju, dok se ozdravljenik sve više otvara vjeri. Oni ne žele prihvatiti istinu o Isusu i ono što on čini i govori. Oni koji su slijepca poznavali ranije, također su se čudili i sumnjali u ono što su vidjeli. Pitali su se: je li riječ o istom čovjeku? Činilo im se da on više nije isti. I nije više bio isti. On je postao „novi čovjek" – obraćenik. A, obraćenje je obraćeniku središte njegova života.
„Tada odvedoše toga bivšeg slijepca farizejima. A toga dana kad Isus načini kal i otvori njegove oči, bijaše subota."
Za farizeje je neoprostiva krivnja što Isus ozdravljuje na dan kada to nije bilo dopušteno. Zovu ga nevjernikom, kažu: „Nije taj čovjek od Boga: ne pazi na subotu" (Iv 9, 16). Pitaju ozdravljenika tko je onaj koji ga je ozdravio? Napadnuti ozdravljeni čovjek odgovara učenim farizejima zdravom logikom i ovim riječima: „Pa to i jest čudnovato da vi ne znate odakle je, a meni je otvorio oči" (Iv 9, 30). Nato su ga oni izbacili. No, ozdravljenom čovjeku to više nije smetalo. Bivši slijepac govori o Isusu. On je sada središte njegova života i njegove životne priče. Pitanja krivnje i kazne, koje su slijepca pratile od njegova rođenja, sada se pretvaraju u pitanja sumnje i krivovjerja. Slijepac ne zna na ta pitanja odgovarati. No, važno je to da on vidi. I njegov vid daje sve odgovore i ruši sumnje. Njegov vid, također daje i odgovor tko je Isus. Njegov vid je dar vjere. Odjednom čovjek zna da je Bog živ. Oči je slijepcu otvorio Isus Krist, Sin Božji. Prosvijetlio je njegovu tamu snagom svoga svjetla – donio mu je vjeru u Boga. Nakon što je izbačen od farizeja, on se ponovo susreće s Isusom. Od slijepca koji je zadobio vid on postaje vjernikom. Klanja se Isusu!
Isus ga pita: „Ti vjeruješ u Sina Čovječjega?" On odgovori: „A tko je taj, Gospodine, da vjerujem u njega?" Reče mu Isus: „Vidio si ga! To je onaj koji govori s tobom!" A on reče: „Vjerujem Gospodine!" I baci se ničice preda nj.
Čovjek ostaje iskren i kaže da ga ne poznaje, ali – kad mu je Isus objasnio da govori o sebi, o onome koga je vidio – prihvaća ga. To je ono što se tiče i svakoga od nas, kojim putem doći do odgovora, do ispovjedi vjere. Odgovor nije „Znam," nego „Vjerujem." Kada se dođe do ovog odgovora, „Vjerujem," tada je ispunjeno ozdravljenje duha i tijela. Oči su otvorene za svjetlo koje prodire dublje od tjelesnog mraka. Ozdravljenje u kršćanskome smislu upravo tu dobiva svoj smisao. Tako i ljudi koji su tjelesno možda slijepi, po vjeri mogu vidjeti puno više od nas koji mislimo da su nam oči otvorene i zdrave. I kada farizeji Isusa pitaju: „Zar smo mi slijepi?," on im odgovara: „Da ste slijepi, ne biste imali grijeha. No vi govorite: Vidimo, pa grijeh vaš ostaje" (Iv 9, 40-41). Dakle, smatrati da vidimo, a zatvoriti oči za pravo svjetlo, znači griješiti. Tu je Isus bespomoćan. On uspijeva otvoriti oči samo onima koji odluče ne držati ih zatvorenim ili koji mu dozvole da otvori njihove oči. Za vjeru je potrebno srce – za spoznaju: Bijah slijep, a sada vidim. To je put kršćanina, to je naš put koji smo započeli krštenjem. A krštenici su odjeveni u svjetlo. To je svjetlo koje prihvaćamo srcem. To je put Krista! To je put Crkve! U Crkvi imamo nedjeljni euharistijski susret – susret sa živim Bogom. Jedino što ti znaš ozdravljeni čovječe, jest da si bio slijep, a sada vidiš. I možeš reći: Vjerujem Gospodine!
Oratio
Komuniciraj s Bogom kao što bi to učinio s nekim za koga znaš da te voli i prihvaća. I predaj mu ono što si otkrio u sebi za vrijeme meditacije, svoje misli, brige, želje, nadanja. Pitaj ga da li su u skladu s Njegovim planom za tebe? Što ti želi poručiti? Da li te želi mijenjati i na koji način? Osluškuj odgovor u tišini. Odgovori molitvom na Njegovu Riječ.
Svemogući Bože, svojim svjetlom rasprši tamu koja je u nama; prati nas svojim svjetlom na putu korizmene obnove i usmjeri nam život prema slavi uskrsnuća, to te molimo po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.
Contemplatio
Otpočini u Božjoj blizini. Raduj se u spoznaji da je Bog s tobom i u riječi i u tišini. U kontemplaciji se okrećemo od aktivizma i učimo se jednostavno biti u prisutnosti nebeskog Oca. Ne boj se rastresenosti i „neuspješne Lectio“. Ne sudi uspješnost molitve po osjećajima, već se prepusti da Bog djeluje u tvom srcu onako kako On želi. Bitno je da u tom vremenu budeš sa svojim Bogom razmatrajući Njegovu Riječi.
- Tko prihvaća vjeru i prima krsnu milost, oslobađa se sljepoće i dobiva vid, prelazi iz tame u svjetlost – izlazi iz neznanja u pravu spoznaju? Hranim li se redovito svjetlošću koju mi Gospodin daje na sv. misi?
- Ozdravljeni slijepac, iz današnjeg Ivanova Evanđelja, Isusov je svjedok i svjedok Božje milosti. Uspijevam li kroz ovo korizmeno vrijeme biti svjedok milosti Božje koja djeluje preko mene?
- Čovjek je „pao ničice pred Isusa i povjerovao!" To je ono najdublje svjetlo vjere koje nam je Isus došao donijeti, svjetlo kojim je raspršio tamu ovoga svijeta. Sjetim li se i ja pasti ničice pred Gospodinom i zahvaliti mu za sve ono što mi daje svaki dan?
Actio
Pretoči u život ono što Bog od tebe traži u molitvi. Donesi neku konkretnu odluku. Gdje te Gospodin danas treba? Kako možeš postati Božji dar za druge?
Prijedlog:
Isus je došao unijeti u ovaj svijet svjetlo jer je On svjetlo svijeta. Na njemu se održava tko je Otac koji je stvorio svjetlost, a svjetlost s Kristova lica treba se održavati na licima krštenika. Iza njega su nevjernici. Oni ne vide ni lice Isusovo ni lice Očevo. Pokušaj biti ti onaj koji će se suprotstaviti krivim ideologijama, krivovjerjem i praznovjerjem raznih vrsta i dati pravi primjer Njegove svjetlosti preko djela ljubavi i hrabrosti koju nosiš kao kršćanin.
Važan dio Lectio Divina je i podjela! Stoga ako želite podijeliti s nama jedan dio vaše meditacije ili ako možda imate pitanja ili nejasnoća, pišite nam slobodno! Kako bi mogli napredovati i razvijati se, voljeli bi znati vaše razmišljanje. Hvala!
Vaši Don Boscovi sinovi +Bvb!
Zadnji sadržaj od Lectio Divina Team
- Tko ima uši, neka čuje!
- Zasijani na dobru zemlju - to je onaj koji Riječ sluša i razumije
- Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.
- Tko ne uzme svoga križa i ne pođe za mnom, nije mene dostojan.
- Ne bojte se dakle! Vrjedniji ste nego mnogo vrabaca.
- ’Približilo se kraljevstvo nebesko!’
- Presveto Trojstvo
- »Mir vama!«
- A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista.
- Ako me ljubite, zapovijedi ćete moje čuvati
- Neka se ne uznemiruje srce vaše! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!
- Ja dođoh da život imaju, u izobilju da ga imaju.