Zaziv

Pronađi prikladno mjesto i vrijeme. Isključi sve što te može ometati u ovom razgovoru s Bogom. Ugodno se smjesti i opusti. Odredi si vrijeme koje želiš provesti u molitvi. Saberi se. Zazovi Duha Svetoga da ti pomogne osluškivati Božji glas. Ovo je sveto vrijeme koje želiš posvetiti Bogu kako bi On mogao govoriti tvome životu.

Zaziv Duha svetoga

Udahni mi Duha Svetoga
kako bi moje misli bile svete;
djeluj u meni, Duše Sveti,
kako bi moj rad bio svet;
vodi moje srce, o Duše Sveti,
kako bih volio ono što je sveto; ojačaj me,
Duše Sveti kako bih obranio sve što je sveto;
zaštiti me, Duše Sveti, kako bih i ja mogao uvijek biti svet. Amen

Lectio

Počni polako i pažljivo čitati nedjeljno Evanđelje. Bog nas uči kako ćemo ga tražiti i slušati u šutnji. Poziva nas da ga otkrijemo već prisutnog. U otkrivanju Božjeg glasa u tekstu ti mogu pomoći neka pitanja: „Tko su likovi koji se pojavljuju u tekstu? Što oni rade, kako se odnose jedni prema drugima? Što te se posebno dojmilo u tekstu? Neka riječ, izraz, rečenica?“ Fokusiraj se na odabrani detalj.

Evanđelje: Iv 17, 1 - 11a

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i progovori: »Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista. Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali. Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima. Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi.«

Meditatio

Odabranu riječ ili rečenicu polako usvoji. Zapamti je i polagano ponavljaj, dozvoljavajući joj da uđe u dijalog s tvojim unutarnjim svijetom misli, briga i osjećaja. Neka te ovo unutarnje poniranje uvede u dijalog s Bogom. Neka te u tome vode sljedeća pitanja: „Što mi poručuje odabrana Riječ? Što mi govori o Božjoj ljubavi prema čovjeku? Što ova Riječ govori meni? Koliku važnost ima danas za moj život? Zašto baš ta Riječ? Po čemu ti je jedinstvena? Usporedi je sa životom Don Bosca i drugih svetaca.

U današnjoj sedmoj vazmenoj nedjelji A, pojavljuje se evanđeoski odlomak koji je početak Isusove velikosvećeničke molitve i njegov oproštajni govor učenicima prije muke i smrti. Krist, kao Veliki svećenik, izriče najsvečaniju molitvu Ocu – na nakane za koje će "sutra" umrijeti. U godini A čita se samo prvi dio. Isusova molitva najprije obuhvaća prvu zajednicu učenika, zatim Crkvu do kraja vremena. Početak i završetak molitve spaja u jedno – u neprekinutu povijest spasenja – vrijeme od postanka do svršetka svijeta, zapravo od vječnosti do vječnosti. Isusov oproštaj poprima oblik molitve. Sva je Isusova molitva usredotočena na Oca: Oče! Oče sveti! Oče pravedni! Molitva je mjesto istinskog zajedništva učenika i mjesto njihova susreta s Uskrslim. Moleći Boga Oca, Učitelj apostole upoznaje sa svojim najosobnijim željama. Molitva uvodi učenike, ali i sve nas u svu intimnost između Oca i Sina. I upravo u tu intimnost kojom su Otac i Sin, u Duhu Svetom povezani, Isus uvodi svoje učenike i nas, svoje vjernike. To je srž njegove zagovorne molitve za sve nas. Isus se predstavlja kao onaj koji je od Oca izašao, izvršio svoje poslanje i vraća se Ocu. On zna da je njegov život na zemlji završen i da mu slijedi muka i smrt na križu. Isus na križu najveća je proslava Oca, jer se Otac iskazao koliko ljubi svijet (Iv 3, 16). Ujedno je križ i najveća proslava Sina, jer je on dokazao kakav je Sin, koji toliko ljubi Oca i kakav je Brat, koji toliko ljubi nas: „Od ove ljubavi doista nema veće" (Iv 15, 13). Isus moli! No, on ne moli za sebe, nego za učenike. Njegova molitva uspostavlja iste veze između učenika i Njega, kakve su između Oca i Njega dok je još u svijetu. Isus ih uči da je molitva ona koja može održati te odnose i uvijek biti sigurno mjesto susreta učenika međusobno i s Njime. Zato ga učenici više ne čekaju „gledajući u nebo," nego tamo, u dvorani, gdje su sigurni da će ga pronaći: u molitvi i zajedništvu.
Isus moli pred svojim učenicima, on moli za njih. Isusova molitva započinje pogledom usmjerenim u nebo. On podiže oči prema nebu, prema Onome od kojega dolazi, Ocu čiji je Sin.

Evanđelist Ivan to opisuje ovako: „Isus podiže oči k nebu i progovori: Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao – Isusa Krista."

Ova gesta koju Isusu čini na početku izražava jednu duboku usredotočenost cijelog bića koja nam govori da se obraća svome nebeskome Ocu. To je još jedan dokaz da se Isus ne boji moliti pred svojim učenicima. On to čini svjesno. On svjedoči. Pred njima iskazuje svoje najdublje osjećaje koje nosi u svojem srcu za svoga nebeskog Oca. Isus nama svima daje primjer da je molitva pred drugima i s drugima istinsko svjedočanstvo. Molitvom Isus najavljuje da će se dogoditi uzdignuće Sina i njegova proslava, najprije na križu, a potom povratak Ocu. On ujedinjuje nebo sa zemljom. On je na zemlji izvršio svoje poslanje, a sada moli Oca da to isto dovrši na nebu i dade mu ono što je već imao, čega se dragovoljno odrekao kako bi predao svima - vječni život. Darivanjem svoga života, Isus ispunja volju Očevu, ali i Otac njegovu. Proslava je u daru života koji struji između Oca i Sina, a na koji su svi pozvani. Zato se vječni život ostvaruje u neposrednom spoznanju Oca (što uključuje uzajamnu ljubav) koje se podiže jedino poznavanjem Krista u kojem se na najuzvišeniji način očituje jedini Bog.

Isus moli Oca: „Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali. Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao."

Riječ je o slavi koju je Sin posjedovao u svom prvotnom životu kod Oca ili o slavi koju mu je Otac namijenio odvjeka. Ona se očituje za sve vrijeme zemaljskog života, ali mora zasjati punim sjajem nakon Uskrsnuća i tada učiniti od Njega onoga koji u pravom smislu riječi očituje Očevo ime. Zato se Isusovo poslanje ne sastoji samo od propovijedanja, nego da se kroz ono što kaže, što čini i što jest može uočiti Očeva stvarnost. Jer čovjek ne može samo svojim sposobnostima prepoznati ono što se očituje u Isusu, nego već mora biti dano od Oca po Duhu Svetomu. Zato Isus moli za svoje učenike, jer oni su Božji i oni ostaju u svijetu, oni nastavljaju Njegovo i Očevo djelo.

Preko evanđeliste Ivana Isus govori Ocu: „I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima. Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, a ja idem k tebi."

Isusova je molitva uslišana. Otac ga je proslavio uskrsnućem i uzašašćem. Potvrdio je da ima smisla darovati se drugima, u drugima tražiti svoju slavu, omogućiti život svima, pa i pod cijenu trpljenja i smrti. Isus svojom smrću "nudi" život cijelome svijetu, ali svijet ne prihvaća. Ivan naglašava da je Isus dao život za sve, a moli za one koji su tada s njime – one koji su ga prihvatili. Svijet je prema Ivanu kraljevstvo tame i odbijanja. On je zatvoren u sebe i poslušan samo svome vlastitom zakonu kojemu je postao rob. Kod Boga, Oca i Sina nema prisile. Oni sve nude kao dar: život, ljubav, vjeru, zahvalu... Ali, na sreću, u svijetu postoje i oni koji ga nadilaze, koji su primili dar života i sudjeluju u Kristovu spasenjskom djelu. Budući da nam početak Ivanova evanđelja kaže da je „svijet nastao po Riječi," utjelovljena Riječ (Isus), nas poučava kako svijet nije samo mjesto tame nego i svjetla, mjesto zla nego i dobra, mjesto gdje se propada nego i mjesto gdje se spašava.

Oratio

Komuniciraj s Bogom kao što bi to učinio s nekim za koga znaš da te voli i prihvaća. I predaj mu ono što si otkrio u sebi za vrijeme meditacije, svoje misli, brige, želje, nadanja. Pitaj ga da li su u skladu s Njegovim planom za tebe? Što ti želi poručiti? Da li te želi mijenjati i na koji način? Osluškuj odgovor u tišini. Odgovori molitvom na Njegovu Riječ.

Gospodine, ti si rođenjem tvoga Sina od Djevice Marije posvetio sve ljude obitelji: učini da naše obitelji budu sveti dom Tvoje prisutnosti; prodahni svojim Duhom sve roditelje da po snazi molitve čuvaju svetost obitelji te radosno prihvaćaju dar života koji im povjeravaš, molimo te!

Contemplatio

Otpočini u Božjoj blizini. Raduj se u spoznaji da je Bog s tobom i u riječi i u tišini. U kontemplaciji se okrećemo od aktivizma i učimo se jednostavno biti u prisutnosti nebeskog Oca. Ne boj se rastresenosti i „neuspješne Lectio“. Ne sudi uspješnost molitve po osjećajima, već se prepusti da Bog djeluje u tvom srcu onako kako On želi. Bitno je da u tom vremenu budeš sa svojim Bogom razmatrajući Njegovu Riječi.

• Što je za mene molitva? Da li je to samo pusto izgovaranje riječi ili ozbiljan intiman odnos s Bogom, koji se izražava preko mog svakodnevnog života?
• Današnje evanđelje nam donosi dio Isusove velikosvećeničke molitve. Zove se zato „velikosvećenička," jer ju je Isus izrekao na posljednjoj večeri sa svojim učenicima, gdje je on u isto vrijeme bio i svećenik i žrtva. Za koga ti prikazuješ svoje molitve? Sjetiš li se osoba kojima je potrebna tvoja molitva?
• Što za tebe znači Kristove riječi: „A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe?

Actio

Pretoči u život ono što Bog od tebe traži u molitvi. Donesi neku konkretnu odluku. Gdje te Gospodin danas treba? Kako možeš postati Božji dar za druge?

Prijedlog:

Isus je svojim kršćanima ostavio ogroman zadatak u svijetu: Na kršćanima je učiniti da svijet postane svjetlom, tj. onakvim kakvim ga je Bog zamislio i stvorio. Evanđelista Ivan govori, dakle, o svijetu po Božjem naumu i po ostvarenju Božjeg nauma po Isus Kristu – po njegovim apostolima i Crkvi. Taj naum je da sav svijet postane mjesto: ljubavi i istine. U transformaciji svijeta oni koji su Isusovi trebaju biti: sjeme i kvasac. Oni moraju unutar svijeta živjeti i raditi, po Božjoj volji, da ga preobraze. Ostati slobodni od zamamnosti grijeha i ne živjeti u njemu, nego u svijetu unijeti vrijednosti kraljevstva. Ne prezirati svijet, nego živjeti puninu kako bi ga mogli mijenjati. Pokušaj zato svojom dobrotom i radošću obradovati svoje bližnje da osjete tvoju kršćansku ljubav koja proizlazi od Boga.

Važan dio Lectio Divina je i podjela! Stoga ako želite podijeliti s nama jedan dio vaše meditacije ili ako možda imate pitanja ili nejasnoća, pišite nam slobodno! Kako bi mogli napredovati i razvijati se, voljeli bi znati vaše razmišljanje. Hvala!

Vaši Don Boscovi sinovi +Bvb!