Zaziv

Pronađi prikladno mjesto i vrijeme. Isključi sve što te može ometati u ovom razgovoru s Bogom. Ugodno se smjesti i opusti. Odredi si vrijeme koje želiš provesti u molitvi. Saberi se. Zazovi Duha Svetoga da ti pomogne osluškivati Božji glas. Ovo je sveto vrijeme koje želiš posvetiti Bogu kako bi On mogao govoriti tvome životu.

Zaziv Duha svetoga

O dođi Duše Sveti, prosvijetli moje misli, moja djela. Otvori moje oči, uši i srce da se dostojno približim otajstvu Trojedinog Boga. Daj da spoznam Ljubav te da nakon što sam ju spoznao postanem i ja Ljubav za druge.

Lectio

Počni polako i pažljivo čitati nedjeljno Evanđelje. Bog nas uči kako ćemo ga tražiti i slušati u šutnji. Poziva nas da ga otkrijemo već prisutnog. U otkrivanju Božjeg glasa u tekstu ti mogu pomoći neka pitanja: „Tko su likovi koji se pojavljuju u tekstu? Što oni rade, kako se odnose jedni prema drugima? Što te se posebno dojmilo u tekstu? Neka riječ, izraz, rečenica?“ Fokusiraj se na odabrani detalj.

Evanđelje: Iv 3, 16 - 18

U ono vrijeme reče Isus Nikodemu: »Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni. Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega.«

Meditatio

Odabranu riječ ili rečenicu polako usvoji. Zapamti je i polagano ponavljaj, dozvoljavajući joj da uđe u dijalog s tvojim unutarnjim svijetom misli, briga i osjećaja. Neka te ovo unutarnje poniranje uvede u dijalog s Bogom. Neka te u tome vode sljedeća pitanja: „Što mi poručuje odabrana Riječ? Što mi govori o Božjoj ljubavi prema čovjeku? Što ova Riječ govori meni? Koliku važnost ima danas za moj život? Zašto baš ta Riječ? Po čemu ti je jedinstvena? Usporedi je sa životom Don Bosca i drugih svetaca.

Za proslavu svetkovine Presvetog Trojstva liturgija pred nas stavlja odlomak iz trećeg poglavlja Ivanovog evanđelja u kojem nailazimo na razgovor između Isusa i Nikodema.
U ovom poglavlju Ivan nam predstavlja Nikodema koji očekuje Mesijin dolazak. Kao farizej, on dobro poznaje Pisma i vidi ono što Isus radi. No, još uvijek ima pitanja, još uvijek traži potpuni odgovor.
Kako bismo bolje shvatili tri retka koja su pred nama, potrebno je pogledati čitavo poglavlje jer nam Evanđelist razgovorom između dvojice glavnih i jedinih likova ovoga poglavlja daje ključ shvaćanja evanđeoske poruke.
Evanđelist Ivan namjerno navodi kako Nikodem dolazi Isusu obnoć (Iv 3, 2). Želi potvrditi čitatelju koja je Isusova zadaća. On je taj koji donosi dan i svjetlo. On je Mlado sunce koje će nas pohoditi s visine (usp. Lk 1, 78).
Poglavlje upravo i završava retcima u kojima Isus govori upravo o svijetlosti koja je došla na svijet (Iv 3, 19-21), to jest, o sebi. Isus Krist je taj koji donosi puninu, koji obasjava otajstvo Presvetog Trojstva.

Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni

Isus pokušava objasniti Nikodemu, a tako i nama, zbog čega ga je Otac poslao na svijet.
Cijeli Isusov život, od Betlehema do Golgote, praznoga groba i Betanije gdje je slavno uzašao na Nebo, govori nam jednu stvar – tko je Bog i tko smo mu mi.
Bog ljubi svijet jer Bog je ljubav. Današnjom svetkovinom ponovno se prisjećamo te istine. Nije bilo kakav Bog. On nije bog koji sjedi negdje daleko na nebu i hladno promatra što njegova stvorenja rade.
On je Bog koji voli svoju djecu, koju je stvorio upravo iz ljubavi. To pokazuje svakodnevno, od početka svijeta. Ne želi da iti jedan od njegove djece propadne.
Pokazuje svoju ljubav na način da šalje ono što mu je najdraže, najdragocjenije – šalje svoga Jedinorođenca.
Samo dva retka prije, Isus podsjeća Nikodema ono što će se dogoditi u Jeruzalemu, ono o čemu govori cijeli Stari zavjet. U 14. retku, Isus navješćuje svoju smrt, govori kako Sin Čovječji ima biti uzdignut.
Isusovo uzdignuće je kontradiktorno. Najveće uzvišenje Boga je zapravo najveće Njegovo poniženje – smrt na križu. Sveti križ koji urla, viče o Bogu koji je Ljubav. Raspeti na križu ne govori samo što je Bog napravio za nas. On nam govori tko je Bog za nas. Uzeo je svoje grijehe na sebe da bismo mogli živjeti. Približio se ponovo nama. Kao što je to činio kroz povijest, tako i sada, na Golgoti, naš Bog se opet približio nama jer nas ljubi.

Bog nije poslao svoga Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu

Čovjek, zbog grijeha, počinje se sve više i više okretati prema samome sebi te zaboravlja na Boga, na braću i sestre. To je ono što zapravo Sotona i želi. Grijehom nas odvojiti od te Ljubavi koja je postala blizu čovjeku do mjere da je može i golim okom vidjeti, u osobi Isusa iz Nazareta te koja se nakon njegova uzašašća nastavila osjećati, disati i živjeti zahvaljujući Branitelju kojeg nam je poslao Otac po svome Sinu.
Bog, milosrdni Otac, ne želi propast svojega stvorenja. Kakav bi to uopće bio Bog koji želi da propadne netko kog je stvorio?
Taj Otac milosrdni pati zbog svoje djece koja su se grijehom otuđila od Njega. Taj Otac nije hladan i dalek. Ne čeka skršenih ruku da se dijete probudi iz svojih grijeha, vrati se pred Njega te dobije kaznu. Šalje svoga Sina da spasi djecu svoju.
Ono što zlo i grijeh nikako ne mogu podnijeti jest upravo ta Ljubav koja prva ide ususret čovjeku, koja je toliko čista da je jedina koja je u mogućnosti na sebe staviti teret cijeloga svijeta, jednom za svagda. To je Božja ljubav koja spašava. Božji sud je ljubav. Ne bilo kakva ljubav. Ista ona koje smo se prisjetili u svetom trodnevlju. Ista koja je uskrsnim jutrom postala vječna. Ista ona zbog koje se zovemo i jesmo djeca Božja.

Tko vjeruje u njega, ne osuđuje se; a tko ne vjeruje, već je osuđen što nije vjerovao u ime jedinorođenoga Sina Božjega

Posljednji redak evanđeoskog odlomka koji je pred nama je malo zbunjujući. U retku prije Isus kaže kako Bog ne sudi svijet nego želi da se taj svijet spasi. A sada, u 18. retku govori snažnu rečenicu kako se neće spasiti onaj tko ne vjeruje u jedinorođenoga Sina.
Jakovljeva poslanica nam može pomoći u shvaćanju ove vjere u jedinorođenoga Sina.
Vjera bez djela nije vjera u Boga. O kakvim se djelima radi? U poslanici kaže da prava vjera se očituje po djelima ljubavi prema drugima. Čak i đavli vjeruju u Boga, i dršću, ali njihova vjera nema ljubavi (usp. Jkv 2, 14-19) .
To je najveća osuda koju sami sebi činimo – udaljiti se od Boga i ljudi jer ne ljubimo.
Bog ljubi svoje stvorenje, šalje svoga Sina, šalje Duha Svetoga da nas brani. Što čini dijete doli ono što i njegov otac? Zapovijed vam novu dajem; ljubite jedni druge kao što sam ja vas ljubio (Iv 13, 34).

Oratio

Komuniciraj s Bogom kao što bi to učinio s nekim za koga znaš da te voli i prihvaća. I predaj mu ono što si otkrio u sebi za vrijeme meditacije, svoje misli, brige, želje, nadanja. Pitaj ga da li su u skladu s Njegovim planom za tebe? Što ti želi poručiti? Želi li te mijenjati i na koji način? Osluškuj odgovor u tišini. Odgovori molitvom na Njegovu Riječ.

Bože Oče, poslao si na svijet svoga Sina, Riječ istine, i Duha posvetitelja, da ljudima objaviš tajnu svoga života. Udijeli mi milost da ispovijedam pravu vjeru, priznajem slavno i vječno Trojstvo te se klanjam tebi, svemogućem i jedinom Bogu. Amen.

Contemplatio

Otpočini u Božjoj blizini. Raduj se u spoznaji da je Bog s tobom i u riječi i u tišini. U kontemplaciji se okrećemo od aktivizma i učimo se jednostavno biti u prisutnosti nebeskog Oca. Ne boj se rastresenosti i „neuspješne Lectio“. Ne sudi uspješnost molitve po osjećajima, već se prepusti da Bog djeluje u tvom srcu onako kako On želi. Bitno je da u tom vremenu budeš sa svojim Bogom razmatrajući Njegovu Riječ.

• Prepoznajem li ljepote i darove koje mi je Bog poklonio? Ili sam okrenut prema sebi, svojim nedostatcima i ne uspijevam vidjeti ništa od toga?
• Koliko često zahvaljujem Bogu na tim darovima?
• Posvećujem li vremena osobnom razgovoru s Bogom?

Actio

Pretoči u život ono što Bog od tebe traži u molitvi. Donesi neku konkretnu odluku. Gdje te Gospodin danas treba? Kako možeš postati Božji dar za druge?

Ovaj tjedan ću odabrati jednu osobu koja mi nije simpatična i posvetit ću joj svoje vrijeme. Svaku večer ću zahvaliti Bogu na tri stvari koje sam proživio u danu.

Važan dio Lectio Divina je i podjela! Stoga ako želite podijeliti s nama jedan dio vaše meditacije ili ako možda imate pitanja ili nejasnoća, pišite nam slobodno! Kako biste mogli napredovati i razvijati se, voljeli bismo znati vaše razmišljanje. Hvala!

Vaši Don Boscovi sinovi +Bvb!