Zaziv

Pronađi prikladno mjesto i vrijeme. Isključi sve što te može ometati u ovom razgovoru s Bogom. Ugodno se smjesti i opusti. Odredi si vrijeme koje želiš provesti u molitvi. Saberi se. Zazovi Duha Svetoga da ti pomogne osluškivati Božji glas. Ovo je sveto vrijeme koje želiš posvetiti Bogu kako bi On mogao govoriti tvome životu.

Zaziv Duha svetoga

Dođi, Duše Sveti, dođi, Duše Tješitelju, dođi i utješi srce svakoga čovjeka, koji plače u očaju. Dođi, Duše Sveti, dođi, Duše istine i ljubavi, dođi i napuni srce svakog čovjeka koji bez ljubavi i istine ne može živjeti. Dođi, Duše Sveti, dođi, Duše života i radosti, dođi i daruj svakome čovjeku puninu zajedništva s Ocem i Sinom, u životu i u vječnoj radosti, za koju je stvoreno i određeno ljudsko srce. Amen.

Lectio

Počni polako i pažljivo čitati nedjeljno Evanđelje. Bog nas uči kako ćemo ga tražiti i slušati u šutnji. Poziva nas da ga otkrijemo već prisutnog. U otkrivanju Božjeg glasa u tekstu ti mogu pomoći neka pitanja: „Tko su likovi koji se pojavljuju u tekstu? Što oni rade, kako se odnose jedni prema drugima? Što te se posebno dojmilo u tekstu? Neka riječ, izraz, rečenica?“ Fokusiraj se na odabrani detalj.

Evanđelje: Mt 14, 22 - 33

Pošto je nahranio mnoštvo, Isus odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnoštvo. A pošto otpusti mnoštvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijaše ondje sam.
Lađa se već mnogo stadija bila otisnula od kraja, šibana valovima. Bijaše protivan vjetar. O četvrtoj noćnoj straži dođe on k njima hodeći po moru. A učenici ugledavši ga kako hodi po moru, prestrašeni rekoše: »Utvara!« I od straha kriknuše. Isus im odmah progovori: »Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!« Petar prihvati i reče: »Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!« A on mu reče: »Dođi!« I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti te krikne: »Gospodine, spasi me!« Isus odmah pruži ruku, dohvati ga i kaže mu: »Malovjerni, zašto si posumnjao?« Kad uđoše u lađu, utihnu vjetar. A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: »Uistinu, ti si Sin Božji!«

Meditatio

Odabranu riječ ili rečenicu polako usvoji. Zapamti je i polagano ponavljaj, dozvoljavajući joj da uđe u dijalog s tvojim unutarnjim svijetom misli, briga i osjećaja. Neka te ovo unutarnje poniranje uvede u dijalog s Bogom. Neka te u tome vode sljedeća pitanja: „Što mi poručuje odabrana Riječ? Što mi govori o Božjoj ljubavi prema čovjeku? Što ova Riječ govori meni? Koliku važnost ima danas za moj život? Zašto baš ta Riječ? Po čemu ti je jedinstvena? Usporedi je sa životom Don Bosca i drugih svetaca.

Ove nedjelje, liturgija pred nas stavlja odlomak iz Matejeva evanđelja u kojem učenici prepoznaju Isusa kao Sina Božjega.
Nalazimo se u 14. poglavlju Matejeva evanđelja. Poglavlje se otvorilo s nekoliko ključnih pitanja, i to već u posljednjim redcima 13. poglavlja te s jednom potvrdnom rečenicom na samom početku 14.
Naime, Isus se nalazi u svom zavičaju. Nakon naučavanja u sinagogi, ljudi iz njegovog zavičaja pitaju se tko je On. Nije li to drvodjeljin sin i Marijin? Otkud mu sve te stvari koje govori? (usp. Mt 13, 55-57).
Matej nam time ukazuje na to bitno pitanje: tko je Isus iz Nazareta?
Čak i Herod na početku 14. poglavlja pokušava dati odgovor govoreći da je to Ivan Krstitelj kojeg je on bacio u tamnicu i pogubio ga, a sada je ovaj uskrsnuo te čudesne sile djeluju u njemu (usp. Mt 14, 1-2).
Evanđelist Matej nam pomaže da zajedno s učenicima zaista prepoznamo Isusa kao Sina Božjeg, nakon što smo u istom poglavlju vidjeli kako je nahranio pet tisuća ljudi sa samo pet kruhova i dvije ribe.

Lađa se već mnogo stadija bila otisnula od kraja, šibana valovima.

Vidimo da nakon prispodoba o Kraljevstvu, smrti Ivana Krstitelja te nakon čudesnog hranjenja pet tisuća ljudi sa samo pet kruhova i dvije ribice, Isus stavlja na kušnju svoje učenike. Šalje ih da lađom, bez njega, pređu na drugu stranu.
Prva stvar na koju nailaze učenici su valovi i protivan vjetar koji nije olakšavao putovanje lađom. Sigurno je da su učenici bili budni cijelu noć boreći se s vjetrom i valovima. Sigurno je bilo prisutno i straha, ali i umora. Te stvari evanđelist zapravo ne spominje do određenog trenutka. Strah se pojavio kod učenika kada su ugledali Isusa kako hodi po vodi.
Ovdje se vidi kako učenici još nisu progledali srcem. Nisu shvatili ništa niti nakon što su bili prvi svjedoci čudesnom hranjenju gomile ljudi.
Što nam zapravo želi poručiti evanđelist s činjenicom da se lađa otisnula od obale te da su učenici u tom trenutku sami na lađi?
Biti udaljen od obale, sigurnog tla, te biti udaljen od Isusa, Sina Božjega, ne može donijeti ništa drugo nego noć, oluju, valove. Točnije rečeno, oluja će u životu uvijek biti. Onaj koji će otjerat strah kako bismo se mogli suočiti s tim nedaćama je On, Isus Krist.

Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!

Kako je već rečeno, strah kod učenika najviše uzrokuje Isusova pojava, ne toliko oluja. Nakon što su ga ugledali kako hoda po vodi, preplašeni su povikali (Mt 14, 26).
Jedna stvar koja zbunjuje čovjeka i njegovu logiku jest Božja logika koja ima potpuno drukčiji sustav. On, koji je Ljubav, nikad nas ne ostavlja same, pa čak i onda kada se čini da smo potpuno sami. On je uvijek prvi koji će nam krenuti u susret. Kao što je i za vrijeme olujne noći Krist krenuo prema umornim učenicima. I to je ono što straši. Sin Božji se pojavljuje kada se čini da je kraj, kada više nema dalje. On dolazi pred zoru, o četvrtoj noćnoj straži (Mt 14, 25), kada je najteže ostati budan, kada čovjeka počinje svladavati san za vrijeme neprospavane noći.
Kada se čini da smo u dubokoj noći, da više ne možemo dalje jer smo potisnuti grijehom, On dolazi i zove nas sebi.

Uistinu, ti si Sin Božji!

Isus iz Nazareta je uistinu Sin Božji! Njemu je dana sva vlast i čast. On je taj koji i vjetrovima zapovijeda. Ušavši na barku vjetrovi utihnuše.
Njegovom prisutnošću u našem životu svaka opasnost nestaje. Brige i oluje će ostati, no uz Njega, te oluje nam neće moći ništa. Svaka opasnost od gubitka vječnoga života će nestati.
Učenici to shvaćaju ponovno. Ponovno su osjetili da je Isus uistinu Sin Božji te da bez Njega ne mogu ništa. Shvaćaju da je On taj Kruh vječnoga života koji siti svakog čovjeka kada ga zazove upomoć kao što je to učinio i Petar.

Oratio

Komuniciraj s Bogom kao što bi to učinio s nekim za koga znaš da te voli i prihvaća. I predaj mu ono što si otkrio u sebi za vrijeme meditacije, svoje misli, brige, želje, nadanja. Pitaj ga da li su u skladu s Njegovim planom za tebe? Što ti želi poručiti? Želi li te mijenjati i na koji način? Osluškuj odgovor u tišini. Odgovori molitvom na Njegovu Riječ.

Svemogući vječni Bože, smijem te zvati svojim Ocem. Daj da mi u srcu poraste duh sinovstva te uđem u obećanu baštinu. Amen!

Contemplatio

Otpočini u Božjoj blizini. Raduj se u spoznaji da je Bog s tobom i u riječi i u tišini. U kontemplaciji se okrećemo od aktivizma i učimo se jednostavno biti u prisutnosti nebeskog Oca. Ne boj se rastresenosti i „neuspješne Lectio“. Ne sudi uspješnost molitve po osjećajima, već se prepusti da Bog djeluje u tvom srcu onako kako On želi. Bitno je da u tom vremenu budeš sa svojim Bogom razmatrajući Njegovu Riječ.

• Molim li Gospodina da mi ojača vjeru?
• Kako reagiram u olujnim i burnim trenutcima u svom životu?
• Puštam li Gospodina da me vodi u teškim životnim situacijama?

Actio

Pretoči u život ono što Bog od tebe traži u molitvi. Donesi neku konkretnu odluku. Gdje te Gospodin danas treba? Kako možeš postati Božji dar za druge?

U molitvi Oče naša, na poseban način ću zastati pred „i ne uvedi nas u napast".

Važan dio Lectio Divina je i podjela! Stoga ako želite podijeliti s nama jedan dio vaše meditacije ili ako možda imate pitanja ili nejasnoća, pišite nam slobodno! Kako biste mogli napredovati i razvijati se, voljeli bismo znati vaše razmišljanje. Hvala!

Vaši Don Boscovi sinovi +Bvb!