Isusov posljednji tjedan prema Evanđelju po Marku

Jeste li se ikada upitali kako su izgledali posljednji Isusovi dani na zemlji? Sva naša pažnja najčešće je usmjerena na vazmeno trodnevlje. Dobro su nam poznati događaji Velikog četvrtka i Velikog petka, no što je Isus radio i gdje je bio od svečanog ulaska u Jeruzalem na Cvjetnicu do posljednje večere? Zajedno s evanđelistom Markom pokušat ćemo provesti u Isusovu društvu dane koje prethode muci, smrti i uskrsnuću.

Nakon svečanog ulaska u Jeruzalem mnogi su htjeli susresti Isusa. Na kraju dana umorni i iscrpljeni Isus i njegovi učenici idu u Betaniju gdje će prenoćiti: »pa kako već bijaše kasno, pođe s dvanaestoricom u Betaniju.« (Mk 11, 11)

Veliki ponedjeljak

Evanjđelje: Mk 11, 12-19

Sutradan su izlazili iz Betanije, a on ogladnje. Ugleda izdaleka lisnatu smokvu i priđe ne bi li na njoj što našao. Ali došavši bliže, ne nađe ništa osim lišća jer ne bijaše vrijeme smokvama. Tada reče smokvi: »Nitko nikada više ne jeo s tebe!« Čuli su to njegovi učenici.

Stignu tako u Jeruzalem. On uđe u Hram i stane izgoniti one koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjačima isprevrta stolove i prodavačima golubova klupe. I ne dopusti da itko išta pronese kroz Hram. Učio ih je i govorio: »Nije li pisano: Dom će se moj zvati Dom molitve za sve narode? A vi od njega načinili pećinu razbojničku!« Kada su za to dočuli glavari svećenički i pismoznanci, tražili su kako da ga pogube. Uistinu, bojahu ga se jer je sav narod bio očaran njegovim naukom. A kad se uvečerilo, izlazili su iz grada.

Evanđelist pred nas stavlja događaj istjerivanja trgovaca iz Hrama kojem prethode oštre Isusove riječi upućene neplodnoj smokvi na putu iz Betanije u Jeruzalem. Zašto Isus osuđuje smokvu ako znamo da nije bilo godišnje doba kad smokva donosi plod? Pažljivije čitanje teksta donose nam i evanđelistove riječi koje potvrđuju isto. Ovaj simbolički događaj možemo shvatiti jedino ako ga povežemo s događajima u Hramu gdje Isus tjera trgovce i mjenjače novca. Oni su služili kako bi stranci i putnici lakše došli do životinja koje se prinose za žrtvu. Isus nema ništa protiv Hrama već protiv onoga u što se On pretvorio, a to je pećina razbojnička. Gospodin traži obraćenje srca, a ne samo puko izvršavanje obreda i propisa. Obraćenje srca donosi plodove u svakodnevnom životu. Smokvino stablo osuđeno je jer ne donosi ploda, trgovci su istjerani jer njihova služba kao i žrtve koje su se prinosile nisu dovodile do obraćenja srca, već samo do izvršenja obreda i propisa.

Je li ovogodišnji korizmeni hod pomogao obraćenju mog srca ili pukom izvršavanju obreda i propisa?

Veliki utorak

Evanjđelje: Mk 11, 27-13, 37

Kad su ujutro prolazili mimo one smokve, opaze da je usahla do korijena. Petar se prisjeti pa će Isusu: »Učitelju, pogledaj! Smokva koju si prokleo usahnu.« Isus im odvrati: »Imajte vjeru Božju. Zaista, kažem vam, rekne li tko ovoj gori: ‘Digni se i baci u more!’ i u srcu svome ne posumnja, nego vjeruje da će se dogoditi to što kaže – doista, bit će mu! Stoga vam kažem: Sve što god zamolite i zaištete, vjerujte da ste postigli i bit će vam! No kad ustanete na molitvu, otpustite ako što imate protiv koga da i vama Otac vaš, koji je na nebesima, otpusti vaše prijestupe.«

Utorak je iznimno zahtjevan i bogat dan. On je i najduže opisani dan Velikog tjedna. Dvije trećine teksta donosi Isusov sukob s glavarima svećeničkim, pismoznancima i starješinama. Isus će današnji dan provesti u Hramu gdje će ga njegovi protivnici brojnim pitanjima pokušati dovesti u zabludu kako bi ga uhvatili i osudili. I današnji se dan otvara slikom smokve koja je usahla, a ona predstavlja Hram i Jeruzalem.

I dođu opet u Jeruzalem. Dok je obilazio Hramom, dođu k njemu glavari svećenički, pismoznanci i starješine. I govorahu mu: »Kojom vlašću to činiš? Ili tko ti dade tu vlast da to činiš?« A Isus im reče: »Jedno ću vas upitati. Odgovorite mi pa ću vam kazati kojom vlašću ovo činim. Krst Ivanov bijaše li od Neba ili od ljudi? Odgovorite mi!« A oni umovahu među sobom: »Reknemo li ‘od Neba’, odvratit će ‘Zašto mu dakle ne povjerovaste?’ Nego, da reknemo ‘od ljudi’?« – Bojahu se mnoštva. Ta svi Ivana smatrahu doista prorokom. I odgovore Isusu: »Ne znamo.« A Isus će im: »Ni ja vama neću kazati kojom vlašću ovo činim.«

Hramske vlasti ispituju Isusa oko vlasti kojom djeluje. Dvosmisleno pitanje trebalo je Isusa dovesti u neprilike. Na to pitanje Isus ne odgovara izravno već protupitanjem o Ivanu Krstitelju. Kako bi izbjegli dati odgovor koji ih je mogao pred narodom dovesti u neprilike glavari svećenički odgovaraju «ne znamo». Kad se pred istinom bježi i kad se nema snage susresti sa samim sobom zatvaraju se i vrata spoznaje tko je Isus u mom životu.

I uze im zboriti u prispodobama: »Čovjek vinograd posadi, ogradom ogradi, iskopa tijesak i kulu podiže pa ga iznajmi vinogradarima i otputova. I u svoje vrijeme posla vinogradarima slugu da od njih uzme dio uroda vinogradarskoga. A oni ga pograbiše, istukoše i otposlaše praznih ruku. I opet posla k njima drugog slugu: i njemu razbiše glavu i izružiše ga. Trećega također posla: njega ubiše. Tako i mnoge druge: jedne istukoše, druge pobiše.«

»Još jednoga imaše, sina ljubljenoga. Njega naposljetku posla k njima misleći: ‘Poštovat će sina moga.’ Ali ti vinogradari među sobom rekoše: ‘Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i baština će biti naša.’ I pograbe ga, ubiju i izbace iz vinograda.« »Što li će učiniti gospodar vinograda? Doći će i pobiti te vinogradare i dati vinograd drugima.

Niste li čitali ovo Pismo: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo – kakvo čudo u očima našim!« I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva. Razumješe da je protiv njih izrekao prispodobu pa ga ostave i odu.

Prispodobu o vinogradarima ubojicama mnogi su pokušali iščitati kroz osobu Isusa Krista i njegove žrtve na križu. Iako je tradicija često uspoređivala vinogradare ubojice sa Židovima tog vremena koji nisu prihvatili Isusa kao Mesiju možemo mu dati i novu interpretaciju. Vinograd predstavlja svaki narod na zemlji, dok su vinogradari ubojice političke i gospodarske vlasti i hijerarhije koji žele za sebe sve plodove i svu dobit.

I pošalju k njemu neke od farizeja i herodovaca da ga uhvate u riječi. Oni dođu i kažu mu: »Učitelju, znamo da si istinit i ne mariš tko je tko jer nisi pristran, nego po istini učiš putu Božjemu. Je li dopušteno dati porez caru ili nije? Da damo ili da ne damo?« A on im reče prezirući njihovo licemjerje: »Što me iskušavate? Donesite mi denar da vidim!« Oni doniješe. I reče im: »Čija je ovo slika i natpis?« A oni će mu: »Carev.« A Isus im reče: »Caru podajte carevo, a Bogu Božje!« I divili su mu se.

Događaj o plaćanju poreza caru poznat je mnogima. Hramske vlasti sigurne su kako će Isusa ovim pitanjem uhvatiti u zamku. Ili će se zamjeriti Rimljanima zbog poziva na neplaćanje poreza, ili će se zamjeriti narodu prikazavši se kao suradnik okupatora. Prije nego će odgovoriti na pitanje Isus upita jednog iz grupe farizeja i herodovaca da mu daju jednu kovanicu s likom cara. Važno je znati kako još od „zlatnog teleta“ Židovi nisu smjeli izrađivati ili slikati ljude i životinje. Zbog toga je i carski novčić s likom cara bio strogo zabranjen u Hramu. Mjenjači novaca koje je Isus istjerao služili su tome da mijenjaju carski u hramski novac. Ovom gestom, da mu daju kovanicu, Isus prikazuje dvoličnost njegovih protivnika koji su unatoč zabrani kod sebe imali nedozvoljenu kovanicu. Iako Isus na kraju ipak odgovara: “Caru podajte carevo, a Bogu Božje“, a znajući kako Židovi drže da sve što je stvoreno pripada Gospodinu, Isusov odgovor daje jasno na znanje da caru ne ostaje ništa.

Dođu k njemu saduceji, koji vele da nema uskrsnuća, i upitaju ga: »Učitelju, Mojsije nam napisa: Umre li čiji brat i ostavi ženu, a ne ostavi djeteta, neka njegov brat uzme tu ženu te podigne porod bratu svomu. Sedmorica braće bijahu. Prvi uze ženu i umrije ne ostavivši poroda. I drugi je uze te umrije ne ostavivši poroda. I treći jednako tako. I sedmorica ne ostaviše poroda. Najposlije i žena umrije. Komu će biti žena o uskrsnuću, kad uskrsnu? Jer sedmorica su je imala za ženu.«

Reče im Isus: »Niste li u zabludi zbog toga što ne razumijete Pisama ni sile Božje? Ta kad od mrtvih ustaju, niti se žene niti udavaju, nego su kao anđeli na nebesima. A što se tiče mrtvih, da ustaju, niste li čitali u knjizi Mojsijevoj ono o grmu, kako Mojsiju reče Bog: Ja sam Bog Abrahamov i Bog Izakov i Bog Jakovljev? Nije on Bog mrtvih, nego živih. Uvelike se varate.«

U ovoj sceni vidimo saduceje koji prilaze Isusu. Oni su bili dobrostojeća i moćna aristokracija. Nisu vjerovali u život nakon smrti te stoga pitanje koje su postavili nije bilo iz radoznalosti već da stave u nelagodu Isusa. Njegov odgovor pokazuje njihovo neznanje i nepoznavanje Pisama. Kraljevstvo Božje ne odnosi se na mrtve, nego na žive. Nije stvar vječnosti već nešto što će poboljšati život ovdje na zemlji.

Tada pristupi jedan od pismoznanaca koji je slušao njihovu raspravu. Vidjevši da im je dobro odgovorio, upita ga: »Koja je zapovijed prva od sviju?« Isus odgovori: »Prva je: Slušaj, Izraele! Gospodin Bog naš Gospodin je jedini. Zato ljubi Gospodina Boga svojega iz svega srca svojega, i iz sve duše svoje, i iz svega uma svoga, i iz sve snage svoje!«

»Druga je: Ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga. Nema druge zapovijedi veće od tih.« Nato će mu pismoznanac: »Dobro, učitelju! Po istini si kazao: On je jedini, nema drugoga osim njega. Njega ljubiti iz svega srca, iz svega razuma i iz sve snage i ljubiti bližnjega kao sebe samoga – više je nego sve paljenice i žrtve.« Kad Isus vidje kako je pametno odgovorio, reče mu: »Nisi daleko od kraljevstva Božjega!« I nitko se više nije usuđivao pitati ga.

U ovom odlomku ne nalazimo sukob Isusa s hramskim vlastima. Jedan pismoznanac postavlja Isusu pitanje oko najveće zapovijedi. On mu odgovara riječima koje su Židovi svakodnevno izgovarali. Ljubiti Gospodina iznad svake stvari znači dati mu sve što mu pripada, naše srce, um, dušu i snage. Ove stvari pripadaju Bogu, a ne caru. Ljubiti bližnjega kao samoga sebe znači ne prihvatiti podjele u društvu, podjele između privilegiranih i odbačenih, pravednih i grješnih, bogatih i siromašnih, prijatelja i neprijatelja.

A naučavajući u Hramu, uze Isus govoriti: »Kako pismoznanci kažu da je Krist sin Davidov? A sam David reče u Duhu Svetome: Reče Gospod Gospodinu mojemu: ‘Sjedi mi zdesna dok ne položim neprijatelje tvoje za podnožje nogama tvojim!’ Sam ga David zove Gospodinom. Kako mu je onda sin?« Silan ga je svijet s užitkom slušao. A on im u pouci svojoj govoraše: »Čuvajte se pismoznanaca, koji rado idu u dugim haljinama, vole pozdrave na trgovima, prva sjedala u sinagogama i pročelja na gozbama; proždiru kuće udovičke, još pod izlikom dugih molitava. Stići će ih to oštrija osuda!«

Potom sjede nasuprot riznici te promatraše kako narod baca sitniš u riznicu. Mnogi bogataši bacahu mnogo. Dođe i neka siromašna udovica i baci dva novčića, to jest jedan kvadrant. Tada dozove svoje učenike i reče im: »Doista, kažem vam, ova je sirota udovica ubacila više od svih koji ubacuju u riznicu. Svi su oni zapravo ubacili od svoga suviška, a ona je od svoje sirotinje ubacila sve što je imala, sav svoj žitak.«

U ovom odlomku nalazimo oštru Isusovu osudu pismoznanaca. Kroz cijelu povijest Izraela Gospodin je osjetljiv na položaj udovica i napuštenih u društvu. Društvo je bilo suđeno po tome je li bilo pravedno ili nepravedno prema ovim socijalnim kategorijama. Što znači da su pismoznanci proždirali kuće udovica? Oni su imali službu posredovanja u sporovima i uglavnom su išli na ruku bogatim staležima. Siromašni i udovice imale su malu korist od njih. Udovica iz odlomka prikaz je vjernog učenika koji daje sve što ima. S jedne strane njezin primjer prokazuje bogataše i njihovo davanje viška dok s druge strane prokazuje društvo koje izrabljuje najmanje koji uvijek na kraju plate najveću cijenu.

Kad je izlazio iz Hrama, rekne mu jedan od njegovih učenika: »Učitelju, gledaj! Kakva li kamenja, kakvih li zdanja!« Isus mu odvrati: »Vidiš li ta veličanstvena zdanja? Ne, neće se ostaviti ni kamen na kamenu nerazvaljen.« Dok je zatim na Maslinskoj gori sjedio sučelice Hramu, upitaju ga nasamo Petar, Jakov, Ivan i Andrija: »Reci nam kada će to biti i na koji se znak sve to ima svršiti?«

Na kraju dana Isus i učenici vraćaju se u Betaniju. Prolazeći preko maslinskog vrta imali su lijep pogled na Jeruzalem na kraju dana. Hram je bio posebno mjesto za Židove. Arheološki nalazi nam govore da su pojedina kamenja bila visoka gotovo tri, duga 12, a široka pet metara. Težili su više stotina tona te su ostavljali dojam kao da ih ništa ne može pomaknuti. Isus poput proroka Jeremije proriče sudbinu hrama. Neće proći malo vremena, a od Hrama će ostati samo jedan zid. To je danas najsvetije židovsko mjesto koje nazivaju „zid plača“.

Tada im Isus poče govoriti: »Pazite da vas tko ne zavede. Mnogi će doći u moje ime i govoriti: Ja sam! I mnoge će zavesti. Kada pak čujete za ratove i za glasove o ratovima, ne uznemirujte se. Treba da se to dogodi, ali to još nije svršetak.«

»Narod će ustati protiv naroda, kraljevstvo protiv kraljevstva. Bit će potresa po raznim mjestima, bit će gladi. To je početak trudova.«

»Vi pak pazite sami na sebe. Predavat će vas vijećima i tući vas u sinagogama, pred upraviteljima i kraljevima stajat ćete zbog mene, njima za svjedočanstvo. A treba da se najprije svim narodima propovijeda Evanđelje.«

»Kad vas budu vodili na izručenje, ne brinite se unaprijed što ćete govoriti, nego govorite što vam bude dano u onaj čas. Ta niste vi koji govorite, nego Duh Sveti. Predavat će na smrt brat brata i otac sina. Djeca će ustajati na roditelje i ubijati ih. Svi će vas zamrziti zbog imena moga. Ali tko ustraje do svršetka, bit će spašen.«

»I kad vidite da grozota pustoši stoluje gdje joj nije mjesto – tko čita, neka razumije – koji se tada zateknu u Judeji, neka bježe u gore! Tko bude na krovu, neka ne silazi i ne ulazi u kuću da iz nje što uzme. I tko bude u polju, neka se ne okreće natrag da uzme ogrtač!«

»Jao trudnicama i dojiljama u one dane! A molite da to ne bude zimi jer će onih dana biti tjeskoba kakve ne bî od početka stvorenja, koje stvori Bog, sve do sada, a neće je ni biti. I kad Gospodin ne bi skratio dane one, nitko se ne bi spasio. No poradi izabranih, koje on sebi izabra, skratio je on te dane.«

»Ako vam tada tko rekne: ‘Evo Krista ovdje! Eno ondje!’ – ne vjerujte. Ustat će doista lažni kristi i lažni proroci i tvorit će znamenja i čudesa da, bude li moguće, zavedu izabrane. Vi dakle budite na oprezu! Evo, prorekao sam vam sve!« Nego, u one dane, nakon one nevolje, sunce će pomrčati i mjesec neće više svijetliti a zvijezde će s neba padati i sile će se nebeske poljuljati. Tada će ugledati Sina Čovječjega gdje dolazi na oblacima s velikom moći i slavom. I razaslat će anđele i sabrati svoje izabranike s četiri vjetra, s kraja zemlje do na kraj neba.«

»A od smokve se naučite prispodobi! Kad joj grana već omekša i lišće potjera, znate: ljeto je blizu. Tako i vi kad vidite da se to zbiva, znajte: blizu je, na vratima! Zaista, kažem vam, ne, neće uminuti naraštaj ovaj dok se sve to ne zbude. Nebo će i zemlja uminuti, ali riječi moje ne, neće uminuti.« »A o onom danu i času nitko ne zna, pa ni anđeli na nebu, ni Sin, nego samo Otac.« »Pazite! Bdijte jer ne znate kada je čas.

Kao kad ono čovjek neki polazeći na put ostavi svoju kuću, upravu povjeri slugama, svakomu svoj posao, a vrataru zapovjedi da bdije. Bdijte, dakle, jer ne znate kad će se domaćin vratiti – da li uvečer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro – da vas ne bi našao pozaspale ako iznenada dođe.« »Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!«

Ovaj tekst još je nazvan i malom apokalipsom. Ona navješćuje lažne mesije i proroke, ratove i glasove o ratovima, potrese i glad, progone od strane vlasti, razaranje Hrama. Ovaj odlomak opisuje što će se dogoditi Jeruzalemu 70. godine kada bude razoren od Rimljana nakon židovske pobune te nam pomaže kako bi odredili kada je napisano Evanđelje po Marku.

Utorak je bio iznimno naporan dan za Isusa i učenike, vraćajući se u Betaniju uhvatio ih je i mrak koji će se iz dana u dan sve više povećavati. I dok je noć padala Isus poručuje učenicima: »Što vama kažem, svima kažem: Bdijte!«

Koji me odlomak najviše dojmio? Što mi nakon svega pročitanog znače Isusove riječi »Bdijte!«?

Velika srijeda

Evanjđelje: 14, 1–11

Za dva dana bijaše Pasha i Beskvasni kruhovi. Glavari svećenički i pismoznanci tražili su kako da ga na prijevaru uhvate i ubiju. Jer se govorilo: »Nikako ne na Blagdan da ne nastane pobuna naroda.« I kad je u Betaniji, u kući Šimuna Gubavca, bio za stolom, dođe neka žena s alabastrenom posudicom prave skupocjene nardove pomasti. Razbi posudicu i poli ga po glavi. A neki negodovahu te će jedan drugomu: »Čemu to rasipanje pomasti? Mogla se pomast prodati za više od tristo denara i dati siromasima.« I otresahu se na nju. A Isus reče: »Pustite je, što joj dodijavate? Dobro djelo učini na meni. Ta siromahâ svagda imate uza se i kad god hoćete možete im dobro činiti, a mene nemate svagda. Učinila je što je mogla: unaprijed mi pomaza tijelo za ukop. Zaista, kažem vam, gdje se god bude propovijedalo Evanđelje, po svem svijetu, navješćivat će se i ovo što ona učini – njoj na spomen.«

A Juda Iškariotski, jedan od dvanaestorice, ode glavarima svećeničkim da im ga preda.

Današnja tema je Juda Iškaritoski i njegova izdaja Isusa. Mnogi su pokušali odgonetnuti Judinu motivaciju: jesu li u pitanju bili ideali ili politički motivirane odluke? No Evanđelja, jedini vjerodostojni izvor, motivaciju prizemljuju, motiv je zemlja - zemlja: novac. „Koliko ćete mi dati, ako vam ga predam?“, pitao je Juda glavare svećeničke.

Zašto se čuditi ovom tumačenju, zašto ga smatrati previše banalnim? Nije li uvijek u povijesti bilo tako, nije li i danas tako? Mammona, novac, nije jedan od mnogih idola. To je drugo ime za idola. Navezanost na novac, kaže Sveto Pismo, jest korijen svih zala, a iza svakog zla našeg društva nalazi se samo novac, ili barem 'i novac'. Što je u pozadini trgovine drogom, u pozadini iskorištavanja prostitucije, različitih mafija, političke korupcije, proizvodnje i trgovine oružjem, u pozadini trgovine ljudskim organima?

Financijska kriza kroz koju prolazi svijet, pa i ovaj narod, nije li i ona rezultat 'bijedne žudnje za novcem', auri sacra fames, određenih pojedinaca? Juda je počeo potkradajući novac iz zajedničke kase. Govori li to išta pojedinim upraviteljima zajedničkog novca? No, na stranu protuzakonitom načinu gomilanja novca, nije li skandalozna sama činjenica da neki primaju plaće i mirovine stotinu puta veće od onih koji rade za njih, i bune se na sam spomen mogućnosti odricanja od nečega zbog veće socijalne pravde?

Ljudi na odgovornim mjestima koji više nisu znali u kojoj bi banci ili poreznom raju gomilali plodove svoje korupcije, odjednom su se našli na optuženičkoj klupi, ili u zatvorskoj ćeliji, baš kad su htjeli svojoj duši reći: 'Uživaj sad, dušo moja'. Zbog koga su to činili? Je li vrijedilo? Jesu li doista učinili dobro svojoj djeci i svojoj obitelji, svojoj stranci, ako im je to bila namjera? Ili su uništili sebe i druge? Bog novca osobno kažnjava one koji mu se klanjaju“.

Judina izdaja nastavlja se kroz povijest. Ali, prejednostavno je razmišljati samo o razvikanim slučajevima, samo o drugima. Krista izdaje onaj koji vara vlastitu suprugu ili muža. Krista izdaje Božji službenik, nevjeran svom staležu, ili onaj koji umjesto da pase stado, pase samog sebe. Isusa izdaje svatko tko izdaje svoju savjest“.

Juda je priznao da je izdao nevinu krv, te se potom objesio. O njegovoj vječnoj sudbini možemo se propitivati, ne donoseći ishitrene zaključke. Isus, nije nikada napustio Judu, i nitko ne zna kamo je Juda pao nakon što se s užetom oko vrata bacio s drveta. Tko zna što je prošlo njegovom dušom u tom posljednjem trenutku? Kao što je Isus pogledom tražio Petrovo lice nakon Petrove zataje, kako bi mu oprostio, tko zna kako li je pogledom tražio Judino lice, u nekoj od postaja svog križnog puta! No, Petar je imao povjerenja u Kristovo milosrđe, dok Juda nije. Njegov najveći grijeh, nije bila izdaja već sumnja u Isusovo milosrđe:

Postoji sakrament u kojem je moguće sa sigurnošću iskusiti Kristovo milosrđe: to je sakrament pomirenja. Kako je lijep ovaj sakrament! Imati Isusa za učitelja i Gospodina lijepo je iskustvo, ali još je slađe iskusiti Njegovo otkupljenje: on te izvlači iz ponora, kao Petra iz mora, dodiruje te, kao što je učinio s gubavcem i govori ti: „Hoću, budi čist!“ (usp. Mk 1,41).

Raniero Cantalamessa – iz propovijedi na Veliki petak 2014.

Judina izdaja nastavlja se kroz povijest. Prepoznajem li neku od Judinih izdaja u svome životu?

Veliki četvrtak

Evanjđelje: 14, 12-16

Prvoga dana Beskvasnih kruhova, kad se žrtvovala Pasha, upitaju učenici Isusa: »Gdje hoćeš blagovati Pashu, da odemo i pripravimo?« On pošalje dvojicu učenika i rekne im: »Idite u grad i namjerit ćete se na čovjeka koji nosi krčag vode. Pođite za njim pa gdje on uđe, recite domaćinu: ‘Učitelj pita: Gdje mi je svratište u kojem bih blagovao Pashu sa svojim učenicima?’ I on će vam pokazati na katu veliko blagovalište, prostrto i spremljeno. Ondje nam pripravite.« Učenici odu, dođu u grad i nađu kako im on reče te priprave Pashu.

Isus šalje dvojicu učenika kako bi pripremili mjesto za blagovanje Pashe. Za njega je to važan trenutak. Na poseban način mjesto posljednje večere skriva od Jude koji traži način kako da ga preda. Ništa i nitko ne smije ometati posljednju večeru, novu Pashu, tako važnu za Isusa.

Veliki četvrtak je poseban dan. Nakon što će ustanoviti Euharistiju, Isus će doživjeti izdaju od Jude, bijeg učenika, zatajenje od Petra, susret s velikim svećenikom i hramskom elitom, omalovažavanje i udaranje. Svi će se ti događaji izredati do jutra Velikog petka. Dana kada će sve biti završeno.

Vazmeno trodnevlje

Vazmeno trodnevlje je stožer čitave liturgijske godine. Potpomognuti svetim obredima Velikog četvrtka, Velikog petka i svečanoga vazmenog bdijenja, ponovno ćemo proživjeti otajstvo muke, smrti i uskrsnuća Gospodinova. Ovi dani u nama mogu ponovno probuditi još življu želju da prionemo uz Krista te ga velikodušno slijedimo, svjesni činjenice da nas je On ljubio sve do davanja svoga života za nas. Što su doista događaji koje Vazmeno trodnevlje stavlja pred nas, ako ne najviša objava te Božje ljubavi prema čovjeku? Pripremimo se stoga za proslavu Vazmenoga trodnevlja prihvaćajući pouku sv. Augustina: "Promisli sada pažljivo o tri sveta dana razapinjanja, ukopa i uskrsnuća Gospodinova. Od ta tri otajstva, u sadašnjem životu izvršavamo ono čemu je simbol križ, dok po vjeri i nadi izvršavamo ono čemu je simbol ukop i uskrsnuće".

Benedikt XVI – iz kateheza na općoj audijenciji, 12. travnja 2006.

Evanjđelje: 14, 17–72

A uvečer dođe on s dvanaestoricom.

I dok bijahu za stolom te blagovahu, reče Isus: »Zaista, kažem vam, jedan će me od vas izdati – koji sa mnom blaguje.« Ožalošćeni, stanu mu govoriti jedan za drugim: »Da nisam ja?« A on im reče: »Jedan od dvanaestorice koji umače sa mnom u zdjelicu. Sin Čovječji, istina, odlazi kako je o njemu pisano, ali jao čovjeku onomu koji ga predaje. Tomu bi čovjeku bolje bilo da se ni rodio nije!« I dok su blagovali, on uze kruh, izreče blagoslov pa razlomi, dade im i reče: »Uzmite, ovo je tijelo moje.« I uze čašu, zahvali i dade im. I svi su iz nje pili. A on im reče: »Ovo je krv moja, krv Saveza, koja se za mnoge prolijeva. Zaista, kažem vam, ne, neću više piti od ovoga roda trsova do onoga dana kad ću ga – novoga – piti u kraljevstvu Božjem.«

Otpjevavši hvalospjeve, zaputiše se prema Maslinskoj gori. I reče im Isus: »Svi ćete se sablazniti. Ta pisano je: Udarit ću pastira i ovce će se razbjeći. Ali kad uskrsnem, ići ću pred vama u Galileju.« Nato će mu Petar: »Ako se i svi sablazne, ja neću!« A Isus mu reče: »Zaista, kažem ti, baš ti, danas, ove noći, prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti.« Ali on je upornije uvjeravao: »Bude li trebalo i umrijeti s tobom – ne, neću te zatajiti.« A tako su svi govorili.

I dođu u predio imenom Getsemani. I kaže Isus svojim učenicima: »Sjednite ovdje dok se ne pomolim.« I povede sa sobom Petra, Jakova i Ivana. Spopade ga užas i tjeskoba pa im reče: »Duša mi je nasmrt žalosna! Ostanite ovdje i bdijte!« Ode malo dalje i rušeći se na zemlju molio je da ga, ako je moguće, mimoiđe ovaj čas. Govoraše: »Abba! Oče! Tebi je sve moguće! Otkloni čašu ovu od mene! Ali ne što ja hoću, nego što hoćeš ti!«

I dođe, nađe ih pozaspale pa reče Petru: »Šimune, spavaš? Jedan sat nisi mogao probdjeti? Bdijte i molite da ne padnete u napast. Duh je, istina, voljan, no tijelo je slabo.« Opet ode i pomoli se istim riječima. Ponovno dođe i nađe ih pozaspale. Oči im se sklapale i nisu znali što da mu odgovore. Dođe i treći put i reče im: »Samo spavajte i počivajte! Gotovo je! Dođe čas! Evo, predaje se Sin Čovječji u ruke grešničke! Ustanite, hajdemo! Evo, izdajica se moj približio!« Uto, dok je on još govorio, stiže Juda, jedan od dvanaestorice, i s njime svjetina s mačevima i toljagama, poslana od glavara svećeničkih, pismoznanaca i starješina. A izdajica im njegov dade znak: »Koga poljubim, taj je! Uhvatite ga i oprezno odvedite!« I kako dođe, odmah pristupi k njemu i reče: »Učitelju!« I poljubi ga. Oni podignu na nj ruke i uhvate ga. A jedan od nazočnih trgnu mač, udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu uho.

Isus im prozbori: »Kao na razbojnika iziđoste s mačevima i toljagama da me uhvatite. Danomice bijah vam u Hramu, naučavah i ne uhvatiste me. No neka se ispune Pisma!«

I svi ga ostave i pobjegnu. A jedan je mladić išao za njim, ogrnut samo plahtom. I njega htjedoše uhvatiti, no on ostavi plahtu i gol pobježe. Zatim odvedoše Isusa velikom svećeniku. I skupe se svi glavari svećenički, starješine i pismoznanci. Petar je izdaleka išao za njim do u dvor velikog svećenika. Tu je sjedio sa stražarima i grijao se uz vatru.

A glavari svećenički i cijelo Vijeće, da bi mogli pogubiti Isusa, tražili su protiv njega kakvo svjedočanstvo, ali nikako da ga nađu. Mnogi su doduše lažno svjedočili protiv njega, ali im se svjedočanstva ne slagahu. Ustali su neki i lažno svjedočili protiv njega: »Mi smo ga čuli govoriti: ‘Ja ću razvaliti ovaj rukotvoreni Hram i za tri dana sagraditi drugi, nerukotvoreni!’« Ali ni u tom im svjedočanstvo ne bijaše složno.

Usta nato veliki svećenik na sredinu i upita Isusa: »Zar ništa ne odgovaraš? Što to ovi svjedoče protiv tebe?« A on je šutio i ništa mu nije odgovarao. Veliki ga svećenik ponovno upita: »Ti li si Krist, Sin Blagoslovljenoga?« A Isus mu reče: »Ja jesam! I gledat ćete Sina Čovječjega gdje sjedi zdesna Sile i dolazi s oblacima nebeskim.« Nato veliki svećenik razdrije haljine i reče: »Što nam još trebaju svjedoci? Čuli ste hulu. Što vam se čini?« Oni svi presudiše da zaslužuje smrt.

I neki stanu pljuvati po njemu, zastirati mu lice i udarati ga govoreći: »Proreci!« I sluge ga stadoše pljuskati.

I dok je Petar bio dolje u dvoru, dođe jedna sluškinja velikoga svećenika; ugledavši Petra gdje se grije, upre u nj pogled i reče: »I ti bijaše s Nazarećaninom, Isusom.« On zanijeka: »Niti znam niti razumijem što govoriš.« I iziđe van u predvorje, a pijetao se oglasi. Sluškinja ga ugleda i poče opet govoriti nazočnima: »Ovaj je od njih!« On opet nijekaše. Domalo nazočni opet stanu govoriti Petru: »Doista, i ti si od njih! Ta Galilejac si!« On se tada stane kleti i preklinjati: »Ne znam čovjeka o kom govorite!« I odmah se po drugi put oglasi pijetao. I spomenu se Petar one besjede, kako mu ono Isus reče: »Prije nego se pijetao dvaput oglasi, triput ćeš me zatajiti.« I briznu u plač.

Nakon obreda večere Gospodnje ostat ću neko vrijeme zajedno s Gospodinom u Getsemanskom vrtu.

Veliki petak

Veliki petak usredotočen je na otajstvo Muke. To je dan posta i pokore, sav usmjeren na promišljanje o Kristu na križu. U crkvama se navješćuje izvještaj o Muci i odjekuju riječi proroka Zaharije: "Gledat će onoga koga su proboli" (Iv 19,37). U probodenom srcu Otkupiteljevu, piše sv. Pavao, skrivena su "sva bogatstva mudrosti i spoznaje" (Kol 2,3), dapače, "u njemu tjelesno prebiva sva punina božanstva" (Kol 2,9). Stoga apostol može odlučno tvrditi da ne želi znati što drugo "osim Isusa Krista, i to raspetoga" (1 Kor 2,2). Doista, križ objavljuje "Dužinu i Širinu i Visinu i Dubinu" ljubavi koja nadilazi svako znanje te nas ispunjava "svom Puninom Božjom" (Ef 3,18-19). U otajstvu Raspetoga "ostvaruje se ono okretanje Boga protiv sebe sama, pri čemu on daruje sebe, kako bi pridigao i spasio čovjeka. To je ljubav u svome najradikalnijem obliku". Kristov križ, piše sv. Leon Veliki, "izvor je svih blagoslova i uzrok svih milosti".

Benedikt XVI – iz kateheza na općoj audijenciji, 12. travnja 2006.

Evanjđelje: 14, 17–72

Odmah izjutra glavari svećenički zajedno sa starješinama i pismoznancima – cijelo Vijeće – upriličili su vijećanje pa Isusa svezali, odveli i predali Pilatu. I upita ga Pilat: »Ti li si kralj židovski?« On mu odgovori: »Ti kažeš.« I glavari ga svećenički teško optuživahu. Pilat ga opet upita: »Ništa ne odgovaraš? Gle, koliko te optužuju.« A Isus ništa više ne odgovori te se Pilat čudio.

O Blagdanu bi im pustio uznika koga bi zaiskali. A zajedno s pobunjenicima koji u pobuni počiniše umorstvo bijaše u okove bačen čovjek zvani Baraba. I uziđe svjetina te poče od Pilata iskati ono što im običavaše činiti. A on im odgovori: »Hoćete li da vam pustim kralja židovskoga?« Znao je doista da ga glavari svećenički bijahu predali iz zavisti. Ali glavari svećenički podjare svjetinu da traži neka im radije pusti Barabu. Pilat ih opet upita: »Što dakle da učinim s ovim kojega zovete kraljem židovskim?« A oni opet povikaše: »Raspni ga!« Reče im Pilat: »Ta što je zla učinio?« Povikaše još jače: »Raspni ga!« Hoteći ugoditi svjetini, Pilat im pusti Barabu, a Isusa izbičeva i preda da se razapne.

Vojnici ga odvedu u unutarnjost dvora, to jest u pretorij, pa sazovu cijelu četu i zaogrnu ga grimizom; spletu trnov vijenac i stave mu na glavu te ga stanu pozdravljati: »Zdravo, kralju židovski!« I udarahu ga trskom po glavi, pljuvahu po njemu i klanjahu mu se prigibajući koljena. A pošto ga izrugaše, svukoše mu grimiz i obukoše mu njegove haljine.

I izvedu ga da ga razapnu. I prisile nekog prolaznika koji je dolazio s polja, Šimuna Cirenca, oca Aleksandrova i Rufova, da mu ponese križ.

I dovuku ga na mjesto Golgotu, što znači Lubanjsko mjesto. I nuđahu mu piti namirisana vina, ali on ne uze. Kad ga razapeše, razdijele među se haljine njegove bacivši za njih kocku – što će tko uzeti. A bijaše treća ura kad ga razapeše. Bijaše napisan i natpis o njegovoj krivici: »Kralj židovski.« A zajedno s njime razapnu i dva razbojnika, jednoga njemu zdesna, drugoga slijeva.

Prolaznici su ga pogrđivali mašući glavama: »Ej, ti, koji razvaljuješ Hram i sagradiš ga za tri dana, spasi sam sebe, siđi s križa!«Slično i glavari svećenički s pismoznancima rugajući se govorahu jedni drugima: »Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Krist, kralj Izraelov! Neka sad siđe s križa da vidimo i povjerujemo!« Vrijeđahu ga i oni koji bijahu s njim raspeti.

A o šestoj uri tama nasta po svoj zemlji – sve do ure devete. O devetoj uri povika Isus iza glasa: »Eloi, Eloi lama sabahtani?« To znači: »Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?« Neki od nazočnih čuvši to govorahu: »Gle, Iliju zove.« A jedan otrča, natopi spužvu octom, natakne na trsku i pruži mu piti govoreći: »Pustite da vidimo hoće li doći Ilija da ga skine.«

A Isus zavapi jakim glasom i izdahnu.

I zavjesa se hramska razdrije nadvoje, odozgor dodolje. A kad satnik koji stajaše njemu nasuprot vidje da tako izdahnu, reče: »Zaista, ovaj čovjek bijaše Sin Božji!«

Izdaleka promatrahu i neke žene: među njima Marija Magdalena i Marija, majka Jakova Mlađega i Josipa, i Saloma – te su ga pratile kad bijaše u Galileji i posluživale mu – i mnoge druge koje uziđoše s njim u Jeruzalem.

A uvečer, budući da je bila Priprava, to jest predvečerje subote, dođe Josip iz Arimateje, ugledan vijećnik, koji također iščekivaše kraljevstvo Božje: odvaži se, uđe k Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Pilat se začudi da je već umro pa dozva satnika i upita ga je li odavna umro. Kad sazna od satnika, darova Josipu tijelo. Josip kupi platno, skine tijelo i zavije ga u platno te položi u grob koji bijaše izduben iz stijene. I dokotrlja kamen na grobna vrata.

A Marija Magdalena i Marija Josipova promatrahu kamo ga polažu.

Veliki petak je dan posta i nemrsa. Osim hrane, postoji li nešto drugo čega se mogu odreći?

Velika subota

Na Veliku subotu, duhovno se sjedinjujući s Marijom, Crkva ostaje u molitvi uz grob, gdje leži nepokretno tijelo Sina Božjega, kao da počiva nakon stvoriteljskog djela otkupljenja, ostvarenog njegovom smrću (usp. Heb 4,1-13). Kasno noću započet će svečano vazmeno bdijenje, za kojeg će u svakoj crkvi odjeknuti radostan pjev Slave i uskrsnoga Aleluja koji će se uzdići iz srdaca novih krštenika i čitave kršćanske zajednice, radosne zbog Kristova uskrsnuća i zbog njegove pobjede nad smrću.

Benedikt XVI – iz kateheza na općoj audijenciji, 12. travnja 2006.

Velika subota je jedinstven, misteriozan i tih dan. To je dan bez liturgije, što je njegov simbol, znak one nedokučivosti života, koji se odražava u sredini između ponornog užasa Velikog petka i radosti Uskrsa. Sveta ispovijed najbolji je način pripreme za Isusovu pobjedu nad smrću.

Važan dio Lectio Divina je i podjela! Stoga ako želite podijeliti s nama jedan dio vaše meditacije ili ako možda imate pitanja ili nejasnoća, pišite nam slobodno! Kako bi mogli napredovati i razvijati se, voljeli bi znati vaše razmišljanje. Hvala! +Bvb!

Vaši Sinovi Don Bosca