»Isus upravi pogled u nebo, uzdahne i kaže mu: »Effata!« — to će reći: »Otvori se!« I odmah mu se otvoriše uši i razdriješi spona jezika te stade govoriti razgovijetno.« (Mk 7, 36-37)
»Ništa što izvana ulazi u čovjeka ne može ga onečistiti, nego što iz čovjeka izlazi – to ga onečišćuje.« (Mk 7, 15)
»Gospodine, kome da idemo? Ti imaš riječi života vječnoga! I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji.« (Iv 6, 69)
»Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu.« (Iv 6, 56)
»Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke. Kruh koji ću ja dati tijelo je moje – za život svijeta.« (Iv 6, 51)
»Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neće ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neće ožednjeti nikada.« (Iv 6, 35)
»Ovdje je dječak koji ima pet ječmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?« (Iv 6, 9)
»Kad iziđe, vidje silan svijet i sažali mu se jer bijahu kao ovce bez pastira pa ih stane poučavati u mnogočemu.« (Mk 6, 34)
»Dozva Isus dvanaestoricu te ih poče slati dva po dva dajući im vlast nad nečistim dusima.« (Mk 6, 7)
A Isus im govoraše: »Nije prorok bez časti doli u svom zavičaju i među rodbinom i u svom domu.« (Mk 6, 4)
»Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!« I djevojka odmah usta i poče hodati.« (Mk 5, 41)
»On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: "Utihni! Umukni!" I smiri se vjetar i nasta velika utiha.« (Mk 4, 39)
Pravi razlog svim zlima jest grijeh. Grijeh unesrećuje narode.
U ono vrijeme: Iznese Isus narodu drugu prispodobu: »Kraljevstvo je nebesko kao kad čovjek posije dobro sjeme na svojoj njivi. Dok su njegovi ljudi spavali, dođe njegov neprijatelj, posije posred žita kukolj i ode. Kad usjev uzraste i isklasa, tada se pokaza i kukolj. Sluge pristupe domaćinu pa mu reknu: ‘Gospodaru, nisi li ti dobro sjeme posijao na svojoj njivi? Odakle onda kukolj?’ On im odgovori: ‘Neprijatelj čovjek to učini.’ Nato mu sluge kažu: ‘Hoćeš li, dakle, da odemo pa da ga pokupimo?’ A on reče: ‘Ne! Da ne biste sabirući kukolj iščupali zajedno s njim i pšenicu. Pustite nek oboje raste do žetve.
Samo Bog i čovjek mogu biti u istinskom i cjelovitom zajedništvu. U zajedništSamo Bog i čovjek mogu biti u istinskom i cjelovitom zajedništvu. U zajedništvu bez Boga pojedinci nužno postaju Bogotražitelji, jer shvaćaju da je izgradnja vlastite egzistencije i njihova svijeta bez Boga nemoguća. To je stoga što Bog ima plan i nacrt kako bi ljudski život i naš svijet trebali izgledati.
sv. Lino, papa
sv. Konstancije iz Ankone
sv. Pio iz Pietrelcine
sv. Poliksena; (Ksenija)
sv. Tekla
Copyright ©2009- donbosco.hr •
Hrvatska salezijanska provincija Sv. Ivana Bosca
Sva prava pridržana •
Web responsive concept by Edvard Skejić
