Zaziv

Pronađi prikladno mjesto i vrijeme. Isključi sve što te može ometati u ovom razgovoru s Bogom. Ugodno se smjesti i opusti. Odredi si vrijeme koje želiš provesti u molitvi. Saberi se. Zazovi Duha Svetoga da ti pomogne osluškivati Božji glas. Ovo je sveto vrijeme koje želiš posvetiti Bogu kako bi On mogao govoriti tvome životu.

Zaziv Duha svetoga

Dođi, Duše Presveti, sa neba nas posjeti, zrakom svoje milosti.
Dođi, Oče ubogih, djelitelju dara svih, dođi srca svjetlosti.
Tješitelju tako blag, ti nebeski goste drag, pun miline hlade tih.
Umornima odmore, u vrućini lahore, razgovore žalosnih.
Sjaju svjetla blaženog, sjaj u srcu puka svog, napuni nam dušu svu.

Bez božanstva tvojega, čovjek je bez ičega, tone sav u crnom zlu.
Nečiste nas umivaj, suha srca zalivaj, vidaj rane ranjenim.
Mekšaj ćudi kamene, zagrij grudi ledene, ne daj nama putem zlim.
Svim što vjeru imaju, što se u te ufaju, sedam svojih dara daj.
Daj nam krepost zaslužnu, i smrt lijepu blaženu, daj vjekovit svima raj.
Amen. Aleluja

Lectio

Počni polako i pažljivo čitati nedjeljno Evanđelje. Bog nas uči kako ćemo ga tražiti i slušati u šutnji. Poziva nas da ga otkrijemo već prisutnog. U otkrivanju Božjeg glasa u tekstu ti mogu pomoći neka pitanja: „Tko su likovi koji se pojavljuju u tekstu? Što oni rade, kako se odnose jedni prema drugima? Što te se posebno dojmilo u tekstu? Neka riječ, izraz, rečenica?“ Fokusiraj se na odabrani detalj.

Evanđelje: Lk 17, 5-10

U ono vrijeme: Apostoli rekoše Gospodinu: »Umnoži nam vjeru!« Gospodin im odvrati: »Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: 'lščupaj se s korijenom i presadi se u more? I on bi vas poslušao.«
Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: 'Dođi brzo isjedni za stol? Neće li mu naprotiv reći: 'Pripravi što ću večerati pa se pripaši i poslužuj mi dok jedem i pijem; potom ćeš ti jesti i piti?' Zar duguje zahvalnost sluzi jer je izvršio što mu je naređeno? Tako i vi: kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!

Meditatio

Odabranu riječ ili rečenicu polako usvoji. Zapamti je i polagano ponavljaj, dozvoljavajući joj da uđe u dijalog s tvojim unutarnjim svijetom misli, briga i osjećaja. Neka te ovo unutarnje poniranje uvede u dijalog s Bogom. Neka te u tome vode sljedeća pitanja: „Što mi poručuje odabrana Riječ? Što mi govori o Božjoj ljubavi prema čovjeku? Što ova Riječ govori meni? Koliku važnost ima danas za moj život? Zašto baš ta Riječ? Po čemu ti je jedinstvena? Usporedi je sa životom Don Bosca i drugih svetaca.

Ovu i sljedeću nedjelju čitat ćemo dva ulomka iz 17. glave Lukina evanđelja. Današnji ulomak donosi nam jednu kratku molitvu upućenu od strane učenika te Isusov odgovor njima dok ga slijede na putovanju u Jeruzalem. Isusov odgovor možemo podijeliti na dva dijela. Prvi od 5. do 6. retka, naglašava snagu vjere. Sličan govor možemo naći i u drugim evanđeljima i, osim kod Marka, u svim evanđeljima on je odgovor na molitvu učenika. Drugi dio Isusova obraćanja učenicima je zapravo jedna poredba (17, 7-10) čije su riječi i elementi shvatljivi i dobro razumljivi onima koji su ih slušali, budući da je u ondašnjem vremenu sasvim normalno bilo imati sluge i sluškinje. U starozavjetnoj knjizi proroka Izaije često se spominje mistični lik sluge ]ahvinog koji se poslije ostvario u osobi Isusa Krista. Ova je poredba najvjerojatnije bila kritika upućena onima, koji su mislili da će im njihova dobra djela i njihova vjernost Zakonu ostvariti nekakve privilegije pred Bogom. I nama se puno logičnije čini, kako Bog koji je sama Ljubav, nije obvezatan kompenzirati (bolje nadoknaditi?) čovjekovu poslušnost ako u njoj nema vjernosti ili barem zrno vjere. Ona tada postaje puko ,,odrađivanje" koje je daleko od prave Ljubavi.

Apostoli rekoše Gospodinu: »Umnoži nam vjeru!«

Ovdje Luka za učenike koristi termin apostoli, želeći time izraziti da bi oni koji slijede Gospodina iz bližega trebali imati veću mjeru vjere u Njega, bilo iz razloga da vjeru prenose na druge, bilo iz razloga odgovornosti koju su imali na sebi, tim više što su činili zajednicu koju javno slijedi i podržava Isus iz Nazareta. Iz posljednjeg se vidi da apostoli nisu bili kukavice, ali opet traže od Gospodina da im umnoži vjeru. Čine to zato što je Isus bio ,,nevjerojatno" dobar u svemu što je govorio i činio na naravan način, i kad k tome dodamo ono nadnaravno, odnosno čuda, onda je on stvarno bio ,,nevjerojatan". Isus, dok hrabro korača prema ]eruzalemu, poziva učenike da uđu na uska vrata (Lk 13, 24), da budu spremni mrziti oca i majku (14,26), odreći se vlastitih posjeda (14, 33) te im govori o nerazrješivosti ženidbe (16, 18). Sve su to zahtjevi koji su bili stavljeni pred apostole, a i mi smo ih mogli čuti prošlih nedjelja. Prema svemu ovome što su proživljavali i iz samog konteksta u kojem se nalaze, pokušajmo osjetiti kolebanje i podijeljenost u duši apostola, nastaviti put ili odustati. Osjetili su kako je teško Isusa slijediti i zbog toga ga zamoliše za pravu ,,stvar" - vjeru. Iako dobro znamo da vjera nije nikakva stvar, već čovjekov odgovor Bogu na Njega samoga, tj. prije svega na Ljubav i Život koji nam je darovan. Ona traži cijelog čovjeka, traži često hrabrost krenuti u novo, u ono što se čini jače ili stvarno i jest jače od mene. Čovjek treba sebe cijelog založiti, riskirati sve što ,,jesam i što imam" - a da to nije lako, vidjeli smo malo kasnije i od strane samih apostola. Njihova nestalnost u vjeri jasno se nazirala, počevši od Posljednje večere preko Maslinske gore i Kalvarije pa sve tamo do Pedesetnice kad su primili snagu Duha Svetoga.

»Da imate vjere koliko je zrno gorušičino, rekli biste ovom dudu: 'lščupaj se s korijenom i presadi se u more!'...«

Ova paradoksalna slika je tipična za Isusov govor i već ju Luka prethodno koristi u Lk 13, 18-19 gdje se spominje malenost gorušična zrna, ali i njegova izvanredna efikasnost. Ova vrsta stabla pušta duboko korijenje i može doživjeti starost do 600 godina, baš iz razloga što mu korijenje prodire duboko u zemlju.
Ova hiperbola kojom se Isus koristi nije poticanje da imamo tako veliku vjeru da možemo činiti spektakularna čuda ovog tipa, ona samo želi reći da vjeri ništa nije nemoguće. Isus, čini se, ne traži veličinu ni količinu vjere, već njezinu autentičnost, odnosno to, da vjera može biti malena poput gorušična zrna i već je jako djelotvorna ako je autentična.

»Tko će to od vas reći sluzi svomu, oraču ili pastiru, koji se vrati s polja: 'Dođi brzo i sjedni za stol?«

Ovdje Gospodin nastavlja s primjerima i poredbama, ali ne radi toga da nam kaže kako je odnos između Boga i čovjeka kao onaj između gospodara i sluge. Naprotiv, govori nam da se mi, njegovi apostoli, čuvamo te iskrivljene slike o Bogu koja nije očinska kako nam je On Sin Božji objavio, već iskrivljena i može nas odvesti na krive putove i stavove, npr. o tome kako moramo nešto zaslužiti pred Onim koji nam je sve darovao. Umjesto da razmišljamo o besplatnosti i Njegovoj bezuvjetnoj Ljubavi.

»...kad izvršite sve što vam je naređeno, recite: 'Sluge smo beskorisne! Učinismo što smo bili dužni učiniti!'...«

Isus polazi iz jednog primjera društvenog života da bi reagirao protiv krivog čovjekova stava koji teži uvećavanju zasluga pred Bogom. To je u društvenom životu ljudi i u međuljudskim odnosima sasvim normalna pojava, ali Isus očito ne želi da se na tome bazira naš život. Taj stav odgovara našoj naravi: radim, zaradim i onda sam svoj na svome jer sam zaradio! To je jedan od elemenata nagonskog u čovjeku koji se uspije na perfidan (zloban?) način pomiješati s religioznim u kršćanstvu, pogotovo kada se religioznost izjednačava sa zaslugama. Kod Boga ne moram biti "svoj na svome" niti se od Njega osiguravati jer bi to značilo da Ga se bojim, a ne da Ga ljubim. Čovjek ne treba, niti može, tražiti nekakva prava i zasluge pred Bogom. Bog čovjeka nije stvorio iz potrebe, već iz neizmjerne Ljubavi jer ga voli i ljubi te od toga sve počinje.

Oratio

Komuniciraj s Bogom kao što bi to učinio s nekim za koga znaš da te voli i prihvaća. I predaj mu ono što si otkrio u sebi za vrijeme meditacije, svoje misli, brige, želje, nadanja. Pitaj ga jesu li u skladu s Njegovim planom za tebe? Što ti želi poručiti? Želi li te mijenjati i na koji način? Osluškuj odgovor u tišini. Odgovori molitvom na Njegovu Riječ.

Hvala ti, Gospodine, što si mi otvorio oči, a sada budi
sa mnom da mogu počupati korijenje starog čovjeka
iz sebe i da mogu s Tobom napraviti korak dalje u
slobodu, u novi dan! Vjerujem da Ti možeš u meni
učiniti ono što sam ne mogu, da u meni može početi
jedno novo svitanje i oko mene jedan novi svijet.
Hvala Ti, Bože, što si mi dao da mogu vjerovati:
vjera je ono po čemu se skače u bezdan Tvoje ljubavi,
ono po čemu se kroči novi korak u novi dan,
u novu ljudskost. Sam bez Tebe to ne bih nikad mogao!
Hvala Ti, Gospodine, jer novi život u meni, kao i život u
Kraljevstvu, je samo Tvoj dar! Amen!

Contemplatio

Otpočini u Božjoj blizini. Raduj se u spoznaji da je Bog s tobom i u riječi i u tišini. U kontemplaciji se okrećemo od aktivizma i učimo se jednostavno biti u prisutnosti nebeskog Oca. Ne boj se rastresenosti i „neuspješne Lectio“. Ne sudi uspješnost molitve po osjećajima, već se prepusti da Bog djeluje u tvom srcu onako kako On želi. Bitno je da u tom vremenu budeš sa svojim Bogom razmatrajući Njegovu Riječ.

• Molim li i ja za dar vjere kao apostoli ili već smatram da sam dobar vjernik? Po kojim mjerilima mjerim svoju vjeru i mogu li reći da je ona stvarno autentična?
• Dogodi li se i meni da se hvalim pred drugima svojom religioznošću ili svojim dobrim djelima?
• Što u meni izazivaju riječi „sluge smo beskorisne"?

Actio

Pretoči u život ono što Bog od tebe traži u molitvi. Donesi neku konkretnu odluku. Gdje te Gospodin danas treba? Kako možeš postati Božji dar za druge?

Prijedlog:

• Pokušaj ovaj tjedan naći više vremena za Boga, nemoj pritom preskakati i ostavljati svoje obveze, nego se probaj u slobodno vrijeme više koncentrirati na Božju prisutnost i sebe samoga. Osluškuj što ti Gospodin govori u tom trenutku, za taj dan. Vjeruješ li Mu? Ako ti je teško čuti njegov glas, pronađi nekoga od svojih bližnjih u obitelji ili nekog prijatelja/prijateljicu i razgovarajte o vašoj osobnoj vjeri. Ostane li vam vremena otiđite do neke siromašne obitelji ili do vašeg bliskog svećenika, samo nemojte da vam dan prođe, a da ne napravite nekome barem jedno dobro djelo.

Važan dio Lectio Divina je i podjela! Stoga ako želite podijeliti s nama jedan dio vaše meditacije ili ako možda imate pitanja ili nejasnoća, pišite nam slobodno! Kako bi mogli napredovati i razvijati se, voljeli bismo znati vaše razmišljanje. Hvala!

Vaši Don Boscovi sinovi +Bvb!