Prorok Izaija se divi propovjednicima, glasonošama radosti, jer navješćuju ljudima mir. Pisac poslanice Hebrejima tvrdi da je Bog govorio najprije po prorocima, a kad se navršila punina vremena progovorio je u svome Sinu Isusu. Ivan tvrdi da je Bog bio od početka riječ i da je uz pomoć svoje svemoćne riječi stvarao svijet, a da je tu Riječ utjelovio u Isusu iz Nazareta.
Božić je blagdan radosti, pjesme, druženja i vjere. Razloga na pretek, ali najvažniji je razlog što nam se rodio Spasitelj u liku nemoćnog djeteta. Prizor je idiličan, nježan do sentimentalizma i ganutljiv. Prava šteta je što su ga ljudi pretvorili u trošenje, kupovanje, biznis i narodno veselje u kojem ima malo istinskog vjerničkog sadržaja, kao da se izvrsna poezije pretvorila u sladunjavo naklapanje stihoklepaca, kao da se božanska predstava izrodila u festival pjesme i komoditeta, kao da pučka svečanost slavi neku staru priču bližu mitu nego stvarnosti. A znamo da je riječ o velikom otajstvu Božjeg utjelovljenja tako veliku da ga sve knjige svijeta ne bi bile u stanju opisati. Sveti Ivan, evanđelist, nas poziva da razmišljamo dublje, pravo teološki o Isusu Riječi Božjoj. On zaobilazi jaslice, anđele, pastire, zvijezde i mudrace i kaže da je se u našem svijetu utjelovila Božja riječ, „Riječ je tijelom postala“. Bog sam se očitovao u riječi, slično kao što se čovjek izražava pomoću riječi. Kakav je čovjek takva je i njegova riječ. Dobar čovjek, govori dobre riječi koje koriste i izgrađuju. Srdit čovjek izgovara neprimjerene, grube i uvredljive riječi. Bolesnikove su riječi tihe, blage i jedva čujne. Mudar čovjek govori pametno, razborito i daje dobre savjete. Čovjek poremećena uma govori ludosti, nesuvislo i nerazumljivo. Bog je sama ljubav i dobrota, zato je njegova riječ, Isus Krist sve govorio iz ljubavi, a evanđelisti kažu da je prošao svijetom čineći dobro. Riječ Božja u Isusu bila je osobito čudotvorna: kad bi progovorila slijepome on bi istoga časa ozdravio. „Hoću budi čist“, rekao je gubavcu i guba ga je zauvijek napustila. Čak je i smrti zapovijedao i slušala ga je. Jednom je ona povela sa sobom njegova prijatelja Lazara, bio je već u grobu. Isus joj je zapovjedio i ona je Lazara vratila u život. Kroz sve to je Bog progovarao ljudima i oni su se divili ljepoti, veličini i čudesnoj pojavi njegove Riječi. Bog je zato postao čovjekom da bi mogao ljudima izbliza govoriti. Prije im je govorio po prorocima. Ljudi su čuli tu riječ, bila je ponekad potresna, ponekad prijetnja; opominjala je ljude i blago ih savjetovala. No ljudi čuju i brzo zaborave što je Bog rekao. Mnogi nisu imali snage slušati Božju riječ pa su i dalje griješili. Tada je Bog odlučio svoju riječ utjeloviti, htio je postati čovjekom, živjeti među ljudima i govoriti im kao da je jedan od njih. Bog se ljudima darivao u svojoj riječi. Boraveći među ljudima, Bog je shvatio kako su ljudske riječi slabe, nemoćne, koji puta čak i lažne. Vidio je kako ljudske riječi mogu u sebi nositi mržnju umjesto ljubavi, nepravdu umjesto pravednosti, uvredu umjesto poštovanja čak i smrt umjesto života. Vidio je kako se ljudi vrijeđaju riječima, ranjavaju, kako jedan drugome prijete, kako otrovne mogu biti ljudske riječi. Vidio je isto tako da ljudi zašute, jednostavno ne žele govoriti. Onaj drugi čovjek zbog toga trpi, ne može podnijeti to da mu drugi uskraćuje riječ, sve čini da bi opet razgovarali. Riječ nas može povezivati kao što mostovi povezuju dvije obale, ali nas mogu i udaljavati jedne od drugih tako da i rođena braća mogu biti najveći stranci, čak neprijatelji. Riječima možemo blagoslivljati i tada donosimo drugima zdravlje i život, a možemo i proklinjati, tada donosimo zlo i smrt. Naše su riječi slične Božjima. Nisu svemoguće kao Božje koje stvaraju te pozivaju na postojanje ono čega nema, no i one su moćne, mogu oživljavati naše bližnje. Očajnog čovjeku na rubu života, dobra riječ ili vijest može vratiti u život. Bog je svoju Riječ, Isusa stavio u službu našoj riječi da liječi naše sporazumijevanje, da otkupi našu riječ od svega što je sputava, ponižava, blati i ostavlja bez časti. Isus je spasitelj naše ljudske riječi. Kad čovjek sluša Božju riječ i po njoj živi, njegov svijet postaje sličan Božjem svijetu. Tako nastaje Božje kraljevstvo na zemlji. Upravo to je htio Bog kad je svijetu izgovorio i utjelovio svoju Božansku riječ Isusa iz Nazareta.
