Vijest o Isusovu uskrsnuću odzvanja ljudskom poviješću sve do naših dana. Riječ Božja koja je stvarala svijet i čovjeka, koja je govorila u prorocima, utjelovila se u Isusu, u njemu dragovoljno prihvatila smrt - ustala je od mrtvih. Krist u kojemu je prebivala punina božanskoga života, pobijedio je smrt, podarivši čovječanstvu nadu da će svaki koji u njega vjeruje baštiniti novo nebo, ovu zemlju, novi vječni život, kakvim je i sam zaživio po svom uskrsnuću. Tu jedinstvenu novost Crkva radosno svjedoči uvjeravajući i suvremenog čovjeka da nevjerojatnoj istini treba povjerovati. Naravno, treba se obratiti, krstiti se i primiti klicu vječnoga života i razvijati je sve dok ne urodi plodom uskrsnuća. Kao što je Isus uskrsnućem prešao u novi život, tako će i kršćani koji su u Isusa kršteni doživjeti svoju osobnu Pashu, Prolaz iz staroga u novi život. Slika te novosti je Prolaz Izraelaca kroz Crveno more čime su ostavili stari način života: robovanje u Egiptu i krenuli na put u Obećanu zemlju, u kojoj će se dostojanstveno nastaniti kao slobodni ljudi. Stari život kršćanina obilježen je grijehom, zlom, nepravdama, ratovima i smrću, a novi se živi po Duhu, u ljubavi, dobroti, pravednosti i milosti. Tko takvim životom živi doživjet će Pashu, Prijelaz ili Uskrs kao što ga je doživio Isus. Ljudi koji se obrate, žive po Duhu, sve više se približavaju Isusu, sprijatelje se s njime, te bez većih poteškoća povjeruju u uskrsnuće. Ljudi koji su daleko od Isusa, ne razumiju uskrsnuće i misle da je ono nemoguće, pa sve skupa nazivaju utopijom, iluzijom ili varkom. Prigovaraju: Među tolikim tekstovima o Isusovu uskrsnuću nema i jednoga koji bi posvjedočio trenutak Isusova ustajanja iz groba. Pisma ne mogu ponuditi neposrednog svjedoka. Istina, ali vjeri u Uskrsloga prethodi povjerenje, ono otvara oči da se Uskrsloga vidi i da mu se povjeruje. Poslužimo se iskustvom najnovijih klinika. One su opremljene aparatima koji su zadnja riječ tehnike i posjeduju lijekove najdjelotvornijih znanstvenih dostignuća, pa ipak stručnjaci važnijim od svega toga smatraju povjerenje koje bolesnik ima u svoga liječnika. Kad je bolesnik uspostavio osobni kontakt s liječnikom kad je, primjerice, oduševljen njegovom metodom liječenja, onda i sredstva koja mu liječnik propiše djeluju učinkovitije i pacijent se brže oporavlja. Slično je i u vjeri. Kad vjernik uspostavi prijateljski odnos s Kristom, njegova sredstva protiv grijeha, zla i smrti, djeluju učinkovito. Kad s oduševljenjem primaju svete sakramente u njima se učvršćuje živa nada u novi život tako da ga ni smrt više ne plaši. On zna da će ga ta sredstva povesti na drugu vječnu obalu. Oni koji su živjeli s Kristom, uvjereni su da će s Kristom i uskrsnuti. Ususret uskrsnuću treba ići s povjerenjem koje vjernik izgrađuje uspostavljajući osobni odnos s Kristom. Tada uskrsnuće nije predmet umovanja koje, sasvim razumljivo, nailazi na poteškoće, nego predmet ljubavi koja je u prednosti, jer ima moć prepoznavanja nepoznatoga. Srcem čovjek vidi bolje i dalje. Sveti Ivan, ljubljeni Isusov učenik, s povjerenjem je primio vijest da je grob prazan. Dotrčao je, vidio i povjerovao. Magdalena je također s velikom ljubavlju tugovala i plakala na Isusovu grobu, ali kad ju je Isus pozvao po Imenu, kad je s njim uspostavila osobni odnos, tada je ljubav prekrila tugu, nadvladala strah i ona ga je mogla prepoznati. Slično se dogodilo i dvojici učenika u Emausu. Isus se cijelim putem trudio da im pomoću Pisama dokaže da se sve što se zbilo moralo dogoditi. Događaji Velikog petka i okrutna smrt pritiskala im je dušu pa se povjerenje između njih i Stranca teško uspostavljalo zbog čega ga nisu mogli prepoznati. No kad su svratili na večeru i kad je razlomio kruh, taj sveti znak im je „otvorio oči“. Istoga časa su ga prepoznali. Isti se susret događa na našim euharistijskim slavljima. Isus s nama razgovara dok čitamo Pisma i razmišljamo; zagrijava nam srca i pokušava zadobiti naše povjerenje. U lomljenju kruha daje nam jako sredstvo koje štiti od sumnji, strahova i smrti. Djelovanje svete pričesti prosvjetljuje te kršćani shvaćaju da će Božja ljubav u njihovu životu biti djelotvorna kao što je bila u životu njegova Sina Isusa. Uvjerava ih da se vremeniti i tjelesni život ne oduzima nego preobražava, da će uskrsnuti.