Prorok Izaija je ustvrdio da će Gospodin proslaviti obescijenjenu zemlju Zebulunovu i Naftalijevu, Galileju pogansku, područje oko Genezaretskog jezera. „Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu…“ Ta čudesna svjetlost u tami proširila se Isusovim dolaskom među, ratovima i neimaštinom izmučene ljude. 

Kad je Ivan Krstitelj vido Isusa, svojim je učenicima rekao da je on „Jaganjac koji oduzima grijehe svijeta“. Pogodio je samo središte Isusove mesijanske osobnosti i poslanja. Svakom Židovu je bilo jasno što je Ivan rekao. Znali su da je riječ o jaganjcu koji su njihovi oci dok su bili u Egiptu, žrtvovali u večer uoči Izlaska iz ropstva u slobodu. 

Kad je postao svjestan da je njegovu životu povjerena posebna zadaća, Isus je napustio stolarsku radionicu i roditeljski dom te pošao u potragu za uzvišenijim poslanjem koje je u dubini duše slutio, ali mu ono još nije bilo konkretno objavljeno. Došao je tako k Ivanu.

Sveti Ivan evanđelist poziva nas da Betlehemsko Dijete u jaslicama promotrimo s udaljenosti od nekoliko dana, da bismo vidjeli više od ponuđene idile – teološku istinu utjelovljenja: Isusa, Božju riječ koja je postala čovjekom. 

Božić je blagdan obitelji, slavi se u obitelji, okuplja obitelj, vrednuje je, čudesno spašava kad se nađe u krizi. Bog sam se rodio u obitelji, rastao i pripremao se za mesijansko poslanje. Majka ga je pratila u javnom djelovanju sve do križa. Iščitavamo poruku: u obitelji se čovjek rađa i postaje čovjekom.

Prorok Izaija se divi propovjednicima, glasonošama radosti, jer navješćuju ljudima mir. Pisac poslanice Hebrejima tvrdi da je Bog govorio najprije po prorocima, a kad se navršila punina vremena progovorio je u svome Sinu Isusu. Ivan tvrdi da je Bog bio od početka riječ i da je uz pomoć svoje svemoćne riječi stvarao svijet, a da je tu Riječ utjelovio u Isusu iz Nazareta.

Utjelovljenje je otajstvo Božje ljubavi koje se postupno objavljuje ljudima. Proroci izdaleka naslućuju i narodu u slikama poručuju da je na pomolu prodor toga misterija u ljudsku povijest i da će biti važan događaj, milosno vrijeme, Božji dolazak među ljude, utjelovljenje Sina Božjega u naš svijet. Taj misterij najavljuju dvije slike Božje riječi: prorokov navještaj kralju Ahazu i anđelovo priopćenje Josipu, Marijinu zaručniku.

Ivan Krstitelj je bio strogi, isposnički i radikalni propovjednik. Usudio se kritizirati kralja pa je dospio u tamnicu. Zanimajući se za Isusa i njegovo djelo, ostao je pomalo razočaran. Isus se nije uklapao u njegovu sliku o Mesiji.

Don Tadeusz je zahvalio provincijalu don Tihomiru Šutalu, članovima provincijalnog vijeća, ravnateljima zajednica i svoj ostaloj braći, osobito onima koji su sudjelovali u pripremi izvanredne vizitacije u mjesnim sredinama predstavljajući mu najznačajnije karakteristike odgojno pastoralne djelatnosti pojedine prisutnosti.

U središtu razmišljanja, razgovora i analiza bile su teme početnog i trajnog odgoja u salezijanskim provincijama, a osobito problemi i poteškoće na koje nailaze odgojitelji, primjerice problem duhovnih zvanja, potreba pripremljenih odgojitelja i kvalitetnog duhovnog praćenja.