Evanđeoska poruka smjera objavi Božje ljubavi ljudima i brizi da ta ljubav bude konkretna, prihvatljiva i spasonosna. Izražena je u teološkoj poučnoj priči o Joni (1. čit.) i Isusovu navještaju Božjega kraljevstva sa zahtjevom da mu se povjeruje (evanđelje).
Crkve su na Zapadu svakim danom sve praznije. Vjenčanja u crkvi, krštenja, prvih pričesti i krizma sve je manje. Čak i veliki dio religioznih ne žive po načelima vjere koju ispovijedaju. Čini se da je vjera, ta čudesna rijeka koja je nekoć nosila društvo svojim snažnim tokom, postala potok što tromo vijuga „suznom dolinom“.
S nedjeljom Isusova krštenja završava božićno vrijeme i počinje vrijeme kroz godinu. Liturgija ove nedjelje najavljuje Isusovo javno djelovanje, ujedno podsjeća vjernike da su krštenjem postali djeca Božja i primili poslanje svjedočiti svijetu veličinu i ljepotu Božjega kraljevstva.
Sveta tri kralja ili Bogojavljenje tipična je božićna tema: Bog koji se kao čovjek rodio u Betlehemu nije došao samo Židovima, nego cijelom svijetu kojega u ovom blagdanskom događaju predstavljaju trojica mudraca s Istoka.
Pustinja je mjesto propitivanja čovjekova umijeća preživljavanja. Samo duhovno i tjelesno izdržljivi polažu ispit. Duhovne veličine doista dolaze iz pustinje, stvarnog krajolika i pustinje nutarnjih prostranstava duše u kojima se na život i smrt sukobljavaju najrazličitije kušnje da bi čovjek dozrio do pravih odluka.
Gospodin dolazi. Bog-Riječ kojoj su služili proroci, uzeo je tijelo, postao Bog-čovjek i kao Isus iz Nazareta došao među ljude da im objavi svoju ljubav, a njihovo spasenje. Nakon smrti i uskrsnuća, uzašao je na nebo i obećao ponovno doći. Prvi Isusov dolazak kršćani slave, drugi očekuju. Njihov život odvija se u vremenu između dva Božja pojavka, onoga u tijelu i onoga u slavi. Njihov je život neprestano došašće, advent, tj. priprava za Susret.
Došašće je blagoslovljeno vrijeme promišljanja o Bogu, čovjeku i osmišljenu životu. Ono poručuje da Bog nije daleki, nepokretni pokretač ili kozmička sila, već brižni Stvoritelj svijeta i zauzet Spasitelj ljudi. Ušao je u svijet kao Riječ-tijelom-postala da ga rasvijetli, okrijepi, da mu da nadu, smisao i da ga spasi.
Posljednja nedjelja u godišnjem liturgijskom ciklusu pripada Kristu Kralju. Crkva ga naviješta slijedeći proročka viđenja: „Njemu je predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici: vlast mu je vječna, nikada neće...
Posljednje stvari, eshatologija ili svršetak svijeta jedna je od glavnih kršćanskih istina. Proroci je počesto naviještaju u Starom zavjetu, a Isusovo uskrsnuće u Novom Zavjetu uvodi naš svijet i sveukupnu povijest u tu stvarnost, s dobrim izgledima...
Riječ Božja nas uči da uvažavamo smisao bogatstva i siromaštva. Ako bogatstvo razbija jednistvo, unosi podjele u zajednice, to je zapravo siromaštvo. Ako pak siromaštvo nosi u sebi povjerenje, poštenje i ljubav, ono će bogatiti pojedinca...
Uskrsnuće tijela i vječni život cilj je i konačna svrha ljudskog života. Sve istine kršćanske vjere putokazi su koji vode konačnom susretu s uskrslim Kristom, definitivnim smislom ljudske egzistencije i apsolutnoj budućnosti. Sve to je poziv...
Svi oni koji uspješno okončaju svoj životni hod, sveti su. Sveti su zapravo svi koji radikalno ispovijedaju vjeru riječima i životom. U njih nema „možda“ ni „ali“. Njima kršćanstvo nije teret i muka, već radost, i dragocjen Božji dar...
Duhovno slijepi trebaju liječnika da im otvori oči duše. Kad bi barem tražili pomoć, ali oni su sebi dostatni, poput znanstvenika u pustinji. Vjeruju svome znanju, ne mogu prepoznati stvarnosti koje im se daruju, pa rezigniraju u svojoj sljepoći...
Tisak, radio, televizija, svakodnevno nas zatrpavaju dramatičnim vijestima iz svijeta vlasti, moći i nasilja od osobnih tragedija preko elementarnih nesreća do ratova koji svakodnevno ubiru krvavi danak. Čini se da su kraljevstva ovoga svijeta...
Bogati mladić je imao sve i živio pošteno, ali je ipak dubokim nemirom žudio za životom, srećom, smislom i puninom koja mu je nedostajala. „Što mi je činiti da baštinim život vječni?“ Njegova je duša očito žeđala za Bogom...
Ja nikad ne napuštam neko djelo ako znam da je dobro i da ga treba učiniti, ma kako bile velike i brojne poteškoće.
U ono vrijeme: Dok je Isus izlazio na put, dotrči netko, klekne preda nj pa ga upita:
»Učitelju dobri, što mi je činiti da baštinim život vječni?« Isus mu reče: »Što me zoveš dobrim? Nitko nije dobar doli Bog jedini! Zapovijedi znadeš: Ne ubij! Ne čini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoči lažno! Ne otmi! Poštuj oca svoga i majku!«
Bogati mladić imao je sve i živio pošteno, ali je ipak dubokim nemirom žudio za životom, srećom, smislom i puninom koja mu je nedostajala. „Što mi je činiti da baštinim život vječni?“ Njegova je duša očito žeđala za Bogom. Bog jedini je punina, radost i smisao koji ljudi trebaju. Isus je mladiću savjetovao da se prepusti Bogu ljubeći ga svim srcem, svim umom, svom dušom.
sv. Ivan Brebefski, Izak Jogues i drugovi (sjevernoamerički mučenici)
sv. Pavao od Križa
sv. Petar Alkantarski
bl. Majka Terezija
Copyright ©2009- donbosco.hr •
Hrvatska salezijanska provincija Sv. Ivana Bosca
Sva prava pridržana •
Web responsive concept by Edvard Skejić