Sve religije sveta poznaju žrtve kao najučinkovitija sredstva povezivanja Boga s ljudima. Svećenici izraelskog naroda također su prinosili žrtve Jahvi za narod i u ime naroda. Proroci su naglašavali da Bog prima žrtve koje nisu puki formalizam...
Božja namisao s njegovim narodom prolazila je razna iskustva. Događalo se da je Bog izravnom intervencijom okončavao nevolju u koju je Izrael zapao i tada se čuo njegov glas: „Evo činim nešto novo, već nastaje. Zar ne opažate?“ Tako je po proroku najavio...
Obično se kaže se da je Isus iznio prispodobu o „izgubljenom sinu“, ali bolje bi bilo reći da je progovorio o „milosrdnom Ocu.“ Uz izgubljenog se sina razmišlja o ljudskoj grešnosti, a uz milosrdnog oca o neizmjernoj Božjoj ljubavi. Uostalom u jubilarnoj smo godini...
Čini se da korizma koja utvrđuje vjeru kršćana postavlja pitanja: tko je vaš Bog? Koje značenje ima u vašem životu? Na pitanje tko je Bog odgovor pokušava dati Mojsije kojemu se Bog javio iz gorućeg grma predstavljajući se kao „Onaj-koji-jest“...
Kad je Isus svojim učenicima najavio skore, drastične i za njega kao Mesiju tragične događaje u Jeruzalemu, oni to nisu mogli shvatiti, a još manje prihvatiti. Uvjeravanja da je takav Božji plan spasenja, da će nakon smrti uskrsnuti, nisu pomogla...
Korizma je Božji dar ljudima, vrijeme pokore i obraćenja, milost koju mudri prepoznaju i kojoj se rado odazivaju. Na izvan je to odricanje, pojačana molitva i dobra djela, ali nutarnji smisao korizme jest da vjernicima ponudi životnu orijentaciju u zbrci...
U važnoj temi Božjeg poziva neprestano se ponavljaju slični prizori: Bog se objavljuje, ljudi su potreseni, Bog ih poziva na suradnju i povjerava posebnu zadaću. Izaija u svečanoj liturgiji vidi slavu Božju, plaši se: „Jao meni, propadoh jer čovjek sam...
Nazarećani nekoć i mi danas, lakše prihvaćamo Isusa iz Nazareta, nego Isusa Mesiju, Sina Božjega, Spasitelja. Isusa, Sina Božjega može prihvatiti jedino vjera. Svijet je veliki Nazaret. Ne događa li se Isusu danas isto što mu se dogodilo prije 2000 godina...
O povratku iz babilonskog progonstva (5. st. Pr. Kr.) Izraelci su predvođeni književnikom Nehemijom i svećenikom Ezrom, započeli materijalnu i duhovnu obnovu u narodu. Ezra donosi Petoknižje, Toru, Mojsijev zakon, čita narodu od...
Kažu da bi druga nedjelja u godini, po izviješću u evanđelju, mogla pripadati Bogojavljenju. Naime, prvim čudesnim znamenjem u Kani, Isus je učenicima po prvi put objavio svoju Božansku moć. Kao što je Bog po zvijezdi mudracima s Istoka objavio...
Blagdanom Isusova krštenja završava Božićno, a započinje vrijeme kroz godinu. Krštenjem u rijeci Jordanu Isus započinje svoje javno djelovanje. Taj događaj je višestruko znakovit. Isus silazi u Jordan da primi krštenje, ispravno bi bilo reći...
Riječi u ljudskom iskustvu imaju značenje, smisao i moć. Svaka riječ nešto znači, poručuje, naviješta. Istina je da živimo vrijeme prave inflacije riječi; riječi se zlorabe i banaliziraju, ali riječ je pojava koju poznaju samo Bog i ljudi. Bog i ljudi se poistovjećuju s riječju...
U Božićnoj se osmini slavi svetkovina svete Bogorodice Marije. Ona je, slikovito rečeno, svečani marijanski ulaz u novu godinu i u međunarodni dan mira. Crkva potiče vjernike da u novo i nepoznato uđu po Marijinu zagovoru. Kako se na novu godinu...
Patrijarhalna obitelj koju nam opisuju čitanja imala je nekoliko dugo čuvanih vrednota: mir, obilje materijalnih dobara, slogu brojno potomstvo. Sve je to bilo znak Božjega blagoslova. U obitelji se posebno cijenila poslušnost djece roditeljima...
Jučer smo slavili Isusovo rođenje, utjelovljenje Božje Riječi i pjevali, a danas čujemo upozorenje: „Čuvajte se ljudi!“ Htjeli smo nastaviti slavlje, a Crkva odijeva crveno ruho jer je prolivena krv jednog pravednika. Ljudska je mržnja jednoga od...
Preventivni se sustav sastoji u tome da odgajanici upoznaju propise i da nad njima bdije ljubazni pogled odgojitelja.
U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!
Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: »Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? Donosite dakle plod dostojan obraćenja. I ne usudite se govoriti u sebi: 'Imamo oca Abrahama!' Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca. Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim.« (Mt 3, 1-12)
Kakvog smisla ima slaviti svetkovinu Krista Kralja u svijetu koji sa svih strana okužuju demokracije, čije se države proglašavaju republikama. Nije li to anakronizam i slavlje kojemu je teško opravdati značenje? Odgovor na ta pitanja dao je sam Isus u Pilatovoj sudnici kad je ustvrdio da jest kralj i pojasnio da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta.
sv. Petar Fourier
sv. Valerija iz Limogesa; (Zdravka)
Copyright ©2009- donbosco.hr •
Hrvatska salezijanska provincija Sv. Ivana Bosca
Sva prava pridržana •
Web responsive concept by Edvard Skejić