Prorok Izaija je ustvrdio da će Gospodin proslaviti obescijenjenu zemlju Zebulunovu i Naftalijevu, Galileju pogansku, područje oko Genezaretskog jezera. „Narod koji je u tmini hodio svjetlost vidje veliku; onima što mrkli kraj smrti obitavahu svjetlost jarka osvanu…“ Ta čudesna svjetlost u tami proširila se Isusovim dolaskom među, ratovima i neimaštinom izmučene ljude. 

Kad je Ivan Krstitelj vido Isusa, svojim je učenicima rekao da je on „Jaganjac koji oduzima grijehe svijeta“. Pogodio je samo središte Isusove mesijanske osobnosti i poslanja. Svakom Židovu je bilo jasno što je Ivan rekao. Znali su da je riječ o jaganjcu koji su njihovi oci dok su bili u Egiptu, žrtvovali u večer uoči Izlaska iz ropstva u slobodu. 

Kad je postao svjestan da je njegovu životu povjerena posebna zadaća, Isus je napustio stolarsku radionicu i roditeljski dom te pošao u potragu za uzvišenijim poslanjem koje je u dubini duše slutio, ali mu ono još nije bilo konkretno objavljeno. Došao je tako k Ivanu.

Sveti Ivan evanđelist poziva nas da Betlehemsko Dijete u jaslicama promotrimo s udaljenosti od nekoliko dana, da bismo vidjeli više od ponuđene idile – teološku istinu utjelovljenja: Isusa, Božju riječ koja je postala čovjekom. 

Prorok Izaija se divi propovjednicima, glasonošama radosti, jer navješćuju ljudima mir. Pisac poslanice Hebrejima tvrdi da je Bog govorio najprije po prorocima, a kad se navršila punina vremena progovorio je u svome Sinu Isusu. Ivan tvrdi da je Bog bio od početka riječ i da je uz pomoć svoje svemoćne riječi stvarao svijet, a da je tu Riječ utjelovio u Isusu iz Nazareta.

Utjelovljenje je otajstvo Božje ljubavi koje se postupno objavljuje ljudima. Proroci izdaleka naslućuju i narodu u slikama poručuju da je na pomolu prodor toga misterija u ljudsku povijest i da će biti važan događaj, milosno vrijeme, Božji dolazak među ljude, utjelovljenje Sina Božjega u naš svijet. Taj misterij najavljuju dvije slike Božje riječi: prorokov navještaj kralju Ahazu i anđelovo priopćenje Josipu, Marijinu zaručniku.

Ivan Krstitelj je bio strogi, isposnički i radikalni propovjednik. Usudio se kritizirati kralja pa je dospio u tamnicu. Zanimajući se za Isusa i njegovo djelo, ostao je pomalo razočaran. Isus se nije uklapao u njegovu sliku o Mesiji.

Kakvog smisla ima slaviti svetkovinu Krista Kralja u svijetu koji sa svih strana okužuju demokracije, čije se države proglašavaju republikama. Nije li to anakronizam i slavlje kojemu je teško opravdati značenje? Odgovor na ta pitanja dao je sam Isus u Pilatovoj sudnici kad je ustvrdio da jest kralj i pojasnio da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta. 

Prastara izreka da Bog dobre ljude nagrađuje, a zlikovce kažnjava u nekim je razdobljima biblijske povijesti bila teško prepoznatljiva. Što više, događalo se da su bogati, bahati, zli, svi koji su rušili religiozne vrijednosti, oduševljavali se više za poganstvo nego za vjeru u Boga Jahvu koji ih je spašavao, dobro prolazili, a siromasi s ovoga svijeta odlazili bez prave nagrade. 

Ljudi se iz svoje sadašnjosti, osobito one problematične, često raspituju o budućnosti. Iz sadašnjosti planiraju budućnost tako da se „bolje sutra“ priprema iz zabrinutog i odgovornog danas. S druge strane, od onoga što očekujem sutra, uvelike je ovisna zauzetost moga danas koja dobiva motivacije, nadahnuća i snagu da sada nešto poduzmem. 

Isusa koji siromasima propovijeda Radosnu vijest spasenja, danas promatramo kako uspješno propovijeda bogatašima i jednome od njih mijenja teško podnošljivi život. Susreo je, naime, bogatog, ali ne baš sretnog Zakeja, čovjeka niskog rasta no velike želje da vidi Isusa, jer je slutio da bi baš u njemu mogao naći rješenje problema koji su ga mučili.

Zašto čitamo Bibliju i razmišljamo o čudesnim davnim događajima? Čemu nas poučavaju odlomci iz Evanđelja? Što smo mogli naučiti čitajući ozdravljenja Naamana Sirca i desetorice gubavaca? Možda baš to da je Bog blizu ljudima bez obzira kakvi su, odakle su, jesu li vjernici ili pogani.

Što ima Isusova priča s mojim životom? Ne mogu se prepoznati niti u purpur odjevenom bogatašu niti u čirevima prekrivenom Lazaru. Svejedno, ne mogu ostati puki promatrač ove životne drame u evanđelju kao kad gledam film na televiziji. 

Svijet obično dijelimo na siromašne i bogate. Zbog toga se neprestano vodi klasna borba na osjetljivu području raspodjele materijalnih dobara. Bogati tlače siromahe koji od vremena do vremena odgovore žestokom revolucijom i za kratko i na jednom dijelu svijeta eliminiraju nepravedni sustav, pa opet sve po starom.

Povratak odbjeglog, lakoumnog, ali i raskajanog sina u zagrljaj očeve neizmjerne čak teško shvatljive ljubavi, dragocjena je evanđeoska priča koju neki uvrštavaju u sam vrh svjetske književnosti. Isus pripovijeda ljudima o Bogu kojega oni u praksi sve više zaboravljaju i kojemu se vraćaju kad ih na to natjera materijalna ili duhovna bijeda.