Iz Marijina susreta s Elizabetom dolaze kršćanima mnoga i ne tako nevažna pitanja, primjerice: koliko je radosti i blaženstva u vjeri koju ispovijedamo i živimo? Koliko je vjere u našim susretima? Ljudi su nekad rado dijelili mnoštvo malih radosti...

Toliko je poziva na radost da se ova nedjelja s pravom zove nedjelja kršćanske radosti. Važno je ovo „kršćanske“, jer određuje prvotne i temeljne razloge radosti. Vjernik se naime raduje zato što osjeća Božju blizinu. Bog je prvotni razlog...

Marija, jedina od svih ljudi na zemlji, izuzeta je od zakona Istočnog grijeha kojemu su svi ljudi podložni. Začeta je i rođena bez ljage Istočnoga grijeha. Priroda njezinih roditelja bila je na djelu, ali je Bog tu prirodu očistio od zaraze i na taj način...

Došašće je vrijeme obraćenja koje na najbolji način pripravlja ljudska srca za Gospodinov dolazak. Biblija to prikazuje u slici: brda naše grešnosti, od mana do zlodjela, trebaju se sniziti, a doline naših nedostataka i slabosti trebaju se ispuniti dobrotom i ljubavlju...

Riječ Božja apokaliptičkim slikama govori o kaotičnosti našega svijeta, „tjeskoba naroda, poljuljane kozmičke sile, prirodne katastrofe, i strahovi“. Iz tolika nereda ljudi su vapili za izbavljenjem, moleći od Boga spasitelja, Mesiju koji će dokrajčiti neodrživi...

Posljednja nedjelja u godišnjem liturgijskom ciklusu pripada Kristu Kralju. Crkva ga naviješta slijedeći proročka viđenja: „Njemu je predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici: vlast mu je vječna, nikada neće...

Posljednje stvari, eshatologija ili svršetak svijeta jedna je od glavnih kršćanskih istina. Proroci je počesto naviještaju u Starom zavjetu, a Isusovo uskrsnuće u Novom Zavjetu uvodi naš svijet i sveukupnu povijest u tu stvarnost, s dobrim izgledima...

Riječ Božja nas uči da uvažavamo smisao bogatstva i siromaštva. Ako bogatstvo razbija jednistvo, unosi podjele u zajednice, to je zapravo siromaštvo. Ako pak siromaštvo nosi u sebi povjerenje, poštenje i ljubav, ono će bogatiti pojedinca...

Uskrsnuće tijela i vječni život cilj je i konačna svrha ljudskog života. Sve istine kršćanske vjere putokazi su koji vode konačnom susretu s uskrslim Kristom, definitivnim smislom ljudske egzistencije i apsolutnoj budućnosti. Sve to je poziv...

Svi oni koji uspješno okončaju svoj životni hod, sveti su. Sveti su zapravo svi koji radikalno ispovijedaju vjeru riječima i životom. U njih nema „možda“ ni „ali“. Njima kršćanstvo nije teret i muka, već radost, i dragocjen Božji dar...

Duhovno slijepi trebaju liječnika da im otvori oči duše. Kad bi barem tražili pomoć, ali oni su sebi dostatni, poput znanstvenika u pustinji. Vjeruju svome znanju, ne mogu prepoznati stvarnosti koje im se daruju, pa rezigniraju u svojoj sljepoći...

Tisak, radio, televizija, svakodnevno nas zatrpavaju dramatičnim vijestima iz svijeta vlasti, moći i nasilja od osobnih tragedija preko elementarnih nesreća do ratova koji svakodnevno ubiru krvavi danak. Čini se da su kraljevstva ovoga svijeta...

Bogati mladić je imao sve i živio pošteno, ali je ipak dubokim nemirom žudio za životom, srećom, smislom i puninom koja mu je nedostajala. „Što mi je činiti da baštinim život vječni?“ Njegova je duša očito žeđala za Bogom...

Kad su muškarac i žena u ljubavi jedno tijelo i jedna duša, poprimaju božansku moć stvaranja, sposobnost da nastave stvarati svijet koji je Bog pokrenuo i njima povjerio. Bog je iz čiste ljubavi stvorio čovjeka, muškaraca i ženu nadajući se...

Kad je u pitanju vječni život treba biti radikalan. Radikalan ne znači rigorozan i fanatičan. To nije sakaćenje vlastitih udova, nego korjenito, dubinsko opredjeljenje za najveće vrednote. Isusove su slike, na prvi pogled, zastrašujuće...