Posljednja nedjelja u godišnjem liturgijskom ciklusu pripada Kristu Kralju. Crkva ga naviješta slijedeći proročka viđenja: „Njemu je predana vlast, čast i kraljevstvo, da mu služe svi narodi, plemena i jezici: vlast mu je vječna, nikada neće...

Posljednje stvari, eshatologija ili svršetak svijeta jedna je od glavnih kršćanskih istina. Proroci je počesto naviještaju u Starom zavjetu, a Isusovo uskrsnuće u Novom Zavjetu uvodi naš svijet i sveukupnu povijest u tu stvarnost, s dobrim izgledima...

Riječ Božja nas uči da uvažavamo smisao bogatstva i siromaštva. Ako bogatstvo razbija jednistvo, unosi podjele u zajednice, to je zapravo siromaštvo. Ako pak siromaštvo nosi u sebi povjerenje, poštenje i ljubav, ono će bogatiti pojedinca...

Uskrsnuće tijela i vječni život cilj je i konačna svrha ljudskog života. Sve istine kršćanske vjere putokazi su koji vode konačnom susretu s uskrslim Kristom, definitivnim smislom ljudske egzistencije i apsolutnoj budućnosti. Sve to je poziv...

Svi oni koji uspješno okončaju svoj životni hod, sveti su. Sveti su zapravo svi koji radikalno ispovijedaju vjeru riječima i životom. U njih nema „možda“ ni „ali“. Njima kršćanstvo nije teret i muka, već radost, i dragocjen Božji dar...

Duhovno slijepi trebaju liječnika da im otvori oči duše. Kad bi barem tražili pomoć, ali oni su sebi dostatni, poput znanstvenika u pustinji. Vjeruju svome znanju, ne mogu prepoznati stvarnosti koje im se daruju, pa rezigniraju u svojoj sljepoći...

Tisak, radio, televizija, svakodnevno nas zatrpavaju dramatičnim vijestima iz svijeta vlasti, moći i nasilja od osobnih tragedija preko elementarnih nesreća do ratova koji svakodnevno ubiru krvavi danak. Čini se da su kraljevstva ovoga svijeta...

Bogati mladić je imao sve i živio pošteno, ali je ipak dubokim nemirom žudio za životom, srećom, smislom i puninom koja mu je nedostajala. „Što mi je činiti da baštinim život vječni?“ Njegova je duša očito žeđala za Bogom...

Kad su muškarac i žena u ljubavi jedno tijelo i jedna duša, poprimaju božansku moć stvaranja, sposobnost da nastave stvarati svijet koji je Bog pokrenuo i njima povjerio. Bog je iz čiste ljubavi stvorio čovjeka, muškaraca i ženu nadajući se...

Kad je u pitanju vječni život treba biti radikalan. Radikalan ne znači rigorozan i fanatičan. To nije sakaćenje vlastitih udova, nego korjenito, dubinsko opredjeljenje za najveće vrednote. Isusove su slike, na prvi pogled, zastrašujuće...

Čudno je i teško shvatljivo ponašanje umišljenih bezbožnika, bahatih bogataša na vlasti koji progone pravednika, obespravljenog siromaha, samo zato što njegovo posvemašnje predanje Bogu, vjernost zakonu i čestitost provociraju u njima bijes, zavist...

Kršćanstvo nije prvenstveno učenje istina, još manje ideologija, ono je vjera u osobu Isusa Krista. U njemu je Bog postao čovjekom i čovjek se sjedinio s Bogom. Nije, stoga čudno što je temeljno pitanje vjere: to je Isus Krist? Otkriti Isusov identitet znači...

Prorok Izaija naviješta Mesiju koji će o svom dolasku obnavljati ljude i svijet. To je u potištenim i za budućnost zabrinutim ljudima njegova vremena budilo nadu i stvaralo optimistička raspoloženja. Prorok pojavu Mesije oslikava ozdravljenjima...

Život je pun zakona, zapovijedi i odredaba. Zamislimo ulični promet u kojem vlada red. Vozači se drže pravila, poštuju znakove i u najvećoj gužvi promet teče: semafori rade, vozači jure, pješaci su sigurni. Ne pridržavanje zakona unosi nered, kaos...

U životu postoje trenuci ključnih odluka, jedna od njih je odgovor na pitanje: vjerovati ili ne vjerovati? Jozua koji je narod Božji uveo u obećanu zemlju, zatražio je potkraj svoga života da Izraelci, od kojih su neki počeli štovati poganske bogove...