Bogati mladić je imao sve i živio pošteno, ali je ipak dubokim nemirom žudio za životom, srećom, smislom i puninom koja mu je nedostajala. „Što mi je činiti da baštinim život vječni?“ Njegova je duša očito žeđala za Bogom...

Kad su muškarac i žena u ljubavi jedno tijelo i jedna duša, poprimaju božansku moć stvaranja, sposobnost da nastave stvarati svijet koji je Bog pokrenuo i njima povjerio. Bog je iz čiste ljubavi stvorio čovjeka, muškaraca i ženu nadajući se...

Kad je u pitanju vječni život treba biti radikalan. Radikalan ne znači rigorozan i fanatičan. To nije sakaćenje vlastitih udova, nego korjenito, dubinsko opredjeljenje za najveće vrednote. Isusove su slike, na prvi pogled, zastrašujuće...

Čudno je i teško shvatljivo ponašanje umišljenih bezbožnika, bahatih bogataša na vlasti koji progone pravednika, obespravljenog siromaha, samo zato što njegovo posvemašnje predanje Bogu, vjernost zakonu i čestitost provociraju u njima bijes, zavist...

Kršćanstvo nije prvenstveno učenje istina, još manje ideologija, ono je vjera u osobu Isusa Krista. U njemu je Bog postao čovjekom i čovjek se sjedinio s Bogom. Nije, stoga čudno što je temeljno pitanje vjere: to je Isus Krist? Otkriti Isusov identitet znači...

Prorok Izaija naviješta Mesiju koji će o svom dolasku obnavljati ljude i svijet. To je u potištenim i za budućnost zabrinutim ljudima njegova vremena budilo nadu i stvaralo optimistička raspoloženja. Prorok pojavu Mesije oslikava ozdravljenjima...

Život je pun zakona, zapovijedi i odredaba. Zamislimo ulični promet u kojem vlada red. Vozači se drže pravila, poštuju znakove i u najvećoj gužvi promet teče: semafori rade, vozači jure, pješaci su sigurni. Ne pridržavanje zakona unosi nered, kaos...

U životu postoje trenuci ključnih odluka, jedna od njih je odgovor na pitanje: vjerovati ili ne vjerovati? Jozua koji je narod Božji uveo u obećanu zemlju, zatražio je potkraj svoga života da Izraelci, od kojih su neki počeli štovati poganske bogove...

Slušatelji su ostali u čuđenju i nevjerici kad su čuli da trebaju jesti Isusovo tijelo i piti njegovu krv. Bila je to za njih prejaka provokacija! Zacijelo bi im bilo lakše razumjeti da su znali za Posljednju večeru gdje je Isus i činom pojasnio izrečenu istinu...

Žena iz Ivanove Apokalipse je Marija, majka Isusova. Majka Crkve, majka svih vjernika uznesena je na nebo dušom i tijelom. Tako je Crkva definirala najnoviju dogmu proglasom pape Pija XII, 1950. godine, istinu koju su kršćani na Istoku slavili...

U središtu pozornosti Božje riječi ponuđene su dvije stvarnosti: život i vjera. Ima li života ili nema? Umiremo li u pustinji ovozemnog hoda ili ćemo preživjeti? Vjera ima odgovor na to ključno i sudbonosno pitanje. Tamo gdje nađe vjere, Bog se uprisutnjuje...

Mnogi danas svoju savjest podvrgavaju dominirajućoj etici u kojoj je sve više egoizma i nepravdi. Globalizacija osvijetli prividnu ekonomsku sigurnost, a onda udari po njihovim slabostima sve dok se ne nađu u sjeni svojih 'faraona'. Mali narodi radije traže...

Blagovanje je za čovjekov život toliko važno da su ga gotovo sve religije uvrstile u simboliku govora i liturgijske obrede. Kruh koji podržava vremeniti život, s kojim je svaka druga nevolja lakše podnošljiva, kao zaštitni znak tjelesnog opstanka...

Narodi su i danas kao „ovce bez pastira...“ Ovce nisu kako se običava reći „glupe životinje“, nego su bespomoćne, trebaju pastira. On ih vodi i brine se za njihov opstanak i sigurnost. Ovu je sliku lako prenijeti i na suvremenu društvenu stvarnost...

Riječ Božja opisuje poziv i poslanje proroka i apostola. Proroci su posebni ljudi; imaju specifičan poziv i poslanje. Poziv je izravno od Boga , a poslanje se odnosi na situaciju u svijetu u kojem trebaju božanski obaviti važnu zadaću spasenja...