U središtu pozornosti Božje riječi ponuđene su dvije stvarnosti: život i vjera. Ima li života ili nema? Umiremo li u pustinji ovozemnog hoda ili ćemo preživjeti? Vjera ima odgovor na to ključno i sudbonosno pitanje. Tamo gdje nađe vjere, Bog se uprisutnjuje...

Mnogi danas svoju savjest podvrgavaju dominirajućoj etici u kojoj je sve više egoizma i nepravdi. Globalizacija osvijetli prividnu ekonomsku sigurnost, a onda udari po njihovim slabostima sve dok se ne nađu u sjeni svojih 'faraona'. Mali narodi radije traže...

Blagovanje je za čovjekov život toliko važno da su ga gotovo sve religije uvrstile u simboliku govora i liturgijske obrede. Kruh koji podržava vremeniti život, s kojim je svaka druga nevolja lakše podnošljiva, kao zaštitni znak tjelesnog opstanka...

Narodi su i danas kao „ovce bez pastira...“ Ovce nisu kako se običava reći „glupe životinje“, nego su bespomoćne, trebaju pastira. On ih vodi i brine se za njihov opstanak i sigurnost. Ovu je sliku lako prenijeti i na suvremenu društvenu stvarnost...

Riječ Božja opisuje poziv i poslanje proroka i apostola. Proroci su posebni ljudi; imaju specifičan poziv i poslanje. Poziv je izravno od Boga , a poslanje se odnosi na situaciju u svijetu u kojem trebaju božanski obaviti važnu zadaću spasenja...

Riječ Božja razotkriva nevjeru u Izraelu (i Crkvi). Najčešće su to činili proroci koje je Bog slao „narodu odmetničkom, buntovnom, neposlušnom i okorjela srca“. Nevjera naroda očitovala se u odbijanju Božje riječi, povratku idolima...

Knjiga mudrosti odlučno tvrdi: „Bog nije stvorio smrt niti se raduje propasti živih“. Ta je tvrdnja svjetlosna zraka u najgušću tamu naših iskustava, radosna vijest i učenje suprotstavljeno najokrutnijoj stvarnosti umiranja. Je li utjeha bez iluzija? Mnogi kažu...

Oluja na moru, tajanstvena i zbog destruktivne moći opasna prirodna pojava, u starom se svijetu doživljavala kao izvor neukrotiva zla. Plašila je ljude, jer su pred njom bili nemoćni. Bog koji suvereno vlada svijetom i oluji određuje granice...

Suvremenom je čovjeku teško biti strpljiv. Naučio je imati sve i odmah. Teško mu je poštivati ograničenja brzina u prometu, presporo mu se vraćaju uložene investicije, čak i crkveni ljudi nestrpljivo čekaju promjene koje se presporo događaju...

Suvremeni čovjek sve manje vjeruje u sotonu. Za njega je to mitološki govor prošlosti. On misli da su „opsjednuća“ bolesti psihe. Tako, možda i nehotice, omogućuje da se Zlo, nesmetano uvlači u ljude, u obitelji, u društvo, u svijet i iznutra ga razara...

Nema filozofije, matematike, znanosti pa ni teologije koja bi čovjeka mogla uvesti u tajnu Presvetog Trojstva. To može jedino Duh Sveti. Po njemu je moguće imati iskustvo Boga kao što je moguće imati iskustvo sunca. Sunce mi svijetli, njegove zrake...

Tajna današnje svetkovine je u završetku i novom početku. Završava vazmeno otajstvo Isusova otkupiteljskog djela i započinje vrijeme Crkve koju će sve do naših dana pratiti treća Božanska osoba, Duh Sveti. Mala jeruzalemska Crkva...

Istina je da postoji samo ovaj stvarni svijet i da kršćani trebaju ostati u njemu, ne bježati iz njega, ne sanjati druge svjetove, jer Bog nije htio da budu ni sanjari ni bjegunci. Bog želi da budu hrabri, da se oboružaju vjerom u Isusa Krista....

Sveti Ivan u evanđelju tvrdi da je Bog Ljubav, da se objavio u osobi i životu Isusa Krista u kojemu je kao nedostupna Tajna postao dostupan, kao nevidljivi, vidljiv i to naviše u dobroti i ljubavi iskazanoj mnogim bolesnicima koje je Isus ozdravio...

Priča se da ljudi sve više napadaju Crkvu, da je optužuju, sumnjiče čak progone i da je sve više samozvanih spasitelja koji svijetu nametljivo nude svoje teorije, filozofije, vjere i svjetonazore; zavodljivi su i sve uspješniji. Možda je vrijeme da se kršćani upitaju...