Ljudi su oduvijek željeli vidjeti Boga ili iskusiti njegovu blizinu. Iskustva su ih, međutim, uvjeravala da je to nemoguće, jer Bog je nedokučiva Tajna i prebiva u nedostupnoj svjetlosti. Neki se onda, u želji da susretnu Boga, zadovolje promatranjem tragova koje je On ostavio u ljepotama prirode i stvorenog svijeta. U našoj savjesti su također tragovi njegove prisutnosti, jer je Bog savjesti dao sposobnost da razlikuje dobro i zlo, da bi ljudi ipak mogli koliko toliko mirno i sigurno živjeti. Postoji još jedan trag koji ljude najkraćim putem vodi u Božju tajnu, a to je ljubav; ona je nešto najljepše i najvažnije u životu ljudi. Bez ljubavi jednostavno nije moguće živjeti, ona kao zrak, kruh ili voda

„Ja sam trs vi loze.“ Ima nečeg oporučnog u ovoj Isusovoj usporedbi. Naime on odlazi iz ovoga svijeta, ali ta divna u njemu utjelovljena i djelotvorna Božja ljubav želi u isto vrijeme i ostati u svijetu. To je moguće samo tako da se pretoči u učenike.

Pastir je slika iz tradicije nomadskih naroda kojima su stada ovaca bila svakodnevna životna stvarnost i s kojima su pastiri u egzistencijalnom odnosu. Ovce bez pastira ne bi opstale; apsurdna je slika pastira bez ovaca, a njihov život bio bi lišen svakog smisla.

Među mladima ima i onih koji iskreno tragaju za Bogom. Željeli bi iskusiti njegovu blizinu. Mišljenja su da bi to bio odgovor na životna pitanja: Zašto čovjek živi? Od kuda dolazi? Kamo ide? Kršćani kažu da odgovor na ta pitanja Bog svijetu daje po Isusu od mrtvih uskrslome. U njemu Bog svakom čovjeku pokazuje istinu koju treba spoznati, put koji treba slijediti i život koji je pripravio za one koji u njega povjeruju.

Uskrsna zvona prate svečani Aleluja koji odzvanja cijelom Crkvom s kraja na kraj svijeta. Uskrsnu Isus doista! Razloga za najsvečanije liturgijsko slavlje ima više. Uskrs je temelj sveukupne kršćanske vjere. Sv. Pavao kaže da bi bez Isusova uskrsnuća bila uzaludna naša vjera, da ne bi bilo oproštenja grijeha, bili bismo izgubljeni, bez nade i bjedniji od svih ljudi.

Sa svetim Ivanom apostolom otvaramo druga vrata vazmenog otajstva prateći Isusove posljednje dane zemaljskoga života. Uobičajenu euharistiju danas zamjenjuju obredi: služba riječi, ljubljenje križa i sveta pričest.

Liturgija se Velikog četvrtka izražava u dva znakovita obreda, a to su: Pranje nogu - primjer služenja i Posljednja večera - ustanova Euharistije i svećeničkog reda. Pranje nogu je gesta koju Isus nije zapovjedio kao obred, nego je u njoj oporučno ostavio posljednju želju svojim učenicima i Crkvi da se međusobno ljube kao što je on njih ljubio.

Današnjom nedjeljom započinje Veliki tjedan, vrijeme u kojem se solidariziramo s Isusom na njegovu križnom putu, s njegovom mukom i smrću da bismo se, puni nade, pridružili blagdanu njegova uskrsnuća. Isus je danas svečano ušao u Jeruzalem. Ljudi su bili radosni, oduševljeni; pratili su ga maslinovim granama i pozdravljali poklicima: „Hosana sinu Davidovu!“

Evanđelje započinje informacijom da je među onima koji su došli klanjati se na blagdan bilo nekoliko Grka. Htjeli su vidjeti Isusa, upoznati čovjeka o kojem se pričalo kao o velikom proroku. Isus im je sve bitno o sebi rekao u slici pšeničnog zrna.

Nikodem ugledni Židov, učen i pobožan pismoznanac te član Velikog vijeća bio je čovjek željan istine. Učitelj i prorok iz Nazareta o kojem se posvuda pričalo govorio je i činio istinu, pa je odlučio, svakako s njime o svemu što ga muči, nasamo popričati. Noć sa svojom tišinom i skrivenošću bila je za to najprikladnije vrijeme.

Kad su Židovi bili u egipatskom ropstvu, pojavio se Bog-Osloboditelj, prijateljski im se približio ponudivši slobodu, koja im je u tom povijesnom trenutku bila najdragocjenija. Dobili su i obećanje da će Jahve biti njihov Bog, a oni njemu „predraga svojina mimo sve narode“. 

Zašto čovjek, stvoren za radost i vječnu sreću, ima iskustvo brojnih poteškoća, patnje i smrti? Ovo i slična pitanja prouzročila su krizu vjere kod mnogih ljudi. Vjernici se također pitaju: Kako je Bog mogao od Abrahama tražiti da žrtvuje jedinca sina Izaka?

U svom prvom javnom nastupu Isus je slušateljima uputio zahtjev: „Obratite se i vjerujte evanđelju!“ Korizma je vrijeme obraćenja i utvrđivanja u vjeri. Kako se utvrditi u vjeri? Kako očuvati vjernost? Prvo čitanje i evanđelje imaju odgovor.

Guba je u Isusovo vrijeme bila, prije svega, kazna za grijeh. Razarala je tijelo izvana, ali još je bolnija posljedica bila izopćenje iz zajednice naroda Božjega. Grešni i nečisti, gubavci su bili živi mrtvaci.

Job je jedan od najvjernijih Židova u Bibliji. Vjerno je i besprijekorno služio Bogu, a Bog je dopustio da se na njega sruči najveće zlo koje čovjeka može snaći. Izgubio je sve - imanje, djecu, prijatelje i još na kraju obolio od gube. S Jobovim patnjama ljudi i danas uspoređuju najtragičnije životne sudbine.