Veliki petak
Sa svetim Ivanom apostolom otvaramo druga vrata vazmenog otajstva prateći Isusove posljednje dane zemaljskoga života. Uobičajenu euharistiju danas zamjenjuju obredi: služba riječi, ljubljenje križa i sveta pričest.
Sa svetim Ivanom apostolom otvaramo druga vrata vazmenog otajstva prateći Isusove posljednje dane zemaljskoga života. Uobičajenu euharistiju danas zamjenjuju obredi: služba riječi, ljubljenje križa i sveta pričest.
Liturgija se Velikog četvrtka izražava u dva znakovita obreda, a to su: Pranje nogu - primjer služenja i Posljednja večera - ustanova Euharistije i svećeničkog reda. Pranje nogu je gesta koju Isus nije zapovjedio kao obred, nego je u njoj oporučno ostavio posljednju želju svojim učenicima i Crkvi da se međusobno ljube kao što je on njih ljubio.
Današnjom nedjeljom započinje Veliki tjedan, vrijeme u kojem se solidariziramo s Isusom na njegovu križnom putu, s njegovom mukom i smrću da bismo se, puni nade, pridružili blagdanu njegova uskrsnuća. Isus je danas svečano ušao u Jeruzalem. Ljudi su bili radosni, oduševljeni; pratili su ga maslinovim granama i pozdravljali poklicima: „Hosana sinu Davidovu!“
Evanđelje započinje informacijom da je među onima koji su došli klanjati se na blagdan bilo nekoliko Grka. Htjeli su vidjeti Isusa, upoznati čovjeka o kojem se pričalo kao o velikom proroku. Isus im je sve bitno o sebi rekao u slici pšeničnog zrna.
Nikodem ugledni Židov, učen i pobožan pismoznanac te član Velikog vijeća bio je čovjek željan istine. Učitelj i prorok iz Nazareta o kojem se posvuda pričalo govorio je i činio istinu, pa je odlučio, svakako s njime o svemu što ga muči, nasamo popričati. Noć sa svojom tišinom i skrivenošću bila je za to najprikladnije vrijeme.
Kad su Židovi bili u egipatskom ropstvu, pojavio se Bog-Osloboditelj, prijateljski im se približio ponudivši slobodu, koja im je u tom povijesnom trenutku bila najdragocjenija. Dobili su i obećanje da će Jahve biti njihov Bog, a oni njemu „predraga svojina mimo sve narode“.
Zašto čovjek, stvoren za radost i vječnu sreću, ima iskustvo brojnih poteškoća, patnje i smrti? Ovo i slična pitanja prouzročila su krizu vjere kod mnogih ljudi. Vjernici se također pitaju: Kako je Bog mogao od Abrahama tražiti da žrtvuje jedinca sina Izaka?
U svom prvom javnom nastupu Isus je slušateljima uputio zahtjev: „Obratite se i vjerujte evanđelju!“ Korizma je vrijeme obraćenja i utvrđivanja u vjeri. Kako se utvrditi u vjeri? Kako očuvati vjernost? Prvo čitanje i evanđelje imaju odgovor.
Guba je u Isusovo vrijeme bila, prije svega, kazna za grijeh. Razarala je tijelo izvana, ali još je bolnija posljedica bila izopćenje iz zajednice naroda Božjega. Grešni i nečisti, gubavci su bili živi mrtvaci.
Job je jedan od najvjernijih Židova u Bibliji. Vjerno je i besprijekorno služio Bogu, a Bog je dopustio da se na njega sruči najveće zlo koje čovjeka može snaći. Izgubio je sve - imanje, djecu, prijatelje i još na kraju obolio od gube. S Jobovim patnjama ljudi i danas uspoređuju najtragičnije životne sudbine.
Živimo u vremenu u kojem ljudi sve manje znaju čekati, jednostavno nisu navikli jer su ih brojna i sve savršenija tehnička dostignuća uvjerila da mogu imati sve što požele i odmah, osobito oni koji imaju novac.
Isusa koji nam se predstavio u krštenju na Jordanu i čije Božansko sinovstvo je posvjedočio nebeski Otac, sv. Marko danas prikazuje u prvom radnom danu: propovijedao je kraljevstvo Božje u Kafarnaumu. Ljudi su bili zaneseni njegovim naukom, jer ih je učio kao onaj koji ima vlast.
Evanđeoska poruka smjera objavi Božje ljubavi ljudima i brizi da ta ljubav bude konkretna, prihvatljiva i spasonosna. Izražena je u teološkoj poučnoj priči o Joni (1. čit.) i Isusovu navještaju Božjega kraljevstva sa zahtjevom da mu se povjeruje (evanđelje).
Crkve su na Zapadu svakim danom sve praznije. Vjenčanja u crkvi, krštenja, prvih pričesti i krizma sve je manje. Čak i veliki dio religioznih ne žive po načelima vjere koju ispovijedaju. Čini se da je vjera, ta čudesna rijeka koja je nekoć nosila društvo svojim snažnim tokom, postala potok što tromo vijuga „suznom dolinom“.
S nedjeljom Isusova krštenja završava božićno vrijeme i počinje vrijeme kroz godinu. Liturgija ove nedjelje najavljuje Isusovo javno djelovanje, ujedno podsjeća vjernike da su krštenjem postali djeca Božja i primili poslanje svjedočiti svijetu veličinu i ljepotu Božjega kraljevstva.
Preventivni se sustav sastoji u tome da odgajanici upoznaju propise i da nad njima bdije ljubazni pogled odgojitelja.
U one dane pojavi se Ivan Krstitelj propovijedajući u Judejskoj pustinji: »Obratite se jer približilo se kraljevstvo nebesko!« Ovo je uistinu onaj o kom proreče Izaija prorok: Glas viče u pustinji: Pripravite put Gospodinu, poravnite mu staze!
Ivan je imao odjeću od devine dlake i kožnat pojas oko bokova; hranom mu bijahu skakavci i divlji med. Grnuo k njemu Jeruzalem, sva Judeja i sva okolica jordanska. Primali su od njega krštenje u rijeci Jordanu ispovijedajući svoje grijehe. Kad ugleda mnoge farizeje i saduceje gdje mu dolaze na krštenje, reče im: »Leglo gujinje! Tko li vas je samo upozorio da bježite od skore srdžbe? Donosite dakle plod dostojan obraćenja. I ne usudite se govoriti u sebi: 'Imamo oca Abrahama!' Jer, kažem vam, Bog iz ovoga kamenja može podići djecu Abrahamovu. Već je sjekira položena na korijen stablima. Svako dakle stablo koje ne donosi dobroga roda, siječe se i u oganj baca. Ja vas, istina, krstim vodom na obraćenje, ali onaj koji za mnom dolazi jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim.« (Mt 3, 1-12)
Kakvog smisla ima slaviti svetkovinu Krista Kralja u svijetu koji sa svih strana okužuju demokracije, čije se države proglašavaju republikama. Nije li to anakronizam i slavlje kojemu je teško opravdati značenje? Odgovor na ta pitanja dao je sam Isus u Pilatovoj sudnici kad je ustvrdio da jest kralj i pojasnio da njegovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta.
sv. Petar Fourier
sv. Valerija iz Limogesa; (Zdravka)
Copyright ©2009- donbosco.hr •
Hrvatska salezijanska provincija Sv. Ivana Bosca •
Sva prava pridržana •
Web responsive concept by Edvard Skejić
Kako bi vam omogućili bolje korisničko iskustvo, ova stranica pohranjuje kolačiće (cookies). |
Zatvori obavijest |