Artemid Zatti rodio se u Borettu (Reggio Emiglia) 12. listopada 1880. Djetinjstvo mu je bilo ispunjeno brojnim žrtvama. Kao desetgodišnjak zarađivao je za život s nadničarima. Pritješenjena siromaštvom, njegova se obitelj 1897. odselila u Argentinu nastanivši se u Bahia Blanki.

Tu je Artemid zalazio u župu koju su vodili salezijanci, sklopivši prisno prijateljstvo sa župnikom don Carlom Cavallijem koji mu je savjetovao da postane salezijanac, a mons. Cagliero primio ga je u zavod Casa di Bernal kao dvadesetgodišnjeg mladića.

Među ostalim dužnostima bila mu je povjerena skrb za svećenika oboljelog od tuberkoloze koji je umro 1902. godine. Artemid se tu i sam zarazio bolešću koja je u ono vrijeme bila neizliječiva, pa je poslan u bolnicu San Hosè. Tu ga je na poseban način pratio svećenik i ljekarnik don Evarisio Garrone. Zajedno s njim Artemid je molio i, po zagovoru Marije Pomoćnice, izmolio ozdravljenje. Tada je obećao da će cijeli život posvetiti bolesnicima. Svoje obećanje je odražao. U početku se brinuo za ljekarnu pri bolnici, a kad je umro don Garrone preuzeo je sveukupnu brigu za bolnicu. Ona je postala vježbalište njegove svetosti. Cijelim bićem i svim raspoloživim vremenom posvetio se bolesnicima. Neki su ovako opisali njegov radni dan: "Ustajao bi u 4.30, razmatrao, bio na svetoj misi, posjetio sva odjeljenja u bolnici, a zatim se biciklom odvezao u posjet bolesnicima po okolnim mjestima. Nakon objeda uslijedila bi burna igra na boće sa pacijentima iz bolnice. Najveći dio popodneva proveo bi posjećujući bolesnike i primajući one koji su dolazili izvana. Do 20 sati radio je u ljekarni. Još jednom bi prošao odjeljenjima i do 23 sata čitao duhovnu, asketsku literaturu. Slijedio je počinak, a i on katkada prekidan pozivom na hitne slučajeve.

Godine 1913. bio je duša gradnje nove bolnice koja će, na njegovu žalost, 1950. biti srušena, nakon čega se, za neko vrijeme povukao, no od gradnje bolnice nije odustao. S aktivnostima oko gradnje nastavio je na drugom mjestu uzdajući se u Božju providnost, kao što je to činio don Bosco. Čini se da je Artemid bio brat pomoćnik kakvoga je sam utemeljitelj zamišljao kad je osnivao salezijansku družbu. Nakon nesretnog pada sa skele koji se dogodio 1950., morao je napustiti sve poslove, tim više što mu je nekoliko mjeseci kasnije dijagnosticiran rak. Umro je 15. ožujka 1951. Njegovi posmrtni ostaci čuvaju se u salezijanskoj kapeli u Viedmi.