Svečana proslava 150. obljetnice Salezijanske družbe upriličena je 18. prosinca 2009. u crkvi Marije Pomoćnice kršćana na Knežiji. U misnom slavlju koje je predvodio provincijal don Ivan Marijanović koncelebrirala su 33 salezijanca: ravnatelji, župnici i ostali salezijanci iz raznih odgojno-pastoralnih zajednica. Vjernici, među kojima predstavnici Salezijanske obitelji i velik broj mladih ispunili su knežijansko svetište. U liturgijskom su slavlju bila dva osobito važna trenutka: obnova zavjeta i primanje sedmorice kandidata u prednovicijat.

U drugom dijelu slavlja, u prigodnoj akademiji, osjetilo se pravo salezijansko raspoloženje koje je, nakon bogata programa, uz domjenak mnoštva uzvanika nastavljeno u dvorani provincijalne kuće.

U misnom slavlju, nakon pročitanoga evanđelja, ravnatelj kuće za odgoj zvanja, don Milan Ivančević, prozvao je sedmoricu kandidata koji su svojim odzovom stupili u prednovicijat. To su se mladići: Ivan Cikojević, Vlaho Bender, Goran Hasanac, Boro Ljušanin, Ivan Pavin, Tomislav Šagud, Pavao Špoljar.

U propovijedi koja je uslijedila, provincijal je naglasio važnost i slavljenički karakter obljetnice. Prije 150 godina, uvečer 18. prosinca 1859. u Oratoriju sv. Franje u Don Boscovoj sobi, sastalo se nekoliko članova s ciljem “promicanja i čuvanja duha prave ljubavi što je zahtijeva djelo oratorija za siromašnu i napuštenu mladež”, kako piše don Alasonatti u zapisniku toga susreta. U istom izvješću koje je potpisao sam Don Bosco stoji: “Svidjelo se stoga sabranima da ustanove Društvo ili Družbu koja će, međusobno se pomažući u postizanju vlastite svetosti, kao glavni cilj imati promicanje Božje slave i spas duša, osobito najpotrebnijih, pomoću odgoja i obrazovanja. Propovijed je bila upućena svima, ali se ponajprije odnosila na salezijance protagoniste slavlja. U njoj je na poseban način istaknuto nekoliko tipično salezijanskih sadržaja koji su imali svoje uporište u Konstitucijama, pravilu života i rada don Boscovih salezijanaca.

Vrhovni je poglavar don Pasqual Chávez u najavi proslave 150. obljetnice osnivanja Družbe u pismu od 24. lipnja 2008., poručio da je ovo za sve salezijance “milosna godina“, a poticajni su bili brojni događaji tijekom duhovno pastoralnog hoda prema vrhuncu: obnovi zavjeta što su je 18. prosinca svečano obavili salezijanci diljem svijeta. Nastavljajući ovu misao provincijal je u svojoj propovijedi istaknuo važnost Konstitucija za život pojedinca i redovničke zajednice. One nisu mrtvo slovo, već život. Njihovim vršenjem naš život postaje evanđelje, a evanđelje se pretače u život. One su “put što vodi Ljubavi“. Zato je, u novom izdanju Konstitucija, svakom članku pridružen tekst koji je prijevod Konstitucija u molitvu za njihovo ostvarenje.

Govoreći o salezijancima koji promiču apostolski naum osnivača, provincijal je istaknuo da su oni u prvom redu znakovi i nositelji Božje ljubavi mladima, posebno najsiromašnijima. Salezijanci su evangelizatori mladih, brinu se za apostolska zvanja, odgajatelji su vjere u pučkim sredinama i navjestitelji evanđelja narodima koji ga ne poznaju. Tako pridonose izgradnji Crkve kao Tijela Kristova.

Govoreći o duhu u kojem salezijanci rade za mlade propovjednik je istaknuo da je središte i bit toga duha pastoralna ljubav koju označava mladenački polet što se tako snažno odražavao u utemeljitelju i u počecima Družbe. Istaknuo je također da je poziv jednog salezijanca obilježen posebnim Božjim darom, osobitom ljubavlju prema mladima kakvu je osjećao don Bosco kad je tvrdio: “Dosta je da ste mladi pa da vas jako volim.“ Ta ljubav je izraz pastoralnog milosrđa, daje smisao njegovu životu i on za mlade velikodušno žrtvuje vrijeme, sposobnosti i zdravlje: “Za vas učim, za vas radim, za vas živim, za vas sam spreman dati i život“, govorio je don Bosco. Salezijanci svoj duh žive odgajajući mlade preventivnim sustavom tj. ljubavlju koja se besplatno dariva, crpeći snagu iz Božje ljubavi koja spašava i daruje život. On počiva na “razumu, vjeri i ljubaznosti“, združujući odgajatelje i mlade u ozračju obitelji, povjerenja i dijaloga. Svaka salezijanska ustanova, župa, škola, oratorij, omladinski centar, po uzoru na Don Boscov oratorij u Torinu, pozvana je biti: dom koji prihvaća, župa koja evangelizira, škola koja priprema za život i dvorište za prijateljske susrete i život u radosti. Odgoj i evangelizacija promiču cjelovitoga “savršenog čovjeka“ po uzoru na Isusa Krista, nastojeći da odgajanici postanu “pošteni građani i dobri kršćani“. Ukratko rečeno: odgaja se evangelizirajući i evangelizira odgajajući.

Nakon propovijedi provincijal je salezijancima podijelio novo izdanje Konstitucija, a oni su zajednički izgovorili obrazac zavjetovanja i tako obnovili svoju vjernost Kristu u don Boscovu duhu.

U istom misnom slavlju veoma je znakovit bio prinos darova u kojem su sudjelovali salezijanci prinosom kruha i vina, sjemeništarci koji su prinijeli Konstitucije i Bibliju, animatori ruže i krunicu, salezijanci suradnici svoje Pravilo apostolskog života i maslinovu grančicu, sestre Kćeri Marije Pomoćnice uljanicu i križ, učenici salezijanske klasične gimnazije u Rijeci i Katoličkog školskog centara u Žepču, maketu Školskog centra.

Po završetku euharistijskog slavlja uslijedio je drugi dio proslave – prigodna akademija. Otvorila ju je pjesma “Malo mjesto kraj Torina“ koju je otpjevao kantautor Dragutin Siladi. Mladi su izveli skazanje pod naslovom „Skromni, ali slavni počeci“. U nekoliko su prizora dočarali ozračje Don Boscova oratorija u Valdoccu. Priča o pripremama i nastanku Salezijanske družbe kao i brojne dodatne scene najavljivali su voditelji: Lejdi Oreb i Tomislav Baran. Tako je u prvoj izvanrednoj sceni nastupila koordinatorica salezijanaca suradnika Anica Prašnjak, tumačeći životno pravilo i rad ove salezijanske grane u raznim središtima. Salezijanska mladež je izvela dijalog Don Bosca i ministra Rattazzija, nakon čega je grupa Davidias iz Jaruna otpjevala pjesmu “On dolazi“. Scenski prikaz Razgovora Don Bosca i Marije Mazzarello izvele su sestre Kćeri Marije Pomoćnice s. Maja i s. Zrinka s mladima. Bila je to originalna, spontana i nadasve vedra usporedba našega vremena s duhom vremena u kojem su živjeli sveti utemeljitelji.

Salezijanska je mladež nastavila svoju priču o neposrednoj pripremi za osnivanje Družbe nakon čega su gledateljima dvije PP prezentacije dočarale život i rad u Salezijanskoj klasičnoj školi u Rijeci, koja je na blagdan Bezgrešne proslavila 50. obljetnicu rada, i škola u Katoličkom školskom centru u Žepču. Središnjim bismo mogli nazvati prizor u kojem je prikazano kako je Don Bosco s najboljim učenicima u oratoriju, osnovao Salezijansku družbu. Prizor je začinila druga pjesma grupe Davidias pod naslovom “Jedina“. Iako su mladi dominirali cjelokupnom scenom, svojevrsno iznenađenje priredili su članovi Pokreta salezijanske mladeži koji su u Crkvu ušli opremljeni simbolikom dvaju stupova: Euharistije i Marije Pomoćnice s temom “Graditelji kraljevstva nebeskog“. Pjesma i sadržajna poruka doživjeli su vrhunac kad su provincijalu uručili sliku sa svojim potpisima. Posljednja scena bila je PP prezentacija o dolasku salezijanaca u Hrvatsku koju su pripremili salezijanci uz tehničku potporu Tomislava Štoreka iz Rudeša.

Akademiju je privela kraju poznata pjesma “Pozdrav prijatelju“ a i nju su predvodili mladi animatori. Nakon svečane akademije uzvanici su se krijepili i ugodno družili u velikoj dvorani provincijalne kuće gdje su mogli razgledati filatelističku izložbu “Don Bosco i salezijanci“ što ju je, prije par dana, postavio g. Berislav Turudija, bivši salezijanski učenik.