Četrnaesti provincijalni sabor Hrvatske salezijanske provincije održan je od 6. do 8. travnja 2010. na Knežiji (Zagreb). Saboru je predsjedao don Ivan Marijanović, provincijal. Regulator sabora bio je don Ivan Šibalić, a sudjelovalo je 27 salezijanca od kojih su dvojica bili promatrači. Gosti sabori bili su: Sestre KMP s. Jelena Kolar i s. Maja Dolenec, gđa Anica Prašnjak, koordinatorica Salezijanaca suradnika te predstavnica Pokreta salezijanske mladeži, Antonija Klobučar.

Provincijalni je sabor bratski sastanak na kojem mjesne zajednice, zajedničkom brigom za opće dobro, učvršćuju smisao svoje pripadnosti provincijalnoj zajednici, to je zbor koji predstavlja braću i mjesne zajednice. Zadaća ovoga sabora bila je: 1. Proučiti i provjeriti konkretno ostvarenje odluka i smjernica 26. općeg sabora. 2. Provjeriti i integrirati, u svjetlu 26. općeg sabora, prioritete i pravce djelovanja Sustavnog provincijalnog projekta  i Provincijalnog direktorija. 3. Razjasniti nekih pojedinosti u posebnoj temi „Evanđeosko siromaštvo i bratska solidarnost: uprava materijalnim dobrima te odnos provincija - zajednica, zajednica - župa, župa - provincija. Radne materijale pripremio je regulator sabora sa predsaborskim povjerenstvom.

Provincijal je na početku sabora podnio „Izviješće o stanju provincije u kojem je uz statističke podatke istaknuo da provincija ima 102 člana (pravno 87) i 6 novaka koji žive i djeluju u 13 župa 2 škole, dvije kapelanije, jednoj kući za izdavačku djelatnost; sve u svemu: 11 regularnih kuća u domovini, 2 u inozemstvu s ukupno 24 odgojno-pastoralne prisutnosti. U nastavku svoga izlaganja, provincijal se osvrnuo na poletne povijesne početke salezijanske karizme u Hrvatskoj, na prisilnu šutnju i snalaženje u vrijeme pola vijeka komunističkog režima, zatim na vrijeme velikih društvenih promjena s naglaskom na složene prilike suvremenog društva u kojima mladi prolaze „tjeskobu slobodnog izbora“, jer to društvo ne nudi kvalitetne ponude već uski prostor, raširenog pesimizma, apatije i besperspektivnosti. Progovorio je nadahnuto i o novim kulturološkim izazovima pred kojima se našla salezijanska karizma. Na njih se, po njegovu mišljenju najdjelotvornije odgovara  obnovom, obraćenjem, autentičnim življenjem poziva, zajedničkom molitvom, predanim radom te buđenjem i praćenem novih duhovnih zvanja. Tipično salezijanska ideja sažeta u geslu „evangelizirati odgajajući i odgajati evangelizirajući, našla je svoje središnje mjesto u Ivanovu izlaganju. Evangelizacija naime ne smije biti samo „vertikala“ i zanemarivati čovjeka, njegove procese razvoja i ukorijenjenost u društvo iscrpljujući se u sakramentalizaciji. Odgoj s druge strane ne može ostati na „horizontali“ koja se zatvara u ovozemaljske stvarnosti, nego treba njegovati vjernost Bogu. „Prava je evangelizacija pomoći čovjeku da uzraste do punine mjere Kristove, i pravi je odgoj usvojiti i razviti sve ljudsko što je Krist prihvatio i otkupio“. Izlaganje je na kraju istaknulo pet konkretnih područja koja nose bogatstvo salezijanske karizme u provinciji, a detaljnija izviješća sabornicima su iznijeli povjerenici. Povjerenik za Salezijansku obitelj – Tihomir Šutalo, povjerenik za odgoj i obrazovanje – Milan Ivančević, povjerenik za društveno komuniciranje – Anto Stojić, povjerenik za gospodarenje i gradnju - Drago Škarica, povjerenik za inozemni pastoral – Ivo Nedić.

Temeljna ideja koju su slijedili radni materijali sabora bila je misao vrhovnog poglavara koji se zauzeo za stvaranje „ljudski privlačnih i duhovno snažnih zajednica“ koje će njegovati bratsku ljubav te „pastoralno znakovitih i zvanjima bogatih zajednica“ koje će živjeti konkretnu karizmu rada s mladima. Upravo to je bila središnja tema 14. provincijalnog sabora izložena u  pet  točaka koje su bile okosnica radnog materijala, i oživotvorenje prethodne ideje na provincijalnoj i mjesnoj razini.

1. Izrada Odgojno pastoralnog plana (OPP)

Rad s mladima temeljna je značajka salezijanskog pastorala koji se odvija u župama, oratorijima, školama te u aktivnostima udruga i pokreta salezijanske mladeži. Demokratske promjene donijele su i salezijancima u Hrvatskoj nove mogućnosti rada, pa bi trebalo uložiti više snaga i sredstava te biti inventivniji u radu s našim glavnim naslovnicima. Revidirani Provincijalni odgojno-pastoralni projekt okrenut je mladima u župi oratoriju, školama, športskim udrugama (SALOM), Pokretu salezijanske mladeži, volonterima i drugim udrugama.

2. Življenje bratskog zajedništva

Bratsko zajedništvo siguran je put ostvarenja salezijanskog poziva, stoga ta valja jačati oblicima prestrukturacije, odlučnijom borbom protiv individualizma, vrednovanjem ravnateljeve uloge i osobito izradom plana i programa života mjesne zajednice u kojem bi, uz dnevni red i duhovne obnove bili uključeni tjedni dan zajednice i mjesečni  razgovori s ravnateljem.

3. Povratak izvornom i konkretnom radu s mladima

Da bi se povećao broj salezijanaca koji rade s mladima, svaka zajednica treba, zajedno s ravnateljem, izraditi Plan i program rada s mladima, predložit će najprikladnijeg brata da bude prvi odgovoran za koordinaciju pastorala mladih na mjesnoj razini te osigurati financijska sredstva u radu s mladima.

4. Evanđeosko siromaštvo i bratska solidarnost

Ova tema uključuje često neujednačene odnose među salezijanskim zajednicama, odnose između salezijanskih zajednica i biskupija u kojima salezijanci djeluju, a tu su i problemi  financiranja pastorala mladih te financiranje formacijskih zajednica. Osnovat će se komisija koja će, uvažavajući odluke Hrvatske konferencije viših redovničkih  poglavara, sa lokalnim zajednicama pripremiti sklapanje Konvencija s biskupima. Odlučeno je također da će lokalne zajednice načiniti popis ukupne imovine, Plan i program rada zajednice koji će uključiti i izvore financiranja aktivnosti s mladima na lokalnoj razini. Potražit će se novi učinkoviti modeli financiranja formacijskih zajednica.

5. Redimenzioniranje provincijalnih ustanova

U provinciji vlada mišljenje da bi trebalo jače zahvatiti u pastoral mladih salezijanski znakovitijim prisutnostima, a napuštati ustanove koje za tu vrstu pastorala nisu znakovite. Provincijalna će uprava definirati i istaknuti ljestvicu prioritetnih prisutnosti te projekte konkretnog rada za najsiromašnije mlade. Prestrukturacijom će se dobiti veći broj braće koja mogu izravno sudjelovati u pastoralu mladih.