Nakon susreta s članovima Provincijalnog vijeća i ravnateljima, Vrhovni se poglavar, trećeg dana jubilarnog slavlja, susreo s braćom salezijancima koji su na Knežiju došli iz gotovo svih zajednica Hrvatske salezijanske provincije kao i s mladom braćom, novacima i klericima, koji su također sudjelovali u proslavi.
Izrazio je zadovoljstvo pripremom programa proslave 100. obljetnice i svime što je doživio, osobito u središnjem slavlju prethodnoga dana. U našoj ga je Provinciji najviše obradovao broj mlade braće koja su bogatstvo i zalog salezijanske budućnosti na ovim prostorima. „Hrvatska provincija sv. Ivana Bosca, ulijeva optimizam i doprinosi širenju karizme koja se danas ukorijenila u 132 zemlje i našu Družbu svrstava među najraširenije na svijetu. Radujemo se što je Hrvatska plodno tlo za duhovna zvanja i što mladi s kojima salezijanci rade žele biti kao i njihovi odgojitelji, žele postati salezijanci“, rekao je Vrhovni poglavar.
Plodovi trogodišnje pripreme
Govoreći o trogodišnjoj pripremi za skoro slavlje. 200. obljetnicu Don Boscova rođenja, osvrnuo se na temu prve godine: upoznavanje povijesnog lika sv. Ivana Bosca. Tomu je trebala poslužiti inicijativa pohoda svečevih relikvija salezijanskom svijetu. Put kojim je prošla Urna bio je plodan, na mjestima praćen čudesnim pojavama, svuda je budio vjeru kako među kršćanima koji su je s ljubavlju dočekivali, tako i među nekršćanima koji su dali zadivljujuća svjedočanstva poštovanja prema našem Utemeljitelju.
U Bangladešu je, primjerice, žena časteći don Boscove moći za svoju nepokretnu kćerku izmolila ozdravljenje. U Argentini je učitelj novaka svjedočio da su trinaestorica od osamnaest mladića bili uvjereni da su zvanje dobili pred Don Boscovom urnom. O tim i drugim događajima progovorit će uskoro video zapis i knjiga.
Don Boscova pedagogija
„U čemu je don Boscova veličina?“ upitao se vrhovni poglavar i odgovorio: „u tome što je vjerovao u mlade kad ih ni Crkva i društvo nisu ozbiljno shvaćali. Društvo to, nažalost, ni danas ne čini. Odgoj mladih je jako važan u svakom društvu, to je najisplativije ulaganje. Tko ima mlade ima budućnost i može mijenjati društvenu stvarnost.
Govoreći o don Boscovu odgojnom sustavu koji je umijeće prevencije, istine da je bolje spriječiti nego liječiti, don Chávez je rekao da Preventivni sustav danas treba pretočiti u nove formule i učiniti ga učinkovitim, kao što je to bio u don Boscovo vrijeme i u njegovu susretu s mladima. Dobri poznavatelji i vršitelji toga odgojnog umijeća otvaraju srca mladih, a onomu koji to uspije, otvoreni su putovi u mnoge preobrazbe od promjene života do odluke da se ide za Kristom. Vrhunac i uzvišeni cilj odgoja i jest privoditi Kristu, ostvariti spasenje.
Don Bosco mistik
U godini koja je pred nama promatrat ćemo don Bosca mistika. Don Bosco je stvarao obitelj svetaca. Saznao sam da je Benedikt XVI. pročitao tri biografije Mame Margarete, don Boscove majke i uvjerio se da je ona bila sveta žena, kojoj nije potreban proces za proglašenje svetom. Ona je odgojila svoga sina, sveca, a on je stvarao ozračja koja su odgajala svece: Dominika Savija, Lauru Vicuñu, Zefirina Namuncura i druge. Oni su sveci svakodnevice, učionicâ, dvorištâ. Njihov život je bio liturgija, neprestano slavljenje Boga, suradnja s Bogom čija se milost zrcalila u svemu što su govorili i činili.
Završno euharistijsko slavlje
U euharistijskom slavlju u crkvi Marije Pomoćnice Vrhovni je poglavar održao propovijed iz koje donosimo poruku salezijancima. Što Gospodin od nas očekuje? Da njegujemo svoj poziv na intimnu povezanost s Gospodinom, da se njemu potpuno suobličimo usvajajući njegovu pamet, njegove osjećaje, njegov poslušan, siromašan i čist način postojanja. Samo tako možemo biti njegovi svjedoci, zaljubljeni učenici i oduševljeni apostoli. Samo tako bit ćemo u stanju naviještati spasenje mladima, otvarati ih uskrslome Kristu kako bi u njemu pronašli puninu života, sreće i ljubavi. Da bismo to postigli, trebamo poput Pavla, postati “sluge Krista Isusa i njegovi poslanici”.
Za onoga tko je doista susreo Krista potpuno je razumljivo da će izgarati od želje da se Radosna vijest ponese svima. Pa ipak, kako je lako gledati na kršćanski život kao na nešto samo po sebi razumljivo, zatvoriti ga u naše sudove, po kojima postajemo baš kao i Jona suci Božji i njegovih planova. Gospodin Isus, Očevo milosrđe, usađuje u naše srce veliki znak svoga križa, kako bismo i mi, zaogrnuti njegovom ljubavlju, postali radosni navjestitelji među svojom braćom.
Molimo Gospodina da nam udijeli milost da radosno živimo svoj karizmatski identitet kao njemu posvećeni i da živimo zanosno svoje poslanje, kao što ga je živio naš ljubljeni utemeljitelj i otac Don Bosco, čiju ćemo 200. obljetnicu rođenja uskoro slaviti. Ne zaboravimo da se u naš identitet ucjepljuje naša društvena i crkvena važnost. To zapravo znači da će naša budućnost u Hrvatskoj ovisiti o tome s koliko dinamične vjernosti živimo dragocjeni dar salezijanskog poziva.
Sve vas povjeravam majčinskoj brizi i vodstvu Marije Bezgrešne i Pomoćnice. Ona će vas i dalje voditi kao što vas je vodila proteklih stotinu godina.
Podsused
Optimizam koji ima pokriće
U nedjelju 13. Listopada, don Pascual Chávez Villanuova susreo se i s mladom braćom u formaciji. Mlada braća oduševljeno su ga dočekala u odgojnoj kući u Podsusedu
Prednovaci su dragom gostu u ppt. prezentaciji pokazali svoju životnu svakodnevicu. Nakon toga, don Pascual im je uputio nekoliko poticajnih misli u kojima se osvrnuo na ljepotu i aktualnost salezijanskog poziva, nužnost radikalnog svjedočenja, izazove i prilike koje pred nas stavlja kultura te vjernost i plodnost salezijanaca u njihovu poslanju. Evo nekih od tih izazova.
Kako doći do mladih? Kako zahvatiti u njihove živote kao što je to činio don Bosco koji nije čekao mlade nego ih je tražio? Salezijanci su pozvani ne samo biti s mladima, nego stvarati s njima autentične odnose, približiti se svakome, pratiti ih duhovno, učiniti sve da ih se dovede Kristu.
Naše zajedništvo. Ovdje je Vrhovni poglavar naglasio da valja preći od zajedničkog života na život zajedništva. Nije dosta biti zajedno u određenim trenucima, nego se zanimati za drugoga: što misli, što želi, kako se osjeća onaj koji živi sa mnom. Ako toga nema počinje usamljenost koja nužno vodi u promašaj.
Njegovati zvanje. Da bismo ispravno odgovorili na te izazove potrebno je prije svega produbljivati svoje zvanje i razlikovati ga od volonterstva. Zvanje je Božja inicijativa, ne moja. U Evanđelju Isus govori svima, ali je samo neke poziva i to one koje je htio. To znači da je i mene pogledao, da me poziva po imenu da budem s njim i to kao prijatelj, a ne kao sluga. Stoga valja trajno živjeti taj intimni odnos s Bogom, hvaliti ga i slaviti. Osjećati se ljubljenim Isusovim prijateljima. Iz toga odnosa se naviješta Kraljevstvo Božje, a to je razlog zbog kojeg je Isus umro i uskrsnuo. Dragocjeni biser za koji se daje sve. Božja ponuda punine života za sve ljude. Takav je stav Dobroga Pastira koji ide u potragu za izgubljenom ovcom; ne najboljom, najljepšom, nego odlutalom, potrebitom nad kojom se sažali do te mjere da za nju daje vlastiti život. Kad se to primijeni na Don Bosca, razumijemo zašto je on uvijek mislio na sreću mladih. Upravo to je poslanje salezijanaca: svjedočiti životom da mladi osjete koliko ih Bog voli. Dakle, u središtu svega, i jedino što ostaje, jest ljubav.
Radosno živjeti poziv. Vrhovni poglavar je svoj nagovor mladoj braći zaključio ohrabrenjem i preporukom da se ne boje sve svoje snage darovati Bogu i bližnjima. Da s radošću žive svoje zvanje, da budu sretni i velikodušni jer ih Bog pripravlja za velike stvari. Ima smisla biti salezijanac. „Isplati se ostaviti sve radi Kraljevstva Božjega. Nemojte se obeshrabriti pred poteškoćama. Budite kao lososi koji znaju plivati protiv struje i preskakati najveće slapove da bi došli na mjesto na kojem mogu bili plodni.“
Uslijedila su pitanja na koja je don Pascual odgovarao izravno i konkretno pokazujući živost don Boscova duhovnog i pastoralnog iskustva.
Susret se nastavio večernjom molitvom Časoslova u župnoj crkvi kojoj se pridružila i skupina mladih iz župe. Za večerom je Vrhovni poglavar izrazio zadovoljstvo i radost zbog tolikog broja mlade subraće u Provinciji. Pohvalio ih je što su hrabro prihvatili Gospodinov poziv da ga iz bližega slijede na don Boscov način. Svoj govor zaključio je riječima: „Kad sam prošli put posjetio ovu zajednicu našao sam mali broj mladića, a sada vas je prava vojska! Za jednog Vrhovnog poglavara to je neopisiva radost!“
