Proslavili smo blagdan sv. Ivana Bosca! Don Damir Stojić predvodio je svetu misu u 19 sati u našoj Svetoj Mati Slobode, uz koncelebraciju brojnih svećenika i ministranata, dok se za animaciju pobrinuo zbor mladih Mirabilia Dei.
Don Damir je u propovijedi istaknuo ulomak iz Knjige proroka Ezekiela u kojem Gospodin nagoviješta kako će poslati pastire koji će pasti njegove ovce. Crkva vjeruje kako je na dan Pedesetnice zasijano sjeme brojnih karizmi, pa tako i naše salezijanske. Kad je došao pravi čas, Gospodin je “podignuo” svog pastira Don Bosca kako bi utemeljio Družbu čije će ovce biti oni najmanji, bespomoćni, nedužni, zapostavljeni, a to su u to vrijeme posebice bili dječaci. Predslavitelj nas je pozvao da pokušamo sv. Ivana Bosca gledati kao karizmatika, odnosno mističara. Bog mu je često progovarao kroz snove koji su bili vizija onoga što se događa ili će se dogoditi u budućnosti. Njegov život i duhovnost don Damir nam je prikazao kroz tri važna sna koja su, velikim dijelom, obilježili njegov rad s mladima.
Godine 1862. Don Bosco je sanjao kako se s brojnim dječacima igra u dvorištu. U jednom trenutku pojavila se ogromna zmija koja je opsjedala mlade. U tom času pojavio se neki stranac koji je Don Boscu rekao da uhvati drugi kraj užeta i čvrsto zategne kako bi zajedno udarali zmiju. Uspjeli su ju dokrajčiti, nakon čega su svezali uže natrag u kutiju. Kad je stranac u jednom trenutku ponovno otvorio kutiju, Don Bosco je zapanjeno ugledao uže kako je smotano u natpis Ave Maria. Ova lekcija svakako nam može biti pravi putokaz kako se uz pobožnost Blaženoj Djevici Mariji mogu svladati sve đavolske zamke i životne poteškoće.
Idući san govori nam o važnosti kvalitetne svete ispovijedi. Don Bosco je vidio kako su mnogi dječaci stajali u redu za ispovijed, a jedna stvar ga je zaprepastila. Svi su oni imali užad oko vrata koje je čvrsto stezala neka ogromna ružna nakaza. Pomno ju je promotrio i opazio tri zamke u njezinim šapama kojima drži dječake pod svojom vlašću. Prva zamka predstavlja zatajenje grijeha kod ispovijedi, druga se odnosi na ispovijed bez kajanja, a treća na neposlušnost savjetima ispovjednika i nedonošenje čvrstih odluka nakon ispovijedi. Na taj način sotona ih drži pod svojom kontrolom, iako oni misle da su slobodni.
Treći san govori o njegovom razgovoru s pokojnim subratom, ocem Proverom. Opisao mu je raj riječima: “Štogod srce može poželjeti i pamet zamisliti; štogod oko može vidjeti i jezik opisati!” Ako želi doći u raj, rekao mu je da ustraje u vršenju Božjih djela, da reže nepotrebne grane koje ne daju ploda te da traži izvor snage u svetoj pričesti. U jednom trenutku oca Proveru je obavila tako jaka svjetlost da je Don Bosco morao spustiti oči od straha da ne oslijepi. Riječi koje je tada govorio nalikovale su glazbi: “Slava Bogu Ocu, Bogu Sinu, Bogu Duhu Svetome, Bogu koji bijaše, koji jest i koji će uvijek biti, sucu živih i mrtvih.”
Nakon svete mise imali smo priliku častiti Don Boscove relikvije, potom je uslijedilo druženje u oratoriju u kojem su naši animatori pripremili zabavan program za djecu i mlade. Imali smo priliku kroz zanimljive igre upoznati život sv. Ivana Bosca, a kroz tombolu smo podijelili mnoštvo nagrada, kao što je to volio činiti svetac kojeg smo danas slavili. Žene iz Udruženja štovatelja Marije Pomoćnice potrudile su se da s kolačima i tortom zasladimo cijelu večer, koja je protekla poznatim Don Boscovim geslom: “Igrajte se, skačite, vičite, samo nemojte griješiti!”
Don Bosco je uvijek živio jako konkretno, a takvi su mu bili i savjeti koje je davao dječacima. Danas nam je naš omiljeni svetac progovorio vrlo jasno – krunica, ispovijed i sveta misa glavna su oružja u borbi protiv zla. Tako jednostavno, a tako važno. Možemo olako shvatiti ove riječi, a mogli bismo krenuti i neutabanim stazama i razmatrati veličinu i snagu pobožnosti, sakramenata i liturgije kako bismo hrabro zakoračili prema Kraljevstvu nebeskom.
