„Gle kako je dobro i kako je milo kao braća zajedno živjeti“ (Ps 133). Tako bismo zajedno s kraljem Davidom mogli uskliknuti i svi mi, mladi salezijanci, nakon petodnevnog susreta salezijanske mlade braće naše Provincije koji se održao od 30. lipnja do 4. srpnja u Postirima na Braču. Nakon naporne formativno-pastoralne godine, koja se zbog mnoštva faktora pokazala drugačijom od dosadašnjih, nas 26-orica mladih salezijanaca napokon smo se vratili u Provinciju i zajedno s provincijalom, don Tihomirom Šutalom, svoje ljetno pastoralno iskustvo počeli ne s mnoštvo pastoralnih aktivnosti, već hraneći se s jednog od izvora salezijanske karizme – intenzivnog bratskog života, bez kojeg nijedna naša pastoralna aktivnost ne bi imala snagu mijenjati i paliti srca mladih kojima smo poslani.
Vrijeme koje nam je tih pet dana Gospodin darovao koristili smo prije svega za dublje upoznavanje s braćom s kojom zbog daljine ili različitih formativnih razdoblja nismo uspjeli provesti puno vremena zajedno. Trenuci spontanog zajedništva, odmora i rekreacije bili su prožeti dubokim trenucima zajedničke molitve, kao i formativnim trenucima pod vodstvom prof. Ivane Hajder, diplomirane fonetičarke, koja nam je preko zanimljivih teoretsko-praktičnih radionica prenijela svoje znanje o govorništvu i s kojom smo imali prilike ući dublje u važnu temu homiletike i propovjedništva koja će svakom mladom salezijancu, a osobito onima usmjerenima prema svećeničkom pozivu biti od neizmjerne važnosti jer je salezijanac na poseban način pozvan na revno propovijedanje, liječenje i spašavanje, jer približilo se Kraljevstvo Božje (čl. 11 Konstitucija).
Vrhunac susreta ipak je bio zajednički susret svih nas s provincijalom u kojem smo iznosili svoja osobna iskustva salezijanskog življenja prošlih godina, svoje nade i strahove, svoje vizije Provincije i aktualizacije salezijanske karizme danas u Hrvatskoj. Nema zaista ništa ljepše od potpunog otvaranja srca svojoj braći, jer samo u iskrenom dijalogu i otvorenosti dopuštamo subratu da postane dio našeg života, da postanemo jedno srce koje žari za Gospodina i za mlade kojima se žurimo navijestiti Krista Spasitelja.
Zato smo od srca zahvalni Gospodinu na svim plodovima ovoga kratkoga susreta i svjesni da samo salezijanska bratska ljubav ima privlačnu snagu koja tjera da se mladi zaljube u Boga i da je bratska sloga ono gorivo bez kojeg se brzo umaramo na životnom putu i da je samo zajednički život „kao ulje koje namiriši glavu, i silazi na bradu, na bradu Aronovu, koje silazi na ovratnik njegove odjeće. To je kao rosa na Hermonu, koja silazi na planine Siona. Ondje, Gospod je odlučio blagosiljati: to je život za uvijek!“ (Ps 133)
