U Zagrebu je u utorak, 12. listopada u 11.30 sati na groblju Miroševac sahranjen don Antun Palić, salezijanac svećenik.
Sprovod je vodio don Tihomir Šutalo, provincijal Hrvatske salezijanske provincije. On je okupljene svećenike, redovnike, redovnice, Antunovu braću, rodbinu i ostale vjernike podsjetio na Antunov život koji je započeo u rodnom Janjevu. Nakon osnovne škole odlučio je postati salezijanac svećenik i došao u Rijeku. Nakon srednjoškolskog i teološkog obrazovanja u Zadru, Rijeci i Zagrebu kao svećenik je bio u raznim mjestima Lijepe naše. Teška bolest prekinula je njegov životni put i mi danas, naglasio je don Tihomir, ispraćamo zemne ostatke pokojnog Antuna moleći se da ga Bog primi u svoj vječni počinak.
Župnik župe sv. Marije Magdalenu u Ivancu, na području koje je don Antun posljednjih osam godina pastoralno djelovao u domu sestara Klanjateljica Krvi Kristove, vlč. Kristijan Stojko, izrazio je sućut rodbini i salezijancima, a zatim je pročitao pismo regionalne poglavarice sestara Klanjateljica Krvi Kristove sestre Zdravke Leutar. Izražavajući kršćansku sućut sestra Zdravka je naglasila kako su sestre posebno zahvalne pokojnom don Antunu “za njegovo požrtvovno služenje tijekom osam godina u našoj redovničkoj zajednici u Ivanečkom Vrhovcu. Bio nam je zaista blagoslov, tiha i nenametljiva prisutnost Božjeg svećenika, uvijek spremnog pružiti duhovnu utjehu i okrjepu, kako sestrama naše zajednice tako i vjernicima koji se okupljaju u samostanskoj kapelici. Vašoj salezijanskoj zajednici zahvaljujemo za darovanu mogućnost služenja don Antuna u našoj zajednici. Njegovu plemenitu dušu molitvom preporučujemo Bogu da mu udijeli svoj vječni mir i primi ga u svoje Kraljevstvo među blaženike.” Župnik Stojko također je podsjetio na don Antunovo svećeničko služenje i spremnost na pomoć i suradnju sa župnikom i s okolnim svećenicima.
Nakon sprovoda služena je sveta misa zadušnica u crkvi Marije Pomoćnice na Knežiji. Misu je predvodio i propovijedao salezijanac don Ante Stojić, župnik u župi sv. Ivana Bosca u Podsusedu. Don Ante je u propovijedi podsjetio kako smrt “nikoga ne preskače, nikome ne prašta tako da prije ili kasnije svatko kod nje dođe na red.” Svojim dolaskom smrt zaustavlja čovjekove planove i briše ih. Međutim, dok zemlja uzima čovjekovo tijelo, njegova duša započinje novi i vječni život u Bogu. O tome je bilo riječi i u pročitanom evanđeoskom odlomku koji govori o Isusovoj preobrazbi na gori Tabor. Isusovi apostoli, koji su bili ustrašeni i zbunjeni njegovim govorom o njegovoj skoroj muci i smrti u Jeruzalemu, bili su oduševljeni viđenjem preobraženog Isusa i htjeli su tamo s njime ostati. Međutim, Isus ih je podsjetio da on, ali i svaki od njih, kao i svaki pojedini čovjek, treba završiti svoj zemaljski put i izvršiti svoju zadaću u ovome svijetu. Bog svakome upućuje svoj poziv i svakog čovjeka zove da ga slijedi u svom životu. Tako je pozvao i svetog Ivana Bosca, koji je, potaknut Kristovim pozivom u snu, kasnije shvatio da ga Bog poziva raditi za mlade, posebno najsiromašnije i pomagati im da budu pošteni građani i dobri kršćani. I pokojni don Antun je, odlučivši se postati salezijanac, nastojao slijediti svoj duhovni poziv kao Kristov učenik i salezijanac. Don Antun je završio svoj ovozemaljski život, a mi ga svojom molitvom preporučujemo Bogu kako bi i on čuo Riječi Krista Gospodina: “Slugo dobri i vjerni, u malome si bio vjeran, uđi u kraljevstvo Gospodara svoga”.
