U ono doba liberalizam je bio na svom vrhuncu. Političari, koji su se bojali da bi im don Bosco mogao postati protivnik, željeli su i njega uključiti u revolucionarno djelovanje. Uporno su nastojali da i on zajedno sa svojim mladićima sudjeluje na javnim proslavama koje su se organizirale u Torinu. Jednoga dana susreo...

Salezijanci su osnovani 1854. godine. Don Bosco je pozvao četvoricu dječaka iz oratorija koje je posebno duhovno pratio od njihova ulaska u Valdocco. Uputio im je nekoliko pobudnih riječi i ispričao zanimljiv san. U govoru je rekao: „Vidite da don Bosco čini što i koliko može, ali don Bosco je sam. Kad biste mi pomogli...

Don Bosco je 1858. došao u Rim da se s papom Pijom IX posavjetuje glede osnivanja Salezijanske družbe. Papa mu je zbog njegovih nadaleko poznatih dobrih dijela ponudio naslov monsinjora. Don Bosco, koji nikada nije težio za naslovima i počastima, rekao je: „Vaša Svetosti, kako bi izgledalo da se vratim odjeven poput...

Don Bosco je vidio da je kuća u Nizzi postala pretijesna za dječake koji su se javljali u sve većem broju, pa je odlučio kupiti veću zgradu. Bila mu je ponuđena vila na obližnjem trgu, ali su mu odmah rekli da je preskupa: vlasnici su tražili devedeset tisuća lira. „A što je devedeset tisuća lira?“ upitao je don Bosco...

Za vrijeme školskih praznika 1878. oratorij je posjetio otpravnik vlakova i šef torinskog kolodvora u pratnji jednog dječaka koji je mogao imati šesnaest godina, a bio je sin otpravnikova prijatelja  i sâm je želio posjetiti Valdocco. Don Bosco koji se nalazio u dvorištu, pozdravio je upravitelja postaje...

Don Bosco je 1869. doputovao u Rim radi poslova oko priznanja Pobožne družbe salezijanaca. Na željezničkoj stanici dočekala ga je kočija kardinala Berardija. Visoki crkveni dostojanstvenik koji mu je trebao pomoći da se bolje snađe u Vatikanu, zamolio ga je da najprije svrati k njemu. Ljubazno ga je primio i odveo u...

Grof od Camburzana, veliki don Boscov prijatelj i dobrotvor, često je i rado pripovijedao o don Boscu i njegovim djelima ne skrivajući divljenje nadnaravnim darovima koje je svetac posjedovao. Jednoga dana, dok je u Nizzi Mare, pripovijedao o don Boscu, neka dama mu je uputila podrugljiv osmijeh i da mu se naruga rekla...

Jedna ugledna torinska dama za koju se znalo da je jako pobožna, posjetila je don Bosca zajedno sa svojim najmlađim sinom. Don Bosco je, između ostaloga, upita: „A kako je Vaš najstariji sin, nešto studira?“ „Krenuo je stopama svoga oca, želi u diplomaciju. Drugi mi je na vojnoj akademiji, bit će general.“ „A ovoga ćemo u svećenike!“, predloži don Bosco...

Kad je don Bosco bio u Rimu pozvali su ga u kuću Odscalchi da utješi plemenitu gospođu. Ona ga je odvela u sobu gdje su dva njezina sina ležala na umoru, uvjerena da će ih ozdraviti. Čim je don Bosco vidio dječake rekao je: „Poštovana kneginjo, od vas se traže velike žrtve.“ Uvažena dama se tada osovila, namrštila...

Don Bosco je bio umjeren u piću. Premda je živio u kraju u kojem se proizvode izvrsna vina, pio je malo, za vrijeme obroka i uvijek pomiješano s vodom. Za oratorijanski podrum je od 1858. skrbila dijelom općina koja je svakog tjedna slala određenu količinu mješavine preostale od prodaje. Don Bosco bi popio uz jelo...

Don Bosco i don Rua krenuli su 1858. u Rim. Kad su stigli u malo mjesto Palo, kočijaš je zamolio putnike da siđu jer je kanio odmoriti i nahraniti konje. Budući je odmor trajao cijeli sat, don Bosco i don Rua, da  iskoriste vrijeme, svrate u obližnju gostionicu. Bili su brzo posluženi i, kako su bili gladni, pojeli su sve...

Početkom 1858. don Bosco je trebao  podmiriti velik dug, rok je bio 20. siječnja. Vjerovnik je predugo čekao i svima je bilo jasno da je krajnje vrijeme za povrat novca. Kako ni 12. siječnja na pomolu nije bilo nikakvo rješenje, don Bosco je okupio najbolje dječake iz oratorija i rekao da pođu u crkvu i da se izmjenjuju na molitvi pred Presvetim...

Neki općinski službenik u Torinu, koji  je sudjelovao u donošenju zakona protiv Crkve, teško je obolio. Odavno je prestao dolaziti na sakramente. Čitao je bezbožnu literaturu koja mu je u srcu ugušila vjerničke osjećaje. Kad je don Bosco za taj slučaj saznao od njegova sina, redovitog i aktivnog oratorijanca...

Don Boscu je jednoga dana došao čovjek i zatražio milostinju uvjeravajući ga da ima četvero djece koja gladuju, da je siromašan i da im ne može kupiti kruha. Don Bosco ga je sažalno pogledao, jer mu je u srcu pročitao iskrenost, vidio je naime da je radin čovjek i da veoma voli svoju obitelj. Pretraži džepove...

Don Bosca su jednoga dana pozvali teško bolesnom mladiću koji je redovito dolazio u oratorij. No don Bosco je bio na putu i vratio se dva dana kasnije tako da je mladića posjetio tek drugog dana oko četiri sata popodne. Došao je da ga ispovjedi i da ohrabri roditelje, ali oni mu u suzama rekoše da je njihov sin...