Grof od Camburzana, veliki don Boscov prijatelj i dobrotvor, često je i rado pripovijedao o don Boscu i njegovim djelima ne skrivajući divljenje nadnaravnim darovima koje je svetac posjedovao. Jednoga dana, dok je u Nizzi Mare, pripovijedao o don Boscu, neka dama mu je uputila podrugljiv osmijeh i da mu se naruga rekla: „Baš bi voljela vidjeti što taj svećenik zna o meni i mojoj savjesti?“
Napisala mu je pismo. Napisao ga je i grof kojemu je ubrzo stigao odgovor: „Recite onoj gospođi da se vrati mužu, ako želi imati čistu savjest.“ Nepoznatoj je dami odgovorio: „Poštovana gospođo, bit ćete mirni kad se dobro ispovjedite, što niste učinili već dvadeset godina, i kad se za sve do sada učinjene grijehe iskreno pokajete.“
Kako je don Bosco znao sve te stvari? Bog sam mu dao taj dar da bude uspješniji u gorljivom apostolatu za duše i u nastojanju da brani Crkvu u čemu se iskazao osobito djelotvornim.
