U središtu Isusove prispodobe o mudrim i ludim djevicama nalazi se Zaručnik (Kraljevstvo Božje!). Važno je vrijeme njegova pojavka, ali i naše spremnosti i sposobnosti da jedne odlučujuće ponoći, možda nenadano, iz vremenitog života uspijemo ući u vječni život.

Blagdan Svih svetih ujedinjuje nas i svete kao ni jedan drugi dan u godini. Zajedno i istovremeno ispovijedamo „općinstvo svetih i život vječni“. Družeći se s njima, shvaćamo da ih trebamo, ne kao idole kojima bismo se divili zašto što su jaki ili lijepi, nego kao uzore koje treba nasljedovati radi kvalitete života i postizanja spasenja.

Isusov odgovor na pitanje koja je zapovijed najveća upućuje na dvije ljubavi: ljubiIsusov odgovor na pitanje koja je zapovijed najveća upućuje na dvije ljubavi: ljubiti Boga „svim srcem, svom dušom, svim umom“, cijelim bićem i bližnjega kao sebe samoga. 

Dok je Izrael bio u Babilonskom ropstvu, Izaija je prorokovao da će Bog podići perzijskog kralja Kira, svog „izabranika i miljenika“, poslužiti se njegovim poganskim autoritetom te svome narodu donijeti slobodu, vratiti ga u njegovu domovinu i započeti obnovu Jeruzalema. Jahve to može jer je apsolutni gospodar povijesti i suvereno upravlja svjetskim događajima.

Bog je s izabranim narodom smislio veliko sveopće zborovanje na Sionu, svečano okupljanje naroda i plemena svijeta s radosnim završetkom vremenitog života i početkom vječne sreće. Bog sanja uzvišenu avanturu s ljudima i želi ostvariti sretno i vječno zajedništvo. I njegov zemaljski je život zamislio je kao slavlje. 

Formativni susret „Salezijanski dani“ okupio je i ove godine u prvom terminu 6. listopada, dvadeset sedam sudionika iz raznih zajednica Hrvatske salezijanske provincije u maloj dvorani na Knežiji. Tema susreta bila je „Osvrt na Pismo vrhovnog poglavara don Angela Fernandeza Artimea“, nakon Izvanredne vizitacije koju je potkraj prošle godine obavio regionalni savjetnik za Srednju i Sjevernu Europu don Tadeusz Rozmus.

Domaćin je želio imati vinograd. Izabrao sunčano mjesto, potrudio se, zasadio ga, uredio, ogradio, čak mu je ispjevao pjesmu o svojoj ljubavi i radosti kojom očekuje njegov prvi urod i bogatu berbu. Cijeli Stari zavjet govori o Božjoj ljubavi prema Izraelu, izabranom narodu i opjevanom vinogradu. 

Prispodobom o dvojici sinova koji su svoje da pretvorili u ne i svoj ne u da, Isus je pozvao svećeničke glavare, farizeje i narodne starješine na razmišljanje. Oni su se naime tužili na Boga koji spašava grešnike i predbacivali mu da to nije pravedno prema njima koji se trude i žive po Božjim zapovijedima. 

Samo Bog i čovjek mogu biti u istinskom i cjelovitom zajedništvu. U zajedništSamo Bog i čovjek mogu biti u istinskom i cjelovitom zajedništvu.  U zajedništvu bez Boga pojedinci nužno postaju Bogotražitelji, jer shvaćaju da je izgradnja vlastite egzistencije i njihova svijeta bez Boga nemoguća. To je stoga što Bog ima plan i nacrt kako bi ljudski život i naš svijet trebali izgledati. 

Ljudska je priroda grešna, a to znači da su manje ili veće međusobne povrede neizbježne i one kompliciraju i otežavaju naš suživot. Jedini lijek protiv te neizlječive slabosti je praštanje. Čovjek mora biti spreman na prštanje, ali pitanje je do koje mjere? Ima li praštanje granicu ili kako se pitao sv. Petar: do koliko puta trebamo jedni drugima oprostiti?