Abraham je na izvan pokazao obično gostoprimstvo, ali s koliko vjere u srcu je ugostio tajanstvene došljake! Došljaci na izvan stranci, ali u stvari Božji glasnici s Abrahamu najčudesnijom i najdražom porukom da će mu žena Sara dogodine roditi sina.

Sve je počelo pitanjem jednog zakonoznanca: „Učitelju, što mi je činiti da život vječni baštinim?“ Isusu je bio drago da se učen čovjek zanima za vječni život. Podsjetio ga je na prvu i najveću zapovijed - ljubav prema Bogu i bližnjemu. Tada je uslijedilo pitanje: Tko je moj bližnji?

Prorok Izaija poziva narod na radost jer će Bog mirom pohoditi Jeruzalem. Pridružuje mu se psalmist i poziva cijelu zemlju da slavi čudesna djela Božja. Još konkretnija i jasnija je Božja riječ u evanđelju: Isus šalje učenike u svijet da budu navjestitelji Božjega kraljevstva koje je ujedno ponuda mira i spasenja svijetu. Poruka je jednostavna: Isus šalje učenike u svijet da naviještaju mir. Pitanje je: s kakvim izgledima? 

U svim su religijama učitelji imali svoje učenike, koji bi usvajali njihovu mudrost, ideju, nauk ili religiozno umijeće te ga prenosili drugima. Biblija opisuje starozavjetne proroke koji su bili Jahvini izabranici. Nisu slijedili nečiju ideju ili nauk već su kao Božji ljudi posredovali između Boga i naroda; kod Boga su zastupali molitve svoga naroda, a narodu su naviještali Božje planove.

Teško je naći toliko različitosti na jednom mjestu kao u blagdanu apostolskih prvaka Petra i Pavla. Mučeničkom su krvlju zasadili Crkvu. Petar, koga je Isus odabrao da bude kamen temeljac Crkve i Pavao, apostol naroda.

Na predavanju na temu „Posvećeni laici na razgranatom stablu Salezijanske obitelji“ koje je održao don Joan sudjelovalo je petnaestak salezijanaca iz raznih zajednica naše provincije.

Duhovi su presudan događaj za Crkvu, njezino rođenje, njezin ulazak u svijet, početak misijskog djelovanja, a sadržajem su pravo bogatstvo novoga vazmenoga života, što ga uskrsli Krist dijeli sa svojim učenicima. 

Proročko viđenje sv. Ivana i novi Jeruzalem u kojem vlada zakon ljubavi naviještaju vrijeme apsolutnog mira, konačnu pobjedu zla i smrti te blaženo zajedništvo s Kristom u Bogu. Nije to puka utjeha prvoj Crkvi da lakše izdrži progone, već poziv da se bori, jer je izgradnja Svetog grada već započela.

Ove se nedjelje nastavlja i razvija misao da je Isusovo uskrsnuće jedina prava novost u našem svijetu. Ono je novi život koji više ne umire, prvina Božje namjere da obnovi stari svijet: „Evo sve činim novo!“. Obećan je tako novi savez, novo nebo, nova zemlje, novi čovjek, novi Jeruzalem.

Pastir i stado omiljena je slika nomadskih naroda, osobito Izraelaca koji su i Boga doživljavali kao pastira što narod vodi kroz dramatična povijesna događanja i brani od neprijatelja. Oni su i svoje kraljeve doživljavali više kao pastire, nego kao nacionalne junake. Po njima su također često iskusili Jahvinu brižnu ljubav.