Božanska snaga preobrazbe
(Dj 2, 1-11; 1 Kor 12, 3b-7.12-13 ili Gal 5, 16-25 ili Rim 8, 8-17; Iv 20, 19-23)
Duhovi su temeljni i presudan događaj za Crkvu, njezin rođendan, bogatstvo novoga života, početak čudesne obnove, sveopći konačni savez Boga i ljudi. Bog je na Sinaju sklopio savez s 12 izraelovih plemena, a u Jeruzalemu je taj savez obnovio s dvanaestoricom apostola, i stvorio Crkvu, novozavjetni Izrael. Božja prisutnost nekoć se očitovala u vatri, vjetru i grmljavini da bi ljudima podarila Zakon slobode sinova Božjih. Vjera u Isusa Krista usavršava taj Zakon i čitavo čovječanstvo poziva da upozna istinu: svi su ljudi djeca Božja.
Ta istina treba biti razglašena bez straha. Upravo stoga, poslušni Duhu Svetom, apostoli i učenici Isusovi, naviještaju odvažno sve do mučeništva, da je Isus Spasitelj svijeta. Snaga Duha Svetoga bila je presudna za spoznaju vjere kod prvih Isusovih učenika, ona je presudna za Crkvu svih vremena. Po toj će snazi riječ Božja i sakramenti biti živi, djelotvorni stvarajući najveće zajedništvo nebrojenih različitosti, zajedništvo kakvo je Isus zamišljao kad je propovijedao Božje kraljevstvo i kad je rekao da će oni sve to razumjeti kad dođe Duh Branitelj kojega će poslati od Oca.
Na Duhove to se i dogodilo. Apostoli koji su Isusovo obećanje čekali u molitvi, zajedno s Isusovom majkom Marijom, doživjeli su čudesnu Božju intervenciju u vlastitim životima, primili su duhovnu silu koja će ih promijeniti i pokazati im put u život. Oni tu silu nisu znali definirati, ali su osjetili njezine učinke: „kao kad puše vjetar, kao ognjeni jezici" i učinak milosti koja iznutra mijenja ljude da od plašljivih i zatvorenih učenika postanu gorljivi apostoli, hrabri navjestitelji divnih Božjih djela u povijesti, a razumiju osobu i poruku Isusa Krista, koga tek sada pravo počinju shvaćati i razumijevati njegovo Božansko poslanje, pa i svoju ulogu u tom poslanju. Zahvaćeni Duhom, izlaze na jeruzalemske ulice i smjelo propovijedaju hodočasnicima, Židovima iz dijaspore koji su došli s raznih strana svijeta: iz Mezopotamije, Egipta, Azije, Grčke, Rimljani, Židovi, Arapi; mnogi su i različiti, ali svi čuju isto, isto osjećaju, razumiju, shvaćaju jedinstvenu poruku, čak pristaju uz nju. Petar će nakon jednog takvog govora pokrstiti pet tisuća ljudi. Čudesno!
Prvi Duhovi dogodili su se u Jeruzalemu i razumljivim jezikom posvjedočili svijetu vjeru u Boga ljubavi koji se objavio u Isusu iz Nazareta, a kojega su apostoli gorljivo, uvjerljivo propovijedali. Duhovi se događaju i danas u multikulturalnom, multireligioznom i multietničkom svijetu. Crkva svim narodima i jezicima naviješta najveće od Božjih djela – Radosnu vijest spasenja po Isus Kristu. U toj Crkvi nema stranaca i nema podjela na slobodne - robove, Grke – Židove, siromašne - bogate, štoviše, sve postojeće podijele u svijetu Isus ruši i stvara jedan narod Božji u kojemu se pojedinci kakve god boje kože, kakvih zanimanja, odakle god bili i kojim jezicima govorili, osjećaju kao braća i sestre zato što su upoznali jednoga Oca na nebesima i što žive Njegovu ljubav.
Danas Crkva ne živi u strahu iza zatvorenih vrata, jer se tako ne može svjedočiti. Ona izlazi u svijet pun poteškoća. Sjetimo se samo koliko danas napadaju Crkvu njezini neprijatelji i kako je žele prisiliti da se povuče iz javnog života. Takvoj Crkvi treba sila Duha Svetoga, Branitelj, Ljubav Božja da se nastani u njezinoj slabosti i da je iznutra preobrazi. Ljubav je internacionalna snaga, prva uspješna globalizacija; govori sve jezike svijeta, oduševljava, a oduševljenje svi razumiju i prihvaćaju.
Pred njim manje važno postane nacionalna ili religiozna pripadnost; zasjeni ih odlučujuća vjera u Isusa Krista raspetoga i uskrsloga. Ljudi, uza sve različitosti izgrađuju novo zajedništvo u kojem jedni sade, drugi zalijevaju, ali Bog daje da to zajedništvo raste. Kvaliteta međuljudskih odnosa, kreativnost, otvorenost daju vjernicima osjećaj da su sami po sebi slabi, uplašeni i nemoćni, ali oni se ne oslanjaju na vlastite snage, nego otvoreni Duhu, računaju u prvom redu s Bogom. Zato to zajedništvo nije bez svađa i sukoba, no uza sve poteškoće pronalazi putove jedinstva i razumijevanja.
Duh pomaže da se dosegne Isusova kvaliteta ljudskosti, da se dozrije za darivanje sebe drugima, nadvladavaju robovanja egoističnim navikama, nauči umijeće praštanja i spremnost za žrtvu.
