Kad je postao svjestan da je njegovu životu povjerena posebna zadaća, Isus je napustio stolarsku radionicu i roditeljski dom te pošao u potragu za uzvišenijim poslanjem koje je u dubini duše slutio, ali mu ono još nije bilo konkretno objavljeno. Došao je tako k Ivanu.

Obredom krštenja na Jordanu Ivan je čistio pokornike od grijeha i pripravljao za prihvaćanje Mesije koji je imao nastupiti. Isus je također stupio u red grešnika i pokornika, naveo je i razlog: „da se ispuni pravednost“, a vjerojatno i za to da se otvori nebo i čuje Božje svjedočanstvo o njemu i njegovu mesijanskom poslanju te da se pokaže Duh Sveti, Božja snaga u kojoj će Isus ostvariti Očev naum, svoju zadaću i spasenje svijeta. Prizor tako odgovara na pitanje: Tko je Isus? Na to pitanje odgovaraju sva tri čitanja. Izaija predstavlja proroštva u kojima je Isus naznačen u liku Sluge Jahvina koji će svijetu donijeti pravdu i sveopće oslobođenje. Isus će to nazvati Kraljevstvom nebeskim, spremnost ljudi da vrše Božju volju u čemu će on osobno prednjačiti. Kaže se još da se nova pravednost neće uspostavljati silom, jer Mesija nije ratnik ni vojskovođa, nego učinkovitom blagošću: „trske napuknute prelomiti neće, stijenja što tek tinja neće ugasiti…“ Umjesto nasiljem služit će se mudrošću, jer će na njemu „počivati duh Gospodnji, Duh mudrosti i umnosti, savjeta, jakosti, znanja i straha Gospodnjega.“ U sili toga Duha on će preobražavati naš svijet: slijepi će gledati, hromi hodati, bolesni ozdravljati, uznici će biti pomilovani i puštani na slobodu. Bog svoga Slugu drži za ruku, što znači da mu je posebno blizak, miljenik, Matej otvoreno kaže - Sin. Glas s neba precizira: „Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina!“ Krštenje na Jordanu poručuje da Bog ljudima više neće biti dalek i nedostižan, što više, u Isusu im je došao sasvim blizu: S-nama-Bog, čak jedan od nas, naš brat, božanskog roda. Eno ga u redu pokornika iako nema grijeha, solidarizirao s grešnicima, želi s njima dijeliti život izbliza, svakodnevno birajući zadnja i opasnija mjesta od druženja s grešnicima, carinicima, gubavcima do sramotne smrti među razbojnicima na Kalvariji. Živio je ljudskim životom i umro ljudskom smrću. Isus u sebi poništava beskrajnu udaljenost između Boga i čovjeka posvemašnjom blizinom. Nebo se otvorilo zemlji, vječnost sišla u vrijeme, Bog se ušatorio među ljudima, uklanja barikade koje su dijelile Onoga što prebiva u nedostupnu svjetlu od turobnih putnika u suznoj dolini. Očev glas zapovijeda da ljudi slušaju Isusa, jer je on njegova Riječ, jer im se on sâm u njemu izriče. Prekretnica je to od povijesnog značenja. S Isusom je započeo novi savez, zavjet, novi svijet s novim mogućnostima o kojima su starozavjetni pravednici mogli samo sanjati. Bog je tu da svijetu podari smisao jačajući život u vremenu i usmjeravajući ga vječnosti. S njim je moguće čistiti se od grijeha primanjem oproštenja i stvarati nove međuljudske odnose praštajući drugima. Božjom ljubavlju i snagom moguće je graditi novi svijet ne samo tamo gdje ljudi svoje bližnje prihvaćaju, nego i tamo gdje se javljaju protivljenja, čak po život opasna neprijateljstva. Nije li sv. Stjepan đakon usred kamenovanja, vidio otvoreno nebo i obradovan viđenjem pronašao snage da moli oproštenje za svoje progonitelje? Duh Sveti se nije pokazao u obliku goluba kao kod Isusova krštenja, ali je zacijelo bio djelotvoran, gotovo opipljiv u detaljima čudesnog ljudskog ponašanja nezamisliva i najvećem čovjekoljublju. Bio je to Isusov duh u gestama njegova učenika.

Kršćani su djeca Božja, Božji sinovi i kćeri. Njima je Otac također dao Duha Svetoga u krštenju. Nad svakim od nas je izgovorio riječi sinovstva i miline. „Ti si moj ljubljeni sin, moja ljubljena kćerka! Volim te, želim da uspiješ u životu koji je pred tobom. Bit ću uza te u svim tvojim željama u svemu o čemu sanjaš, čemu tvoje srce teži, svemu oko čega ćeš se truditi. Bit ću uza te u poteškoćama, u velikim odlukama, na životnim prekretnicama. Neću te ostaviti ni kad budeš slab, bolestan, u životnim opasnostima, kada budeš tužan, možda i očajan. Nemoj to zaboraviti! Bit ću s tobom i kad padneš u grijeh da ti oprostim, da te pridignem, da te nahranim kruhom živih. Ja sam uvijek korak ispred tebe, ne boj se!“