U ime Isusovo i s pouzdanjem dalje
(Br 6, 22-27; Gal 4, 4-7; Lk 2, 16-21)
U Božićnoj se osmini slavi svetkovina svete Bogorodice Marije. Ona je, slikovito rečeno, svečani marijanski ulaz u novu godinu i u međunarodni dan mira. Crkva potiče vjernike da u novo i nepoznato uđu po Marijinu zagovoru. Kako se na novu godinu spominjemo i Isusova obrezanja, obreda na kojem je dobio ime, mogli bismo reći da u novo razdoblje ulazimo u ime Isusovo, a to znači u ime Božjeg spasonosnog milosrđa, jer riječ „Isus“ znači „Bog spašava“.
Isus je za kršćane mesijanski program, svjetlo koje je zasjalo ljudima što „mrkli kraj obitavahu“, a koje sve stanovnike svijeta poziva da započnu novo vrijeme, u ime onoga koji je apsolutna novost s mnoštvom mogućnosti da se njihova tama nadvlada. Isus znači da je Bog na našoj strani kakva god bila budućnost. Ona je doduše nepoznata i neizvjesna, mnoge zabrinjava i plaši, jer u nju ulaze s problemima, brigama i pitanjima: Što nam donosi nova godina? Što donosi meni osobno i mojoj životnoj priči koja započinje novo poglavlje? Što donosi našim obiteljima, Crkvi, društvu i svijetu? Papa Franjo je zaželio da nam bude godina Božjeg milosrđa, a to znači neizmjerne Božje ljubavi koja čini sve moguće, pa i nemoguće, da spasi čovjeka izručena grijehu, zlu, teroru, smrti koja vreba na svakom koraku.
Na pragu nove godine susrećemo se, pozdravljamo, čestitamo i obasipamo bližnje mnoštvom želja: dobroga zdravlja, radosti, uspjeha, sreće. Crkva nam dolazi u susret svojim pobožnim željama: „Neka te blagoslovi Gospodin i neka te čuva, milostiv neka ti bude i mir ti donese...“ Blagoslivlja nas Imenom Isusovim i hrabri. Mladima želi reći da odvažno krenu putem svojih snova, da ne izgube iz vid cilj kojemu su se uputili i koji putovanju daje sigurnost, snagu i konačni smisao. Ne treba se bojati poteškoća, treba imati na umu da oni koji u ime Isusovo kroče kroz život imaju pravo na Božji blagoslov, neće nikada biti sami i da blagoslov neće izostati.
Muževima i ženama je također potreban Božji blagoslov da učvrste međusobnu ljubav osobito kada ona bude prolazila kroz kušnje i kad je bude teško očuvati. Poći s Isusom u novu godinu znači imati Prijatelja i Suputnika koji svoje ne ostavlja, što više, pokazuje se moćnim zaštitnikom u vrijeme kad treba donositi važne i nimalo lake odluke. Isus bi i starijim ljudima vjerojatno rekao da se ne boje starosti, bolesti i osamljenosti. Poziva ih da se obazru i pogledaju dionice puta koje su prešli; koliko toga je bilo teško, činilo se čak nemogućim, a evo sve je prošlo, oni su tu. Zar to nije dovoljan razlog da se u Boga i dalje ima pouzdanja?
Bolesnike bi zacijelo podsjetio na brojne susrete u evanđelju gdje se očitovao čudesnim liječnikom duše i tijela, mnogima bi na njihovu vjeru odgovorio, ako ne čudom, a ono sigurno dobrodošlom utjehom i snagom duha kojom bi mirno i s povjerenjem nosili svoj životni križ. Svima nama koji prelazimo prag stare i ulazimo u novu godinu Isus bi rekao da se više pouzdajemo u njegovu riječ i da često pristupamo sakramentima u kojima je on sam prisutan u obliku kruha, praštanja, milosrđa i pomirenja.
Ne znamo što nas čeka i kroz kakve ćemo sve situacije prolaziti: bit ćemo možda bolesni, možda će nam se dogoditi nesreća, duša će biti nemirna, izgubit ćemo dragu osobu, ostati bez posla... Tko zna što će biti kad toliko toga ne možemo predvidjeti, možda ni izbjeći težinu nekih događaja, jer smo nemoćni, ali možemo jačati svijest da kroz život ne idemo sami, da je Bog s nama, da je vjera u Boga veliki oslonac. Možemo se pouzdati i u Marijin zagovor kojim se naša nada jača te unatoč svemu postajemo hrabriji i puni životnog optimizma. Trebalo bi učiti od pastira: oni su na anđelov poziv požurili u Betlehem i s vjerom se poklonili novorođenom Mesiji.
Božja riječ nas svake nedjelje poziva da povjerujemo u otajstvo Božje prisutnosti, da ga s poštovanjem primimo i da mu se radujemo. Mariju također valja nasljedovati: ona je sve što joj se događalo, osobito ono što nije odmah razumijevala, pohranjivala u srcu, o tome razmišljala i to joj je davalo snagu da s Bogom surađuje u njegovu djelu spasenja. Možda ni nama neće biti lako prepoznati Božje djelovanje u onomu što nam se događa. Pravi vjernik: ima otvoreno srce, razmišlja, traži snagu da može vršiti volju Božju.
