Korizma je Božji dar ljudima, vrijeme pokore i obraćenja, milost koju mudri prepoznaju i kojoj se rado odazivaju. Na izvan je to odricanje, pojačana molitva i dobra djela, ali nutarnji smisao korizme jest da vjernicima ponudi životnu orijentaciju u zbrci zamagljenih ponuda svijeta. Evanđelje ističe Isusa i tri njegova stava, tri putokaza, ljudima za orijentaciju u borbi protiv Zloga i smrti te opredjeljenje za Boga i Život.
Drugi putokaz: Bogu se jedinomu treba klanjati i njemu služiti. Đavao je pokazao Isusu kraljevstva svijeta i ponudio mu vlast nad njima, pod uvjetom da mu se pokloni. Za jedan poklon nudi slavu cijeloga svijeta, naravno tako bi ga uhvatio u svoju mrežu. U stvari, on je lažac od početka, pa i sada laže: svijet ne pripada njemu, nego Bogu, ali eto, on radi svoj posao: zavodi ljude lažnim obećanjima. Kod Isusa to ne prolazi, jer želi kraljevstvo Božje, kraljevstvo ljubavi, pravednosti i mira. Propovijedat će svima: „Tražite najprije kraljevstvo nebesko i njegovu pravednost, ostalo će vam se nadodati.“ To kraljevstvo dolazi po žrtvi. Kralj nosi trnovu krunu, pati, umire sramotnom smrću i tako svojim podanicima donosi spasenje. Đavo sugerira Isusu da odbaci Božji plan spasenja i da uzme zlatnu krunu ovozemaljskih vladara. Isus se, međutim, opredijelio za poslušnost Ocu i vršenje njegove volje. Izabrao je put služenja, put križa, put kojemu će sam Bog otvoriti blistavu budućnost.
Treći putokaz upućuje vjernika na povjerenje u Boga, daleko od napasti da se Boga iskušava, upotrebljava ili čak zloupotrebljava. Đavao je, naime, tražio da se Isus baci s vrha hrama. Vidi se da jako dobro poznaje Pisma kad je našao mjesto u kojem stoji pisano da Sin Božji ima pravo na čudesnu pomoć anđela. „Slobodno se izloži riziku i toj senzacionalnoj vratolomiji. Uvjerit ćeš se u istinitost Božjeg obećanja i dobiti siguran dokaz da si Božji Sin. Ljude ćeš zadiviti, reći će kako je Mesija doista došao izravno s neba, svi će ti povjerovati i neće biti popularnijeg Božjeg poslanika na zemlji“. Isus je rekao kako on ima dovoljno pouzdanja u Boga, a i samopouzdanja, tako da mu dokazi o Božjoj naklonosti i varljiva ljudska slava nisu potrebni. Baš zato što vjeruje Ocu, ne želi ga iskušavati ničim, a najmanje senzacijama i jeftinim načinom pridobivanja masa. Doći će vrijeme, kad će se on s Kalvarije baciti u ponore muke i smrti, tada će ga Otac spasiti i podići u slavu kao uskrslog Gospodina. Tada će doista uspjeti: „Kad budem uzdignut, sve ću k sebi privući.“
Isus je nadvladao napasti i tako očuvao svoje čovještvo, božanstvo, slobodu, čast i zajedništvo s Ocem. Ostao je vjeran poslanju, prekinuo đavolski lanac i okove te u slobodu poveo svoje otkupljenike. Isusove kušnje su i naše kušnje u stotinama različitih varijacija. Vjernost Bogu i vlastitom poslanju, težak je, ali jedino pravi i spasonosni put. Duh koji je vodio Isusa i branio ga pred Zavodnikom neka vodi i brani nas u napastima našega vremena i svijeta.
