Dana 11. studenoga 1875. godine Don Bosco je ispratio prvu salezijansku misionarsku ekspedicuju od 10 članova u Južnu Ameriku. Don Boscovi salezijanci su prihvatili prvu misiju u Ognjenoj Zemlji na samom jugu Argentine, gdje i danas vrše dvije vrste apostolata: pastoral među doseljenicima na unutarnjem planu i evangelizaciju nekršćana na planu misijske djelatnosti. Od ukupno 171 člana (1875) deset ih je otišlo u misije. Godine 1888. u Južnoj Americi je bilo 150 misionara, a 1910. god., kad je Družba imala 4000 članova, u misijama su bila 1473. Godine 1975. je od ukupno 18294 člana njih 2995 bilo u misijama. Nakon prvoga misionarskog iskustva u Argentini, salezijanci su počeli osnivati nove misije u: Urugvaju (1876), Brazilu (1883), Čileu (1887), Ekvadoru (1888), Kolumbiji (1890), Peruu (1891), Meksiku (1892), Venezueli (1894), Boliviji, Paragvaju i SAD-u (1896).

Prve misije u Kini i Indiji preuzete su 1906-1907. god. U Indiji su salezijanci preuzeli misiju u Assamu, na granici između Tibeta i Burme (Mianmar), odakle su se polako proširili na 5 biskupija u pokrajinama Assamu, Bengalu, Meghalayi i Nagalandu. Njihovo misionarsko djelovanje u Japanu počelo je 1926. godine, a odande su se proširili i na Tajland. U Africi je prva misija otvorena u Oranu (Alžir) 1891. god. Od 1912. su u Katangi (Kongo), koja je kasnije postala biskupija sa sjedištem u Sakaniji, te u Tunisu, Egiptu, Mozambiku, Maroku, Libiji i na Kanarskim otocima. 1979-1980. otvorili su misije u Liberiji, Beninu, Keniji, Lesotu, Senegalu, Tanzaniji i Ekvatorskoj Gvineji, a 1981. u Angoli, Madagaskaru, Maliju... Danas djeluju u 123 zemlje svijeta.

Salezijanci su Crkvi dali 111 biskupa-misionara, a najpoznatiji su kardinal Giovanni Cagliero (1838-1926) - "civilizator Patagonije", Francesco de Aquino Correa (1885-1956) - nadbiskup Cuiabàa i upravitelj države Mato Grosso u Brazilu, Pietro Massa i Josef Domitrovitsh - biskupi Rio Negra u Amazoniji, sveti Luigi Versiglia - mučenik u Kini, kardinal Raúl Silva Henriquez - nadbiskup Santiaga (Čile), Tarcisius Phanrang Resto - nadbiskup Shillonga (Indija), Ladislau Paz - biskup Corumbàa (Brazil), Jozef Kerec - apost. administrator u Chao-Turig (Kina), José Turcios - nadbiskup Tegucigalpe (Honduras), Louis L. Mathias - nadbiskup Madrasa (Indija), Giacomo Costamagna - apost. vikar Méndeza (Argentina), Giuglielmo Piani - apost. delegat Filipina i Meksika, Pietro Caretto - biskup Surat-Thania u Tajlandu, Riccardo Pittini - nadbiskup u Santo Domingu, Emilio Sosa - biskup Concepciona (Paragvaj), Luigi Lasagna - biskup domorodaca Indijanaca u Brazilu i mnogi drugi.

Mnogi su se istakli pastoralnom gorljivošću, ljubavlju i osobnom svetošću, koja ih je učinila kandidatima oltara, a pokrenut je i proces kanonizacije za neke kao što su: Ortiz A. Octavio - 36 god. biskup Chachapoyasa u Peruu, Ferrando Stefano - 34 god. biskup u Shillongu (Indija), Lustosa A. Antonio - 49 god. biskup u Corumbàu i Belemu (Brazil). Osobito se ističu kardinal August Hlond, nadbiskup Varšave i primas Poljske, za kojeg je također pokrenut proces kanonizacije, te kardinal Stefán Trochta, biskup Litomerica u Češkoj, jer su se snažno i odvažno zalagali za obranu ljudskih i vjerskih prava i živo svjedočili kršćanske vrijednosti u vrijeme totalitarnoga komunističkog režima. U ratnom vihoru (u Njemačkoj, Poljskoj, Rusiji, Austriji, Italiji, Jugoslaviji) stradali su mnogi salezijanci, a 107 ih je "nestalo", tj. nepoznati su im datumi smrti, a za neke i mjesta. U Španjolskoj je, zajedno s drugim svećenicima i redovnicima, poginulo 65 salezijanaca, koji su proglašeni blaženima. Mnogi su žrtvovali svoje živote boreći se s golemim prirodnim i društvenim nedaćama, služeći najugroženijima.

Hrvatski salezijanski misionari

Osim u domovini, članovi Hrvatske salezijanske provincije djeluju u hrvatskim katoličkim misijama u inozemstvu (Njemačka) i u misijama ad gentes u Ruandi don Danko Litrić i u Gani don Ivan Stojanović. Na Kosovu djeluje naš subrat don Izidor Lukić. On je kao mladi asistent proveo također dvije godine kao misionar u Madagascaru, a to isto učinio je i don Ivan Šibalić djelujući u Gani.