Subota 21. listopada 2017. bila je značajna za cjelokupnu Salezijansku obitelj! Dan Salezijanske obitelji održao se pod geslom „Obitelj smo! Svaki je dom škola života i ljubavi“ na Jarunu u crkvi Svete Mati Slobode. Nakon uvodne molitve župnika don Ante Vasilja, prigodnu riječ uputio nam je ravnatelj zajednice Župe Duha Svetoga don Damir Stojić. U svom govoru istaknuo je lik Don Bosca kao vizionara i proroka koji je na svojevrstan način preduhitrio Drugi vatikanski sabor svojim zamislima o obitelji i njezinoj važnosti. Salezijanska obitelj, koja broji čak 31 granu, zasigurno je nešto jedinstveno u odnosu na ostale redovničke družbe. Ona zahvaća puno dublje i ima jednu svjetsku, univerzalnu dimenziju što je i sam don Damir osjetio prilikom jednog hodočašća u mladosti. Svojom važnošću ona dira u srce i predstavlja jednu veliku čast.
Uslijedio je bogat program u središtu kojeg je bilo Don Boscovo razmatranje i njegova unutarnja promišljanja nad Lukinim evanđeoskim ulomkom u kojemu su Marija i Josip pronašli Isusa u hramu nakon tri dana. Tehnika izmjene glasa pripovjedača koji je unutarnji glas samog Don Bosca, a kojeg smo i čitavo vrijeme gledali, te osoba koje su predstavljale grane i područje njihovog apostolata dala je dinamiku i konkretnost cjelokupnom programu. U meditativnom dijelu istaknulo se da dijete ne pripada roditeljima nego je njima samo povjeren odgoj za radost i puninu života. Odgoj je ponajprije stvar srca, a upravo je Don Boscovo srce gorjelo za mlade. Don Bosco je u svojoj mudrosti zaključio da mu treba jedna velika Salezijanska obitelj sastavljena od onih koji će također biti gorljivi. Svaki sudionik slušanjem se pojedinih osoba mogao uvjeriti u nevjerojatno bogatstvo i raznovrsnost salezijanske karizme.
Prvi je posvjedočio salezijanski bogoslov Bruno Rabuzin koji je podijelio svoje iskustvo proživljavanja obiteljskog duha i zajedništva boraveći kao asistent na Knežiji. Osobito je poticajna bila njegova misao da onoliko koliko se ja dajem, potiče sve ostale da daju sve od sebe i upravo je tu prisutna ona radikalnost evanđelja, kao i iskra koja može zapaliti sve oko nas. Nasuprot današnjim izazovima u kojima se ističu samoostvarenje i individualnost, postoji jedan puno bolji put, a to je zajedništvo.
Nakon Brune svoje djelovanje su predstavile sestre Kćeri Marije Pomoćnice čija je utemeljiteljica sveta Marija Mazzarello. Sestra je istaknula djelovanje u duhu jednostavnosti bez puno buke. Njihove su kuće privlačne i otvorene mladima. Kroz ples, glazbu, igru i kazalište nastoji se stvoriti odgojni ambijent, a ujedno su to i sredine bogate vjerom, obiteljskom spontanošću i povjerenjem. Svoje blagdane pripremaju i žive zajedno, a uz to u svemu nastoje radosno služiti Gospodinu. Jedna bitna dimenzija salezijanske duhovnosti je i posebna pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, koju često nazivamo i Marija Pomoćnica, a čija ljubav i briga za svoju djecu nikada ne prestaje. U već spomenutom evanđeoskom ulomku vidimo puninu majčinske ljubavi te strpljivost i otvorenost njezinih ruku, čak i kad su Isusa našli u hramu. Ono što posebno veseli jest i prisutnost u našoj zemlji Udruženja štovatelja Marije Pomoćnice (ADMA). Svojim predstavljanjem približili su nam okosnicu svoje duhovnosti koja se sastoji od pobožnosti prema Presvetom oltarskom sakramentu te širenju pobožnosti Mariji Pomoćnici, a svoju snagu crpe na hodočašćima i duhovnim obnovama obuhvaćajući tako sve nakane Salezijanske obitelji. Osim toga, treba istaknuti i njihovo djelovanje u oratorijima po uzoru na Don Boscovu majku Margaritu koje je do izražaja došla na ovogodišnjem Ljetnom oratoriju na Jarunu kuhajući za svu djecu i volontere.
Don Bosco je shvatio važnost laika i sam svjestan da su oni njegove ruke i noge u svijetu. Salezijanci suradnici suodgovorni su za odlazak u žetvu, oni su također na svojevrstan način rekli svoj „Evo me“. Tako salezijanci suradnici iz Splita organiziraju projekt „Ljeto za socijalno ugrožene mlade“ kojim kroz igre i radionice na uobičajeni salezijanski način zahvaćaju i one mlade koji si to ne mogu priuštiti. Naravno, neophodna je i suradnja s ostalim mjesnim udruženjima, što i čine. Don Bosco je posebno ponosan na svoje bivše učenike. Primjenom odgojnih metoda Don Boscovi bivši učenici usvojili su odgoj i savjete svoga učitelja, postali svjetlo koje svijetli u ovoj tmini. I sam Ivan Širić, nekadašnji učenik salezijanske gimnazije u Žepču, posvjedočio je kako mu je dolazak na susret animatora otvorio oči spoznavši da je vjera nešto puno šire nego je zamišljao. Također je istaknuo jednu nevjerojatnu bliskost i susretljivost salezijanaca koji su mu prilično nedostajali dok je bio na fakultetu u drugome gradu. Nakon ovog bogatog i sveobuhvatnog uvoda u temu, program se nastavio kroz grupe gdje se raspravljalo o svemu zapaženom na programu, kao i o apostolskoj pobudnici vrhovnog poglavara.
Zaključilo se da s Don Boscom treba jačati svoj pozivni identitet i vrednovati ga s drugim granama, te da se osjeća da rad s mladima iziskuje i rad s obiteljima. Naposljetku, spoznalo se da na zajedničkim susretima treba obrađivati pobudnicu vrhovnog poglavara koja ujedinjuje cjelokupnu Salezijansku obitelj. Srce susreta bilo je euharistijsko slavlje koje je predvodio provincijal don Pejo Orkić u koncelebraciji s mnogim svećenicima salezijancima. U svojoj nadahnutoj homiliji istaknuo je kako se od svih nas traži da idemo još dalje, da je potrebno, kako i sam papa Franjo poziva, izaći na brojne periferije. Posebice je istaknuo i važnost praćenja mladih osoba što jednu nevjerojatnu težinu dobiva u suvremenom dobu kada su dominantni individualizam, rodna ideologija, pokušaji redefiniranja braka i udari na obitelj. Isusovo poimanje obitelji ide puno dublje i šire od naših promišljanja, a novu Božju obitelj čine oni koji vrše i uozbiljuju njegovu volju u svom životu. Po završetku svete mise napravljena je zajednička fotografija te se druženje nastavilo u prostorijama Oratorija Dominik Savio kroz tjelesnu okrjepu.
Završili smo s klanjanjem u kojemu su Gospodinu upućene molitvene nakane napisane tijekom radionica, a imalo se priliku i za osobno čašćenje Don Boscovih relikvija. Obzirom da se u Svetoj nazaretskoj obitelji očituje punina života i ljubavi, sudionici su se u zagovor utekli upravo njoj kako bi neprestano bila uzor i putokaz u svakodnevici i svim našim nastojanjima.
