Službenijim nazivom reklo bi se da su bili na kampu animatora, no to je zapravo bilo vrijeme u kojem su imali prilike odmoriti se, družiti se i, što je najvažnije, imali su priliku graditi sebe i kao osobe i kao animatore.
Nedavno je bio održan prvi zimski oratorij u gradu Rijeci koji je upravo ova skupina pripremala, vodila i animirala pa je ovaj kamp bio prilika animatorima za odmor i evaluaciju svoga rada na zimskom oratoriju, ali i u prvom dijelu pastoralne godine.
Upravo ovakve prigode idealne su za zbližavanje jedne skupine u kojoj je zajedništvo temelj svakog odnosa. Mjesto u kojem su boravili smješteno je u blizini Crikvenice, na brdu okruženom prirodom što im je dalo mogućnosti za igru, rekreaciju i šetnju.
Nakon dolaska nismo previše čekali da zaigramo prvu igru. Uskoro smo se nalazili po cijelom brdu. Opće je poznato da se djeca užive u igru, a onda možete zamisliti kako je to izgledalo kad vam kažem da se salezijanski animatori u igre užive još i više nego djeca.
Nakon igre slijedio je ručak koji nas je pripremio za jednu nepredviđeno dugu šetnju iznenađenja. Hodali smo do jezera Tribalj gdje smo se malo odmorili te smo za put nazad odlučili krenuti oko jezera, što nas je uvelo u veliku avanturu. Kao prava gradska djeca u prirodi smo šetali u obući koja za takve šetnje i nije dobar izbor pa smo se nakon duge, mokre i blatnjave šetnje vratili na vrh našeg brda prljavi i umorni. Zahvalni Bogu što smo se uspjeli vratiti do naše kuće svi živi i gotovo svi neozlijeđeni, pripremili smo se za sv. Misu. Nakon sv. Mise slijedila je večera za koju se moramo pohvaliti da smo je sami skuhali i, naravno, pojeli. Večer je bila ispunjena pjesmom, veseljem i igrama. Dan smo zaključili krunicom koju smo zajedno molili u šetnji oko kuće. Nakon krunice don Danijel nam je uputio salezijansku riječ za laku noć.
Sljedeći dan iskoristili smo za prije spomenutu analizu zimskog oratorija i svog animatorskog rada. Dan smo započeli molitvom i doručkom, nakon čega je svatko od nas dobio priliku za razmišljanje o našem animatorskom pozivu, o tome što on znači za nas, kako on utječe na naš život i kako ga mi živimo u svakodnevici. Zasebno smo razmotrili što znači biti animator, što je oratorij napravio za nas i što smo mi napravili za naš oratorij. Slijedio je zajednički trenutak nakon kojeg smo se podijelili u skupine u kojima prolazimo svoju formaciju. Razmišljali smo o poteškoćama unutar naših skupina, mjestima za rast i o područjima u kojima možemo još više raditi za mlade našega grada. Čvrsti u svojoj odluci da se nakon ovakvog susreta kući vraćamo drugačiji, s ciljem da ovaj kamp bude nešto više od iskustva, ustrajemo u tome da budemo ono što don Bosco od nas i želi – pošteni građani i dobri kršćani.
Jednoglasno možemo reći da nam je ovo bilo jedno od najboljih iskustava. Ono što ga je učinilo toliko posebnim je obiteljski duh koji je vladao među nama.
Kući smo se vratili odmorni, obogaćeni, zahvalni i jako motivirani. Pred nama je druga polovica godine koja donosi mnogo aktivnosti. Započinjemo proslavom blagdana našeg utemeljitelja, oca i učitelja Don Bosca, nastavljamo obilježavanjem 100. obljetnice dolaska salezijanca u Rijeku, dočekujemo vrhovnog poglavara salezijanske družbe don Ángela Fernándeza Artimea, slavimo svećeničko ređenje 4 nova salezijanca i pripremamo već dobro poznati ljetni oratorij. Uz to nastavljamo već poznate aktivnosti. Mi smo spremni, a vi?
