Doček iznenađenja priredili su 25. svibnja 2018. u Rijeci don Angelu mladi iz Rijeke i Zagreba. Njih 350 sakrilo se u oratorij, iza oratorija i pod terasu čekajući vrhovnog poglavara. I dok je don Angel stajao na terasi crkve Marije Pomoćnice mladi su na njegovo iznenađenje istrčali na salezijansko dvorište i započeli pjesmu dobrodošlice.
Pošto je napokon sišao među mlade i nakon što se početno uzbuđenje primirilo, započeo je program. Nakon što ga je pozdravio povjerenik za pastoral mladih, don Danijel Vidović, kroz nekoliko kratkih igrokaza prikazan je dolazak salezijanaca u Rijeku te rast Salezijanske obitelji u Lijepoj našoj. Šaljivo su domaći mladi pokazali i probleme i potrebe današnjih mladih i kako salezijanci za njih imaju otvorene oči i uši. Don Angel je, odgovarajući na nekoliko pitanja, izrazio radost što može biti okružen tolikim mladima Posebno ga je obradovalo iznenađenje jer, kako kaže, nikada nije u 15 sekundi vidio da toliko mladih istrči niotkud i napuni igralište. Govorio je o prisutnosti salezijanaca u 134 zemlje svijeta, o mnogom dobru koje čine za siromašnu mladež na pet kontinenata. Poručio je da kod svih mladih koje susreće vidi isto salezijansko srce, žar, istu radost i ljubav, koliko su god kulturološki različiti načini na koje ih izražavaju. “Kćeri Marije Pomoćnice i salezijanci poslani su među vas, da vas razumiju, da vjeruju u vas, da vam budu prijatelji, sestre i braća, majke i očevi”, istaknuo je vrhovni poglavar.
Mladi su upijali njegove riječi, pljeskom nagrađujući pošalice i njegov osebujan, pristupačan i duhovit stil. On je uzvratio mladima rekavši im da su simpatični i topli, i kako ima ima osjećaj kao da ih poznaje već pet godina. Zamoljen da mladima uputi poruku nade, odlučio je citirati svetog papu, Ivana Pavla Drugog, govoreći: “Ne bojte se!”. Rekao je kako, u ovakvom ambijentu zajedništva i prave obiteljske radosti i sa svim predivnim osobama koje nam Gospodin stavlja na put, naprosto ne možemo ne imati nadu. Poručio nam je da vjerujemo u sebe, ne iz oholosti, već upravo iz pouzdanja u Boga koji nas daruje i koji ima predivan plan za naš život.
Potom je uslijedila akademija, svečani program u novoizgrađenom dijelu Salezijanske klasične gimnazije, kojim je obilježena, uz stotu godišnjicu salezijanske prisutnosti u Rijeci, i 25. godišnjica otkako je SKG prestala biti samo škola za odgoj svećeničkih kandidata i postala škola s pravom javnosti. Mnogi su htjeli izrazili svoj ponos, čestitke i zahvale na radu gimnazije, a za mikrofon su, uz vrhovnog poglavara, stali nadbiskup Ivan Devčić, župan Zlatko Komadina, zamjenik gradonačelnika Nikola Ivaniš, provincijal don Pejo Orkić, ravnatelj riječke salezijanske zajednice don Dragutin Detić, bivši učenik i vjeroučitelj te osnivač katoličkih skauta Marin Miletić te ravnatelj škole don Niko Tunjić. Dramska je skupina scenski prikazala presjek povijesti riječke salezijanske priče, a svečanost su uljepšali i glazbeni nastupi te recitacije.
Nakon što su se okrijepili večerom, mladi su imali prilike osobno se susresti, rukovati, zagrliti, fotografirati s don Angelom ili ga zamoliti za blagoslov, kako je i sam obećao. Potom smo se okupili u crkvi gdje im je uputio riječ za laku noć. Naglasio je ljepotu ovog salezijanskog običaja koji nije zamišljen kao propovijed, već lijepa i poticajna riječ koju majka ili otac upućuju djetetu prije spavanja, baš kao što je to činila don Boscova mama Margareta. Obradovan ljepotom salezijanskog obiteljskog zajedništva, od sveg srca je poručio mladima da sanjaju poput don Bosca. Koji god bili naši snovi, možemo ih pronaći i ostvariti jedino živeći prijateljstvo s Bogom u našem srcu. Stoga nam je savjetovao neka ga ne ispuštamo iz života, jer, sanjali mi san o bračnom i obiteljskom ili pak Bogu posvećenom životu, On je jedini koji nam može darovati snagu i ustrajnost te radost i ispunjenje. Na kraju je mladima poželio, kako Talijani kažu: “sogni d’oro” – zlatne snove. Mladi su se zatim dobrome Bogu, prisutnome u euharistijskome Kruhu, skupa s Vrhovnim poglavarom poklonili i zamolili ga da uđe u njihove živote na klanjanju uz koje su mladi imali i priliku za ispovijed.
