Dani duhovnosti Salezijanske obitelji 2019.

Torino, Valdocco. Mjesto je to odakle se salezijanska svetost počela širiti svijetom, a sada je na različite načine došla natrag na izvor da se „napuni“ snagom za daljnji rad. Iz krajeva od Brazila i Nikaragve, sve do Indije i Koreje, pa tako i iz naše Hrvatske, okupili su se predstavnici Salezijanske obitelji u Torinu na Svjetskim danima duhovnosti Salezijanske obitelji. Petero sretnika – salezijanac don Damir Stojić, sestra KMP Jelena Kolar, salezijanski novak Tomislav Šimunović, novakinja KMP Andrea Žiher i salezijanac suradnik Nikola Banovac – predstavljali su našu Provinciju.
Kada pogledamo svijet u kojem živimo, možemo primijetiti kako ljudi sve više gube smisao života. Postaju robovi svakodnevice, neprestano nekamo žure, imaju neke “svoje” bogove koji su važniji od bilo koje vrijednosti. Nema radosti, nade. Kao da nema boje u njihovom životu, već je sve crno i bijelo. Nešto što se može i što se ne može. Svatko žuri za nekim svojim snom, bez zaustavljanja. A opet, ima onih koji se zaustavljaju i gledaju očima punim ljubavi. Daju svome životu boju, a time i svijetu oko sebe. Vjerojatno je zato Vrhovni poglavar salezijanske družbe ove godine odlučio naglasak staviti na širenje boja, odnosno Ljubavi. Svetost je i za tebe. Kratka, a tako moćna poruka.
Predavanja koja smo imali prilike slušati bila su poticajna za razmišljanje, ali i za akciju. Izdvojit ću nekoliko misli koje su mi se usjekle u pamćenje kao vodilje za ovu godinu: “Svetost nije samo za odabrane, nego za sve”, rekao je Vrhovni poglavar uvodeći nas u temu. “Isusa je u Jeruzalem doveo magarac. I mi moramo biti poput magarca i Isusa donositi ljudima”, istaknuo je naš don Damir u predavanju u kojem je između ostaloga spomenuo i neke od projekata koji se provode u Hrvatskoj. Posebno je zanimljivo bilo predavanje o salezijanskim svetcima. Iskreno, zapeo sam tamo negdje na 15-ak najpoznatijih. Zato smo svi pozvani “upoznati ih, moliti im se i oponašati ih, prilagođavajući ih vremenu u kojem živimo”. Zanimljiva teza koju je iznio jedan španjolski profesor može nam biti misao vodilja prilikom rada na našim projektima: “Svetost nije negdje u centru, nego na periferiji. Ne samo onoj geografskoj, nego i na osobnoj, kulturnoj, emocionalnoj i psihološkoj razini. Moramo izaći iz svojih ljudskih okvira kako bismo drugima dali svetost.“ I na kraju, meni najupečatljivija jest izjava jedne mlade djevojke koja je na pitanje što Crkva može učiniti za mlade, odgovorila: “Učite nas voljeti tako da nas volite!”. Postoji li bolja uputa svima nama koji radimo s mladima po pitanju što nam je zaista raditi?
U svojoj završnoj propovijedi don Ángel je istaknuo da Don Bosco nije bio čovjek jednoga mjesta, zatvoren u Valdoccu, nego otvoren cijelome svijetu, brinući se i imajući osjećaja za njega. Pobudnica je vodič i prilika da cijele godine u svojim zajednicama stvaramo programe koji će biti različiti, a ipak tako zajednički kao što je to i Salezijanska obitelj.
Na kraju mogu samo reći da je bila iznimna čast i privilegija biti u Torinu ovih dana. Živjeti salezijansku karizmu tamo gdje je sve počelo. Slušati poticajna predavanja, razmišljati što bismo mogli raditi, kako još više i bolje donositi boju ljubavi u ovaj svijet. Poruke koje sam ja izvukao za sebe, a možda se u njima možete pronaći i vi:
Počni od sebe, jer ako daš boju svome životu, počet će se širiti kao neki virus. Ako si sretan, lakše ćeš voljeti, a tako ćemo bolje i autentičnije učiti druge voljeti. Obavljaj svoje zadaće s radošću, budi vjeran u malome kako bi mogao ostati vjeran u velikom. Upoznaj svece, posebno salezijanske, i slijedi njihov primjer. Budi “šarena” boja ovoga svijeta. Jer SVETOST JE I ZA TEBE.