Žepče, srce Bosne. Devedeset animatora. Desetak salezijanaca i pomoćnika. Tri dana. Nikakva asocijacija osim savršenog vikenda ne bi trebala postojati! Tako je i bilo! Od 1. do 3. ožujka 2019. u Žepču je održan prvi susret animatora prvog stupnja na provincijalnoj razini. Na susretu su sudjelovale zajednice iz šest oratorija iz Žepča, Rijeke, Splita i Zagreba. Katolički školski centar u Žepču cijeli vikend bio je ispunjen mladim dušama željnim živoga Krista. A što se sve događalo? Spoznaja zašto je lijepo biti član Crkve ili zašto je važno biti animator i izvan oratorija samo su neke teme iz kojih su mladi animatori mogli izvući pouku za budućnost.
Animatori su počeli pristizati iz svih krajeva Hrvatske u petak predvečer. Na vratima KŠC-a dočekivali su ih radosni domaćini. Gladni, žedni i izmoreni od puta svi su čekali samo jedno, večeru. Do okrijepe, počela su upoznavanja. Prve riječi i misli razmijenili su animatori koji su se prvi put susreli. Nagoviještaj budućih prijateljstava i suradnji već se mogao među njima osjetiti. Cijela večer prošla je u tonu upoznavanja. Nakon večere, nekoliko uvodnih riječi i velike igre upoznavanja, nije bilo osobe koja nije znala barem pet novih ljudi. S velikim očekivanjima završio je prvi dan, a za san se nije trebalo dugo čekati.
Istim tempom nastavilo se i u subotu. Bio je to naporan, ali savršen dan u kojem su animatori s voditeljima odradili čak dvije formativne i dvije praktične radionice koje su bile isprepletene igrama i pauzama. Učilo se o tipovima animatora i kako živjeti u oratoriju, preko važnosti nas kao članova Crkve i što mi možemo u toj Crkvi pridonijeti, pa sve do dvije praktične radionice pod zanimljivim nazivima: “Interdisciplinarni pristup animaciji psihofizičke aktivnosti mladih s posebnim naglaskom na grupne dinamike” i “Interdisciplinarni pristup animaciji grupne intelektualno-afektivne aktivnosti mladih” ili drugim riječima “Kako organizirati igru” i “Kako organizirati formativnu radionicu”. Dan je začinio obilan “dovečerak” gdje nas je dočekao roštilj, a upotpunilo euharistijsko klanjanje na kraju dana tijekom kojeg su animatori imali priliku očistiti svoje duše u sakramentu ispovijedi. Bio je to zaista svet trenutak.
Kako je vrijeme brzo proletjelo osjetili smo na svojoj koži u nedjelju. Nakon formativne radionice o dva stupa iz don Boscova sna koju je držao voditelj susreta don Branko Bendra došlo je vrijeme spremanja za odlazak. Animatori su posebno pohvalili kuharice koje su im spremale izvrsnu hranu sva tri dana i koje su dobile posebnu zahvalu na zadnjem ručku. Zahvalili su i don Milanu Ivančeviću, ravnatelju KŠC-a, na snažnim riječima i toplom gostoprimstvu. Rastanci nikad nisu najugodniji dio susreta pa tako nije bilo ni ovaj put, ali nada i iščekivanje ponovnog susreta pobijedila je tugu.
Isus je uz pomoć don Bosca spojio srca mladih i potakao nova prijateljstva i poznanstva u Kristu koja se neće lako ugasiti. Puni dojmova, mladi iz Hrvatske krenuli su natrag u svoje krajeve ispunjeni Duhom Svetim noseći u srcu don Boscov žar za svu djecu i mlade koje će susretati u svojim zajednicama. Nama voditeljima ostaje nada kako će ovih 90 mladih stabala rađati dobar plod i nastaviti biti don Boscova desna ruka jer kako Isus kaže u nedjeljnom evanđelju: “Nema dobra stabla koje bi rađalo nevaljalim plodom niti stabla nevaljala koje bi rađalo dobrim plodom. Ta svako se stablo po svom plodu poznaje. S trnja se ne beru smokve niti se s gloga grožđe trga.” (Lk 6, 39-45)
