Don Joan Lluís Playà, duhovni asistent dvaju svjetovnih instituta: Don Boscove dobrovoljke (VDB, Volontarie di don Bosco) i Dobrovoljci s don Bosom (CDB – Volontari con don Bosco), posjetio je našu provinciju i u četvrtak 6. lipnja 2019., u maloj provincijalnoj dvorani na Knežiji (Zagreb), održao korisno predavanje na temu “Posvećeni laici na razgranatom stablu Salezijanske obitelji”, a na predavanju je sudjelovalo petnaestak salezijanaca iz raznih zajednica naše provincije.
Don Joan je slušateljima izložio kratku povijest nastanka udruženja Bogu posvećenih katoličkih laika u zajednice pod nazivam Sekularni instituti. Takve su zajednice bile najavljivane još početkom 16. stoljeća u namisli svete Angele Merici, utemeljiteljice sestara uršulinki koja je okupljala djevice željne posvećenja, koje bi svoju želju ostvarivale, ne kao redovnice u nekoj od postojećih zajednica, nego kao laikinje u svijetu. Crkva će tu nakanu prepoznati mnogo kasnije i službeno je priznati Apostolskom konstitucijom pape Pija XII. “Provida Mater Ecclesia” 1947. Odgovarajući na pitanje što su Katolički svjetovni instituti, predavač je naglasio da su to duhovne ustanove posvećenog života čiji članovi po osobnom predanju i u granicama vlastite profesionalnosti, žive puninu ljubavi prema Kristu, Crkvi i posvećenju svijeta u kojem ostaju cijeloga života i koji je područje njihova apostolskog djelovanja. To su, dakle, muškarci i žene u svijetu, ali poput redovnika i redovnica koji žive u samostanskim zajednicama, nisu od svijeta, nego u njemu svjedoče Kristovo kraljevstvo zavjetujući čistoću, siromaštvo i poslušnost. Svaka zajednica ima vlastitu karizmu svoga utemeljitelja, a “zajedništvo” podržava povremenim mjesečnim susretima, molitvom časoslova, razmatranjem Božje riječi i svakodnevnom svetom misom. Od njih se traži da budu istinski učenici i učenice Kristove, kompetentni u profesionalnom radu, da kao laici mijenjaju svijet iznutra bez posebnih vanjskih znakova (odjeća), bez potpore zajedničkog života, bez organiziranog apostolata.
Takav oblik posvećenoga života zaživio je i unutar velike Salezijanske obitelji u svjetovnom institutu Don Boscovih dobrovoljki, udruženju koje je utemeljio treći don Boscov nasljednik, don Filip Rinaldi 1917. Članice su ovog instituta, u počecima svoga djelovanja, bile gorljive animatorice i prva pomoć u oratorijanskom djelovanju sestara Kćeri Marije Pomoćnice, a danas su Svjetovni Institut papinskog prava koje žive salezijanski, don Boscov duh u svijetu. Njeguju dubok unutarnji duhovni život, euharistijsku i marijansku pobožnost stvarajući ozračja zdravog optimističkog i svjedočanstvima bogatog kršćanskog života. One ne žive u zajednici, ne posjeduju zajednička apostolska djela (škole, oratoriji, ustanove), ali svaka od njih živi vjerna svome duhovnom pozivu, slijedeći volju Božju. Osobito su pozorne na izazove koje nudi društveno okruženje odgovarajući na njih dinamičnim svjedočenjem Kristove prisutnosti u svijetu. Žive same ili u obiteljima, komunicirajući međusobno dvaput mjesečno. Društvene mreže im omogućuju intenzivniju komunikaciju. Njihova je formacija vrlo slična formaciji redovničkih zajednica od prvih iskustava do polaganja doživotnih zavjeta.
Kako je predavanje pobudilo zanimanje kod braće, uslijedila su brojna pitanja koja su dobrodošla za važne informacije iz bogatog zajedništva Salezijanske obitelji. Jedno od najčešćih pitanja bilo je: Kako se postaje Salezijanska dobrovoljka?
Don Joan Lluis je dao niz dodatnih pojedinosti kao i objašnjenje da djevojka, potencijalna kandidatica, treba biti neudata u dobi od 21 do 40 godina, da nije vezana zavjetima u nekoj drugoj zajednici, da ima poziv, nakanu i vremena za intenzivniji duhovni život, molitvu i predani rad za salezijansku posvećenu svjetovnost te da bude ekonomski samostalna. Potrebno je da najmanje godinu dana kontaktira odgovornu osobu iz zajednice Don Boscovih Dobrovoljki, da provjeri poziv i spremnost za duhovni put praćena u formaciji od prvih privremenih do doživotnih zavjeta, po uzoru na redovničku početnu formaciju.
