Uče za državnu maturu, polažu državnu maturu i trče na oratorij izgarati za mlade.
Uče za ispite na fakultetima, polažu ispite i trče na oratorij izgarati za mlade.
Rade sezonske poslove i u pauzama trk u oratorij.
Odbijaju raditi sezonske poslove da bi mogli volontirati s mladima.
Kako to nekome objasniti? O njima treba govoriti, ovakve priče i primjere isticati.
Proveo sam sa njima tri predivne godine. Upoznao sam ih tek na trećoj godini faksa i postao i ostao dite do danas.
Koje li lipote kad si u svemu tome kao mali, pa postaneš animator i uvijek si u tim pričama.
Pa kad netko kaže: ne valjaju mladi! Nije, nego ne znate s njima, nije vas briga za njih, za njihove radosti, boli, probleme i životne stvarnosti.
Tko zna da je ljubljen – on ljubi, a tko je ljubljen – postiže sve, posebno kod mladih.
Dijete, posebno dijete koje je u riziku, ranjeno teškim životnim iskustvima, puno nepovjerenja prema odraslima i svijetu oko sebe, traži osobu kojoj može vjerovati. Ne traži odgajatelja kao ulogu, profesiju, radno mjesto, nego autentičnu, “živu” osobu s kojom može biti u odnosu i kojoj može vjerovati. (Maglica)
Neki novi klinci, novi heroji ulice, junaci Pavlove ulice…
U Splitu je ova priča već nadišla jedan kvart i grad, dolaze djeca iz okolnih mjesta.
1200 mladih, od Zagreba, Rijeke, pa do Splita.
A znate što je najbolje? Što su tek krenuli, što najbolje dolazi, motori su se tek zagrijali. Srca izgaraju.
