Knjiga Čudom živ: 557 dana u rukama isilovaca koju je objavila nakladnička kuća Salesiana don Tomovo je svjedočanstvo o iskustvu Božje milosti i ljubavi; svjedočanstvo svećenika koji je jedini preživio napad isilovaca na hospicij sestara misionarki ljubavi u Jemenu početkom ožujka 2016. U tom napadu teroristi su pogubili četiri misionarke i svih 12 djelatnika centra.
On je 16. listopada 2019. u večernjim satima pred više stotina posjetitelja održao prvi susret sa žepačkom publikom (ali i posjetiteljima koji su za tu zgodu pristigli iz Banja Luke, Travnika, Zenice, Teslića…) te ujutro 17. listopada za učenike KŠC Don Bosco.
Na početku susreta sve je goste, a osobito don Toma, pozdravio don Milan Ivančević, ravnatelj Centra i salezijanske zajednice u Žepču. Kazao je da je neizmjerno radostan što će svi okupljeni moći čuti autentično svjedočanstvo Božje ljubavi na djelu kroz riječi jednostavnog čovjeka i svećenika iz Indije. Na ova dva događaje nazočile su i sestre misonarke ljubavi koje djeluju u Banjoj Luci i Bihaću.
Don Tom je u oba svoja nastupa u Žepču posebno istaknuo da želi svima s kojima se susreće prenijeti tri poruke: “Prva je poruka da je Bog živ i da je molitva najmoćnije oružje koje nam je Gospodin dao. Želim i preko ovog svog iskustva širiti vjeru u Isusa Krista i potaknuti ljude da vjeruju u snagu molitve. Druga poruka je da je najmoćniji lijek koji nam je Bog dao dar opraštanja. Oprosta i svojim neprijateljima. Treća poruka koju želim prenijeti jest da svatko od nas ima posebno poslanje. Otkrit ćemo ga u molitvi i tišini jer tada možemo čuti i osjetiti što nam to Bog poručuje”, kazao je don Tom.
Don Tom je ukratko predstavio Jemen. Katolici su u tom dijelu svijeta jedva prisutna manjina, a djelovanje misionarki ljubavi počelo je u tom podneblju 1973. kada sv. majka Tereza otvara prvu kuću za gubavce, a ubrzo za njom dolaze i salezijanci, većinom iz Indije. Don Tom u Jemen dolazi 2010., a već godinu dana potom počinju ozbiljni nemiri u tom području. Zbog manjih zdravstvenih problema morao je napustiti Jemen 2015., ali tamo se vraća već početkom iduće godine unatoč činjenici da se vode žestoki ratni sukobi među sukobljenim muslimanskim stranama. Ispričao je kronologiju događaja u hospiciju u Adenu i njegovu otmicu. Istaknuo je da je mislio da će poslije ubojstva četiri sestara (koje su se skrbile za oko 120 štićenika, uglavnom muslimana) i on sigurno biti likvidiran, ali to se nije dogodilo. Dugo je smatrao da je svih pet sestara ubijeno, da bi u zatočeništvu slučajno čuo da je masakr preživjela sestra Sally, predstojnica kuće.
Istaknuo je da ga u zatočeništvu od pada u očaj držala osobna molitva i molitva tolikih ljudi diljem svijeta koji su upravo preko preživjele sestre čuli da je još živ. “Dan sam počinjao s Anđeo Gospodnji, molio sam potom za ubijene sestre i ostale u hospiciju, molio sam za svoje otmičare, pa krunicu Božanskog milosrđa, prikazivao sam moleći u tišini ‘misu u duhu’ (bez misala, lekcionara, vina, kruha, vode… sjećajući se napamet obrazaca mise, kao i svetopisamskih čitanja), meditirao sam nad postajama križnog puta, a pošto sam i nastavnik elektrotehnike ponekad sam si zadavao i zadatke da ih rješavam…”, opisao je indijski salezijanac jedan svoj dan u zatočeništvu. Rekao je da ga teroristi nisu zlostavljali i tukli, što sve zahvaljuje molitvama vjernika diljem svijeta. Morao je povremeno snimati video poruke s tekstovima koje su napisali njegovi otmičari s porukama Svetoj Stolici i indijskoj vladi da ga spase.
Don Tom je oslobođen 12. rujna 2017. zahvaljujući zajedničkim naporima Vatikana, omanske vlade i vlasti Jemena. Preko Omana je stigao u Rim gdje ga je primio i papa Franjo, a danas djeluje u Indiji, u Bangaloreu. Cijelo svjedočanstvo pratile su i projekcije autentičnih fotografija iz tog razdoblja. Dodajmo da u Jemenu i danas u dvije kuće (u Sani i u okolici) djeluje sedam Misonarki ljubavi, ali u Jemenu nema više ni jednog katoličkog svećenika. Don Tom je rekao da bi, ako bi to njegovi poglavari zatražili i ako bi se ukazala prigoda, ponovno otišao u Jemen.
Svi okupljeni imali su prigodu postaviti i pitanje indijskom svećeniku na oba susreta, a večernji susret završen je klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.
Ovom prigodom predstavljena je i knjiga Čudom živ, nakladničke kuće Salesiana, koja sadrži don Tomovo svjedočanstvo. Budući da se posjet poklapa s izvanrednim misijskim mjesecom i misijskom nedjeljom, Hrvatska salezijanska provincija priredila je, uz samu knjigu, i notes Spomeni se, a prihod je namijenjen misionarima u Indiji.
Poslije jutarnjeg susreta s nekoliko stotina učenika i obilaska Centra gosti iz Indije nastavili su svoj put prema Međugorju, Splitu i Zagrebu. Nakon konferencije za novinare u Zagrebu u prostorijama Hrvatske salezijanske provincije na Knežiji (16. listopada), susreti u Žepču bili su prvi susreti don Toma s hrvatskom publikom u BiH i RH.
