U subotu 16. studenog na Jarunu u crkvi Sveta Mati Slobode okupila se Salezijanska obitelj iz cijele naše provincije. Svetu misu predvodio je don Tihomir Šutalo, provincijal, a propovijedao don Tadeuzs Rozmus, savjetnik Vrhovnog poglavara za Srednju i Sjevernu Europu. Sudjelovali su salezijanci, sestre Kćeri Marije Pomoćnice, salezijanci suradnici, don Boscovi bivši učenici i Udruženje štovatelja Marije Pomoćnice.
Tijekom jutarnjeg dijela održana su dva nagovara. Don Damir Stojić, ravnatelj zajednice na Jarunu, govorio je o ponudi koju mi kao Salezijanska obitelj želimo dati mladima: putu prema svetosti. Govorio je iz svog iskustva rada s mladima i predstavio neke primjere iz prakse. Naglasio je da je ključno za svakog člana Obitelji koji je poslan među mlade da bude: duboko ukorijenjen u Bogu, autentičan svjedok, radostan, spreman trpjeti za mlade, strpljiv, i da voli kao don Bosco.
Don Tadeusz je govorio o salezijanskoj zajednici i kakva ona treba biti, kakvu treba graditi, da bi bila po zamisli don Bosca. Istaknuo je kako imamo različite zajednice danas koje ne funkcioniraju kako treba, a samim time ne privlače ljude jer pojedinci u njoj nisu duhovno i emocionalno zreli. Osim tog osobnog puta zrelosti zajednica mora sazrjeti u svojem zajedništvu, a to je puno teže ako u njoj nema pojedinačne zrelosti. To je izazov jer je danas čest slučaj da odrasli ljudi po dobi zapravo nisu odrasli i zreli po svom duhovnom i emocionalnom stanju.
Dao je dva modela zajednice koja se pokazuju danas, jedan uspješni i jedan neuspješni.
Introvertirani model je onaj koji je usredotočen na pojedinca, koji gleda pojedinačno dobro i u kojem svatko svojim vlastitim snagama hoće postići nešto. U njemu je glavna riječ JA i tu dolazi do sukoba svih tih pojedinačnih JA. U njemu nema želje za rast zajednice nego kako iz nje što više dobiti, osjećati se dobro. Kad se netko ne osjeća dobro napušta zajednicu. Kad netko ne uspije ostvariti svoj projekt napušta zajednicu. Ova zajednica je orijentirana na silne projekte, jaka je snaga kojom se pokušava ostvariti projekte, ali kako oni nemaju pravi temelj u zajednici urušavaju se i odlaze krivim putem u kojem se duhovno potpuno gubi iz vida.
Ekstrovertirani model je onaj u kome su svi orijentirani na opće, zajedničko dobro, makar to znači da sami moraju patiti i odustati od svojih želja i projekata. Tu se zajedno projektira, radi, raduje, sve se dijeli kao prva kršćanska zajednica. Osnova takvih zajednica je zajedničko planiranje i projektiranje, koje se onda postavlja na svoje noge polako uz brigu da se ne izgubi duhovno iz vida. Ovaj model traži puno truda, ali daje veće plodove.
Zaključio je s mišlju kako sve to lijepo izgleda u teoriji, ali da svi mi nismo idealni pa tako ni zajednice nisu idealne. Cilj je težiti idealnom, ne izgubiti ga iz vida, ali ako ne bude idealno ne upasti u frustraciju. Na kraju svako naše djelo, kao što je to bilo i kod don Bosca, vodi Gospodin, a Duh Sveti nadahnjuje.
U propovijedi je don Tadeusz, kao nastavak na svoje predavanje od jutra, istaknuo molitvenu komponentu Evanđelja toga dana, kako treba svagda moliti i ne posustati, čak i kada nam zajednice nisu idealne i kada ne ide sve kako treba. Govorio je i o istinskoj motivaciji Salezijanske obitelji, zašto radimo to što radimo.
