Dragi moji mladi,
Predragi mladići i djevojke svih mjesta našeg divnog salezijanskog svijeta!
Danas vas pozdravljam na poseban način. Htio bih, naravno, izraziti svoju naklonost svakom svom i don Boscovom salezijancu, predragim sestrama Kćerima Marije Pomoćnice, Salezijancima suradnicima, bivšim učenicima i učenicama i svim članovima naše lijepe i velike Salezijanske obitelji.
Predragi mladi, pišem vam u zoru 31. siječnja iz Valdocca. To je jedan od onih trenutaka kada molim Gospodina, na poseban način ovdje pred urnom našeg Oca don Bosca, u prisutnosti svetaca i blaženika koji nas prate iz Bazilike (sveta Marija D. Mazzarello, sveti Dominik Savio, blaženi Mihovil Rua, blaženi Filip Rinaldi).
Razgovarao sam s njima o vama. Molio sam Gospodina po zagovoru Marije Pomoćnice i don Bosca za sve vas, za sve dječake, adolescente i mlade u salezijanskom svijetu i za mladež cijeloga svijeta. Mislim, dragi moji mladi, da je jedno od najljepših očitovanja ljubavi moliti za vas. Don Bosco je to uvijek činio za svoje mlade kad je bio među njima; htio bih da to bude moj dar za vas, u ovaj prekrasni dan i u ime našeg Oca don Bosca.
Danas, kao i u drugim prigodama, želim potvrditi svoju duboku želju: da svi vi mladi, svatko od vas u salezijanskom svijetu, osjetite da ste u svom domu. Vrata salezijanskih kuća vama moraju biti uvijek otvorena, želim da vam budu širom otvorena. Vrata naših srca također, i to srca svakog člana Salezijanske obitelji.
Danas, kao i u svim drugim prigodama, želim izreći iz dubine svoga srca da to srce kao i ono don Boscovo, kuca za vas mlade. Neka srce svakog člana Salezijanske obitelji bude uz vas, neka svojim dubinama komunicira s dubinama vaših srcâ i neka s vama dijeli trud i nade, vaše snove i vaše planove. Don Bosco je svoje opredjeljenje za mlade u poslanju usmjerio prema cilju kojem je sam težio svojim životom. Želim da se to isto dogodi sa svima nama odraslima, pozvanima da vas pratimo.
Danas, kao i u svim drugim prigodama, želim vas zamoliti da nam pomognete, da pomognete svakomu od nas, svakom odgojitelju u vašim kućama, posvećenima i laicima, da obnovimo svoje prijateljstvo i zajedno pođemo prema idealu autentičnog projekta što ga je Bog zamislio sa svakim muškarcem i svakom ženom. Mladi i odrasli uzajamno se odgajamo po daru kojega u sebi nosimo. To nije puko geslo, nego duboko uvjerenje koje nam je ostavio sam don Bosco. Njega su don Boscom učinili njegovi dječaci. Dragi mladi, pomozite nam da vam darujemo najbolji dio sebe, da rastemo, da budemo bolji, pomozite nam da vas ne razočaramo.
Danas, kao i toliko puta do sada, ponavljam da ono najdragocjenije što imamo i što vam možemo ponuditi nisu kuće i odgojne ustanove koje po svijetu vodi Salezijanska obitelj. Naša najveća dragocjenost nisu škole, ni sportske strukture, ni sveučilišta, ni oratoriji, ni prihvatni centri. Najveća naša dragocjenost jest Isus Krist koji nas je osvojio i u kojega smo se zagledali. Ono najdragocjenije što vam možemo ponuditi jest susret s Bogom Ocem, po njegovu Sinu Isusu Kristu; isto ono što je don Bosco nudio svojim dječacima. Želio bih da taj san, kako sam govorio u drugim prilikama, postane stvarnost svakoga dana, na svakom mjestu, u svim narodima, u svim kulturama gdje se nalazimo. U svim religijama. Želimo vam pomoći da susretnete Boga i u njemu otkrijete ljepotu života koju nam je darovao.
Citirajući ljubljenoga našega oca Don Bosca, želim da svi vi, moji prijatelji i prijateljice, moji dragi dječaci, adolescenti i mladi, budete sretni ovdje i u vječnosti. Budite sretni i sretnima učinite svoje obitelji i sve druge koji svakodnevno, zajedno s vama, nastavaju vaš mali svijet.
S ljubavlju i u ime našeg oca Don Bosca, sve vas pozdravljam
don Ángel Fernández Artime, SDB
Vrhovni poglavar
