Vjernici Hrvatske katoličke misije sv. Ivana Bosca u Ingolstadtu proslavili su u nedjelju, 31. siječnja 2021., blagdan sv. Ivana Bosca, svog zaštitnika, na dva misna slavlja u 11.00 i u 12.30 sati. Oba misna slavlja u župnoj crkvi Sv. Martina u Mailingu u Ingolstadtu predslavio je profesor liturgijske znanosti na Teološkom fakultetu u Augsburgu, salezijanac dr. don Josip Gregur. Na početku svakog euharistijskog slavlja don Mato Križić, voditelj Hrvatske katoličke misije Ingolstadt, pozdravio je sve prisutne vjernike te zahvalio njima, don Josipu i ostalim koncelebrantima na odazivu i uveličavanju slavlja sv. Ivana Bosca. Uz don Josipa i don Matu koncelebrirali su župnik župe Sv. Martina Urlich Flashar, zamjenik dekana Oswalda velečasni dr. Clemens Hergenröder, župnik sv. Josipa i sv. Konrada u Ingolstadu i prof. dr. Marco Benini iz Washingtona (trenutno u Ingolstadtu). Đakonsku službu vršio je đakon Dragan Miloš.
Predstavnik dekanatskog ureda za pastoral odraslih gosp. Rudi Schmidt, na kraju misnog slavlja je istaknuo don Boscovu svetost i njegovu revnost za spasenje duša, posebice mladih. U radosnom ozračju riječi zahvale izrekao je dr. Hergenröder koji je na misno slavlje donio moći sv. Ivana Bosca i tom gestom izrazio svoju ljubav prema don Boscu i veliku simpatiju prema Hrvatskoj katoličkoj misiji. Don Mato je na kraju još jednom zahvalio don Greguru i svim koncelebrantima na odazivu te zborovima koji su animirali misna slavlja, ministrantima na njihovom marljivom posluživanju, djeci koja su uz posebnu koreografiju plesajući otpjevala pjesmu “Don Bosco, dobro doš’o”, te svim vjernicima koji su na razne načine sudjelovali u pripremi ili svojim sudjelovanjem na euharistijskom slavlju uveličali proslavu blagdana sv. Ivana Bosca.
Za glazbeni ugođaj misnog slavlja pobrinuli su se misijski zbor mladih te mješoviti zbor VIS Karizma koji su svojim glasovima uveličali euharistijsko slavlje zaštitnika naše misijske zajednice don Bosca.
Predsjedatelj slavlja, don Josip Gregur, nas je svojom homilijom ohrabrio i potaknuo na daljnje zajedništvo i suradnju. Posebno je istaknuo tri bitne zrake Kristove ljubavi koje isijavaju iz samog don Bosca, a to su ljubaznost, djelotvornost i prisutnost. Don Boscova talijanska riječ amorevolezza znači unutarnji stav, nehinjeno lice, prihvaćanje čovjeka onakvog kakav on zaista jest, sa svim njegovim manama i vrlinama. Stoga bismo u pristupu svakom čovjeku trebali biti svjesni njegovog dostojanstva kao Božjeg stvorenja. Upravo u ovoj riječi amorevolezza možemo uvidjeti don Boscov odnos prema mladima. Između ostalog, treba htjeti voljeti, kao što nam to jasno pokazuje naš zaštitnik don Bosco.
Don Josip je zatim ukazao na nadnaravno obilježje don Boscove ljubaznosti. To nije tek čovjekov unutarnji stav ili teoretska ljubav, nego ljubav čovjeka koji se žrtvuje. Kako bi takva ljubav bila prava i ljubav koja se žrtvuje, ona treba biti i djelotvorna. Upravo tako don Bosco nam govori kako nije dovoljno samo voljeti mlade, nego im treba tu ljubav i dokazati čineći za njih stvari koje su njima važne. Don Bosco stoga nije volio mlade kao neki zajednički pojam, nego je volio konkretnog pojedinog mladog čovjeka. Da bi se nekoga tako voljelo, treba poznavati one koje se želi voljeti. Međutim, nije dovoljno poznavati samo ono što netko voli ili ne, već treba sagledati i njegove slabosti i jakosti, jer tek tada možemo reći da nekoga poznajemo.
I treća bitna sastavnica don Boscovog pristupa mladima na koju je don Josip podsjetio jest prisutnost. To je riječ koja, u don Boscovom rječniku, dolazi od latinske riječi assistere, što znači biti na ruku, pristupiti, odnosno biti tu. Kao prvog i pravog asistenta don Bosco u središte života svojih dječaka i mladića stavlja Emanuela. Emanuel je, ističe don Bosco, Bog s nama, On je naš asistent. Upravo tako govoreći i postupajući, don Bosco nam jasno poručuje da i u ovo doba krize, kada nam zasigurno nedostaje ljudske blizine, trebamo imati na umu i biti svjesni: Bog je uvijek tu, uvijek je prisutan i uvijek je s nama. Upravo takvu Božju prisutnost don Bosco je nastojao prenijeti mladima. Na kraju je don Josip podsjetio na jednu bitnu i osobito važnu posrednicu i asistenticu – Pomoćnicu u don Boscovu životu, uz koju je sam don Bosco ostvario svoje poslanje. To je presveta Djevica Marija, koju don Bosco posebno štuje kao Mariju Pomoćnicu. Svaki kršćanin i nasljedovatelj don Bosca treba stoga pustiti Mariju, našu Majku, da i u njegovom život upravo ona, Marija Pomoćnica, bude njegov osobni asistent. Don Bosco i sve nas poziva da gajimo povjerenje u Nju kako bi se, predvođen don Boscom, na don Boscu svojstven način, svatko od nas osobno mogao ostvariti u svojoj zajednici. Don Josip je na kraju prisutne vjernike pozvao da i u ovim teškim vremenima, s pouzdanjem u Mariju Pomoćnicu, osnaženi i vođeni don Boscovim duhom, ne gube duh nade te još ustrajnije i jače svakog dana iznova potvrđuju svoj htjeti i željeti asistirati kao zajednica predvođena voditeljem don Matom.
